što nam je zaista neophodno

Što ako kroz ovaj test konačno iskusimo i zaista osjetimo da nam je potrebno puno manje nego što smo mislili? I da smo s tim manjim čak sretniji?

Vrijeme je da zaključimo kako je ustvari jedino što nam je zaista potrebno (osim hrane) - ljubav bliskih osoba, osmijeh, podrška, kreiranje i stvaranje.

 

Često si zapisujem male crtice i ideje o stvarima o kojima bih mogla pisati. I tako sam pred godinu-dvije zapisala jednu temu koja mi je ovih dana ponovno postala intrigantna. Naime, razmišljala sam ovako: Naša se civilizacija temelji na rastu potrošnje. Ekonomija je zapravo - potrošnja. I jako nam je važan rast BDP-a, njime se mjeri uspješnost svake zemlje.

Pa sam si postavila pitanje: Što bi bilo kad bismo sve to obrnuli? Kad bi nam cilj postao smanjivanje potrošnje?

Na prvi (uobičajeni) pogled, ovo se čini kao loša opcija. Mogli biste reći: "Heej - pa upravo potrošnja pokreće svijet! Puni državni proračun, ali i sve naše džepove. Upravo nečija kupnja omogućuje moju plaću! I onda tim novcem mogu živjeti. I - kupovati!" Da, kupovanje je kotač naše civilizacije. No je li to jedina opcija i je li uopće ispravna? Ja vjerujem da su oba odgovora: Ne.

Situacija u kojoj se trenutno nalazimo omogućava nam da testiramo upravo takav scenarij - što se događa kad se drastično smanji potrošnja? Da preispitamo jesmo li do sada ustvari trošili - bespotrebno previše (i za planetu pogubno)?


Na silu nam je dan prostor i vrijeme koje si sami nismo imali hrabrosti uzeti

Što ako kroz ovaj test konačno iskusimo i zaista osjetimo da nam je potrebno puno manje nego što smo mislili? I da smo s tim manjim čak sretniji? Jer nam je potrebno ono što je bitno, a ne tisuću različitih stvari. Te tisuće stvari potrebne su samo tom nekom umjetno stvorenom entitetu zvanom "svjetska ekonomija". Koji je za ljudska bića poput stroja u kojega kad uđu, ne mogu zastati, nego moraju stalno trčati.

Sada mnogi od nas imaju priliku iskusiti kakav je osjećaj izaći iz stroja. Iako to za neke može biti i pomalo zastrašujuće, umjesto žudnje za povratkom na staro, važno je da budemo u onome što sada jest i ispitamo dragocjene aspekte ove neočekivane nove dimenzije u koju smo svi ušli. Na silu nam je dan prostor i vrijeme koje si sami nismo imali hrabrosti uzeti.

I da, znam da mnogi i dalje rade (i sama sam među njima), ali su i nama aktivnosti izvan posla  drastično smanjene. Svi smo dobili priliku da isprobamo izlazak iz stroja.

Kad je neku večer voditeljica vijesti krenula nabrajati ovako: "Nema više odlaska u školu, teretanu ili na tečaj plesa, nema frizera, manikura, masaža, ispijanja kava s prijateljima, proslava rođendana, kupovanja na tržnici, sportskih natjecanje, nedjeljnog shoppinga, nema kina, kazališta, restorana, nema putovanja,...", na trenutak mi se učinilo da je nabrojala - sve! Je li uopće još nešto ostalo?

 

Zapravo sam prvo bila zapanjena tom količinom svega što nam je do sada bilo na raspolaganju (a trenutno nam je nedostupno), a zatim me oduševila spoznaja da je, nakon što smo svu tu silu aktivnosti izbacili iz svojih života, ustvari još jako puno toga ostalo! Još uvijek se toliko toga može raditi. Lijepih, dobrih i korisnih stvari.


Ovo je odlično vrijeme da se konačno posvetimo sebi (i svojoj obitelji)

Primjerice, da si napravimo svoj program zdravlja (i ljepote, zašto ne?) i konačno ga uspijemo neometano provoditi. Da si napravimo svoj plan vježbanja kod kuće, isprobavanja zdravih recepata, meditacija. Vrijeme je da ponovno zasviramo na instrumentu koji godinama stoji u ormaru, napravimo romantičnu kupku u kadi, igramo stare društvene igre, pogledamo on-line tečaj za koji nismo imali vremena i konačno prekrižimo sve zaostatke sa svoje to-do liste.

A ako vam nedostaju prijatelji, možete se svejedno podružiti se s njima - uz pomoć tehnologije. Primjerice, sinoć smo se suprug i ja našli s još 5 prijatelja preko platforme Zoom i razgovarali i nasmijavali jedni druge gotovo dva sata. Svatko je donio i čašu vina pa smo tako on-line i nazdravili!

 

A kreativnost! Sad kad nas mnoštvo izazova ne vuče van (izlasci, koncerti, prijatelji, večere,...), sad je konačno vrijeme za sve vrste kreativnosti koje smo potiskivali ili odlagali. Vrijeme za crtanje, slikanje, izradu origamija, nakita, ukrasa, pisanje, poeziju, nove izume. I vrijeme je za osmišljavanje novog načina življenja!

Stožer civilne zaštite je propisao da poslovati smiju samo trgovine s "osnovnim za život". Upravo je to sjajan izazov ovog perioda - da shvatimo što je to što nam je za život neophodno - istinski potrebno i važno. Bez čega stvarno ne možemo. Sigurna sam da će spoznaje mnoge iznenaditi.

I baš kao što su se zrak u Kini i kanali u Veneciji zbog ove situacije pročistili, tako je i ovo za nas prilika da pročistimo svoj život. Jer sva ta količina aktivnosti koje su sada zaustavljene, iako su se činile kao sloboda izbora, zapravo su nas svojim mnoštvom zagušivale, zatrpavale ono najvažnije - naš slobodan duh.

Vrijeme je da se taj duh ponovno razigra i da mu dopustimo da nas povede, vrijeme je da zaključimo kako je ustvari jedino što nam je zaista potrebno (osim hrane) - ljubav bliskih osoba, osmijeh, podrška, kreiranje i stvaranje. I osjećaj da smo korisni i od pomoći drugima. Kao što već i ptičice na grani znaju, za sve te najvažnije stvari ne treba nam rast BDP-a. One su naš izbor.



 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo