Preokrenimo stvari

Vaše želje puno su važnije od vaših obaveza

Ništa neće samo od sebe doći na red ako vi to ne stavite kao svoj prioritet. Jer - duboko usađeni programi u nama šapuću nam u uho da je puno bitnije da budemo korisni i na usluzi, nego sretni!

 

Nedavno smo u Sretnom danu imali vikend radionicu pisanja priča - čarobni kreativni vikend.

Jedna od polaznica koje su se prijavile, ujutro prije same radionice poslala mi je e-mail u kojemu otkazuje svoj dolazak, riječima: '... Zbog previše obaveza... uvijek na kraju stradaju moje želje!'

To čak ne bi bilo nešto neobično da ta polaznica nije već početkom godine istu radionicu uplatila i sad je već treći put otkazala! A čini mi se da je pisanje istinski privlači i da iskreno želi doći. Pa što se onda događa?

 

Obaveze uvijek prevagnu

Vjerujem da je i njoj, kao i mnogima od nas, duboko usađen program da su obaveze važnije od naših želja! I da ne smijemo svoje želje i potrebe stavljati u prvi plan. Pa u tom kontekstu pohađanje radionice pisanja može izgledati kao čista obijest ili luksuz, kao nešto nedovoljno ozbiljno da bi se tretiralo važnim. I da bi se zbog nje odbilo neku obiteljsku ili poslovnu obavezu.

 

Isto je i s mnogim drugim situacijama kad bismo trebali napraviti nešto u smjeru života kakvog želimo. Primjerice, na radionici Ostvarivanja želja u jednom od tjedana je zadatak svaki dan odvojiti 5 minuta za zamišljanje svojih želja. Samo malenih 5 minuta u čitavom danu! Ne moram vam ni reći da se često dogodi da neki polaznici u tome ne uspiju jer baš u svakom dijelu dana obaveze prevagnu!

 

To je zapravo strašno - ti prastari zaostali programi koji upravljaju našim životima! Oni nam šapuću u uho da je puno bitnije da budemo korisni i na usluzi, nego sretni. U reklamama koje gledamo na TV-u i dalje žene čiste kuću i peru rublje (i poneki muškarac), ali nema nijedne scene u kojoj žena, piše, slika, kreira... Možete li se sjetiti ijedne?

I tako mnoge od nas žive pod motom 'ono što je za mene osobno, uvijek mogu pomaknuti ili odgoditi'. I u uvjerenju da će 'jednoga dana' to doći na red. Ali NEĆE! Rijetko kad stvari koje želimo učiniti za svoj gušt dođu na red 'same od sebe' i tako će biti dok god si doslovno ne zgrabimo vrijeme za njih! UZMEMO ga usprkos svemu! Upišemo ga kao nedodirljivo u svoj rokovnik. I kad nas prestane zanimati što će bilo tko drugi misliti o tome.

 

Nahranite svoju dušu

Jer izuzetno je važno nahraniti svoju dušu stvarima koje volimo raditi, koje nas ispunjavaju i usrećuju. Kad smo bili djeca i mladi, puno smo jasnije znali koje su to stvari, a u odraslo doba ponekad jasno znamo samo ono što 'moramo raditi'.

Zapravo, isto je sa svime što istinski želimo činiti - ukoliko si doslovno ne uzmemo i čvrsto držimo vrijeme za to nešto što želimo učiniti, uvijek će nam ulijetati neke obaveze, "hitnoće" i nepredviđene potrebe drugih ljudi.

 

Što se mene tiče, trenutno se i ja borim sa sličnim problemom. Naime, prošlog sam ljeta započela pisati knjigu i s velikim veseljem i entuzijazmom sam napisala prvih nekoliko poglavlja. A onda je došla jesen i ja sam, kao i većina vas, uletjela u vrtlog svakodnevnih poslovnih i ostalih  obaveza, ne nalazeći više uopće vremena za pisanje.Kad su stigli božićni praznici i siječanj u kojem još nema radionica, ponovo sam se vratila pisanju, dovršivši još jedno poglavlje. Ali nakon toga desilo se opet isto - veljača je donijela lavinu poslova i od pisanja opet - ništa.

 

U prošloj sam vam kolumni rekla kako sam nedavno odlučila osloboditi vrijeme odgađanjem dviju radionica. No kad god si oslobodimo vrijeme, svejedno treba biti na oprezu od starih obrazaca, jer se može dogoditi da ga vrlo brzo ponovo zaposjednu neke nove 'moram' - situacije. I zato si ja sada svakoga dana doslovno 'zgrabim' vrijeme za pisanje. Poput pit bull terijera! Ostavim mobitel u boravku, zatvorim vrata sobe, zalijepim se za laptop (makar i samo po sat vremena) i tipkam, tipkam, tipkam,... jer znam da je to jedini način.

A što vi već dugo želite učiniti, a nikako da za to nađete vremena? Evo, predlažem da učinite nešto odmah, ovog trenutka:

  • Upišite sastanke sa samim sobom u rokovnik i tretirajte ih poput najvažnijih obaveza na svijetu.
  • Upravo sada pošaljite e-mail da bi se prijavili na taj tečaj, radionicu, u planinare,...što god vas istinski vuče.
  • Obavijestite svoje ukućane, kolege na poslu (ili bilo koga tko bi to trebao znati) da ćete ubuduće u određenim terminima biti nedostupni i da na vas ne računaju!

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo