Kad bih vas pitala koja je najteža stvar koju biste morali izreći, vjerujem da bi mnogi odgovorili ovako: "Najteže bi mi bilo da moram nekome saopćiti loše vijesti." Ili "Da moram nekome dati otkaz." I tome slično. No ja sam ustanovila nešto sasvim drugačije - zapazila sam da je većini ljudi najteže izgovarati - lijepe rečenice o sebi!
Najlakše mete
Na radionici Ostvarivanja želja imamo jednu vježbu u kojoj svatko iz grupe treba pred svima glasno izjaviti:"Ja sam sjajna! Sposobna sam, lijepa i pametna!" (i muškarci u muškom rodu, naravno). Svi se izrazito prepadnu od same te ideje, a mnogi isprva uopće ne žele napraviti tu vježbu. A kad je se ipak odvaže napraviti, zarumene se, preznoje i prvo objasne koliko im je to teško i strano, kao da se unaprijed ispričavaju za ono što će reći. Da, čini se da je pohvaliti samog sebe pred drugima jedna od najtežih stvari za sve nas!
Razmišljala sam kako je takvo stanje nastalo. Naravno, nastalo je zato što su djetetu roditelji ili učitelji često govorili "Ne valjaš!" I dijete je u to povjerovalo. Ali zašto su to odrasli činili? Najčešće po automatici, nesvjesno, po navici - zato što su to i njima govorili njihovi roditelji i učitelji.
Ali zašto bilo tko ima potrebu odašiljati takve poruke djeci? Hm, dolazi mi ovakav odgovor: jer su oni najlakša meta! Kad god se osjećamo ljuto, nervozno ili frustrirano, imamo potrebu tu unutarnju frustraciju izbaciti iz sebe. Na žalost, nekim ljudima postane običaj svoje frustracije izbacivati - na djecu! Jer je dijete najslabija i najmekša meta - ne može uzvratiti i nema moć nauditi (kao što bi imala neka odrasla osoba da se na nju tako istresemo).
I tako dijete počinje vjerovati da ne valja, da je zločesto, čak ni kad mu uopće nije jasno što je skrivilo, i nastavi u to vjerovati i kad odraste. To davno usađeno uvjerenje "Nisam dovoljno dobar" zna biti toliko snažno da kad nekoga pohvalite, on odmah zatim počne praviti greške, jer njegova podsvijest želi pokazati da je pohvalitelj u krivu! I tako dolazi do apsurda - osjećamo se ispravno i sigurno kad sebe kudimo (i kad odbijamo komplimente), ali nam je beskrajno neugodno sebe pohvaliti.
I tako većini polaznika na radionici Ostvarivanja želja, kad glasno pred grupom trebaju reći "Ja sam super!" zastane knedla u grlu, jer je ono dijete u njima davno povjerovalo da ne vrijede. S lakoćom bi sebe na glas pokudili kad bi to bio zadatak, ali pohvaliti se...
No kad god sebe počnete kuditi i napadati, to je zapravo kao da "držite lojtru" svim tim figurama iz djetinjstva koje su vam rekle da ne valjate. To je kao da im povlađujete i svrstavate se na njihovu stranu.
Svrstajte se na svoju stranu! Odradite sada vi sami za sebe onaj važan posao podrške kojega su oni trebali odraditi. Dajte vi sami sebi toliko potrebna krila!
Nalet emocija
Da biste jasnije i snažnije osjetili ovo o čemu pišem, molim vas pokušajte, baš sada - odmah, u trenutku dok ovo čitate, izgovoriti NA GLAS: " Ja valjam, ja vrijedim ja sam predivna osoba. Ja sam lijepa, pametna i sposobna!" i promatrajte kako se pri tom osjećate.
Ako je i vama to bilo teško i ako je uzburkalo emocije - vrijeme je da osnažite svoj osjećaj vrijednosti. Jeste li ikada sjeli i na papir napisali listu svih svojih kvaliteta? Ako niste, napravite to odmah! Sad! A zatim napišite i listu rečenica koje biste bili voljeli da su vam govorili roditelji i učitelji. Rečenica punih ljubavi i podrške.
Kad to napravite, molim vas da sami sebi te popise čitate na glas. Svaki dan! Izgovarajte ih osobi koju svako jutro ugledate u ogledalu. I promatrajte kako je sretna što to čuje. Koliko joj to treba, koliko joj znači. I činite tako sve dok vam izgovaranje lijepih rečenica o sebi ne postane čista radost! :-)
A vjerujte mi, na taj način ćete i vi postajati sve veća i veća radost za sve koji vas okružuju.