glas našeg Višeg Ja

Slušate li svojeg najvažnijeg savjetnika - intuiciju? Mene je toliko puta doslovno spasila!

Ona je naš unutarnji nepogrešivi kompas koji nam daje jasne znakove što da činimo kako bismo išli u smjeru koji je najbolji za nas.

 

 

U posljednje vrijeme sam često razmišljala o tome koliko sam zahvalna što postoji intuicija i što sam je naučila slušati i - poslušati. Toliko puta me doslovno spasila! Pa vam danas želim nešto napisati upravo  o njoj - tom našem najvjernijem i najboljem savezniku.

U radionicama koje održavam ona je česta tema, ali imam dojam da je upravo intuicija jedan od najvažnijih životnih elemenata o kojima se premalo govori. U nekom mudrijem svijetu, svakodnevno bismo je isticali, jedni drugima prepričavali, djecu učili da je osluškuju još od vrtića. Jer ona je naš unutarnji nepogrešivi kompas koji nam daje jasne znakove što da činimo kako bismo išli u smjeru koji je najbolji za nas.


Unutarnji osjećaj

Kod većine ljudi intuicija kroz djetinjstvo nije razvijana i njegovana pa je teško prepoznaju. A kad o njoj razmišljaju, često imaju krive pretpostavke o tome kako bi trebala izgledati - očekuju dramatične znakove.

Da, istina je da postoje ljudi koji imaju snažne predosjećaje, upozoravajuće snove ili čak vizije, no oni su u manjini. Većina nas osjeti intuitivne znakove jednostavno kao unutarnje (često vrlo lagane) impulse ili osjećaje u tijelu. Kao osjećaje i porive koji se puno puta uopće razumom ne mogu opravdati. A taj unutarnji osjećaj nas obavještava: "Napravi sada ovako" ili "Ovo zvuči kao da bi trebala, ali nemoj još..." Iako je taj osjet u tijelu teško i opisati, znamo da je nedvojbeno tu. I  velika ga je greška zanemariti, odgurnuti ili pokušati obezvrijediti primjedbama svog uma.

Kad pogledam unatrag, beskrajno sam zahvalna što sam na nekim ključnim raskrižjima svog života kormilo prepuštala upravo - intuiciji! Primjerice, kad sam početkom 2008. odlučila slijediti svoj unutarnji poriv za promjenom zanimanja (koliko god se moj razum opirao tome), nisam mogla ni slutiti da ću tim korakom ustvari iskočiti s "broda" arhitekture koji je nakon što je krenula kriza počeo tonuti. Zahvaljujući slušanju svojeg srca i intuicije, umjesto da 2009. moj arhitektonski biro odjednom ostane bez poslova, ja sam već imala biro zatvoren i punom parom vodila radionice osobnog razvoja.

 

Zatim nedavno, 2019.. Nakon deset godina boravka moje tvrtke u velikom prostoru u Ulici kralja Zvonimira, snažan unutarnji osjećaj me ponukao: "Moraš van!". I preselili smo Centar SRETAN DAN u našu obiteljsku kuću na Knežiji. U miru sam prodala sav namještaj koji je bio viška, pobacala stare i nepotrebne stvari i papire, predala prostor novim najmoprimkama i preselila se. Sada, godinu dana kasnije, ne mogu niti zamisliti kako bi to izgledalo da sam ostala tamo  - čime bih u ovim mjesecima plaćala veliki najam i režije (bez mogućnosti održavanja radionica), kako bih se uopće iselila? Beskrajno ti hvala, draga intuicija!


Baš svatko od nas ima intuiciju

A evo i primjera kad nas intuicija zaustavlja. Bila sam kupila aviokartu za predavanje Abraham-Hicks u Amsterdamu koje se trebalo održati početkom svibnja. Kad smo dobili obavijest da se termin premješta na kolovoz, odmah sam avio kompaniji napisala e-mail vezan uz zamjenu karte. Dobila sam odgovor s mogućim varijantama i trebala se odlučiti. Ali, bez obzira na to što mi je razum govorio:"Daj više riješi tu kartu", nikako nisam nalazila trenutak da pošaljem konačni odgovor agenciji. Već sam sama sebi bila smiješna, no unutarnji osjećaj me jednostavno zadržavao. I onda - prošli tjedan odjednom stigne obavijest da se termin predavanja ponovno pomiče - ovoga puta za studeni! "Pa daaa - zato nisam mogla potvrditi e-mail"- pomislila sam i uskoro riješila sve vezano uz aviokarte za studeni.

A najnevjerojatniji intuitivni impuls mi se dogodio pred prvi zagrebački potres. Ne, nisam imala baš nikakav predosjećaj, dan i večer protekli su uobičajeno. No kad sam se spremala za spavanje, umjesto da se presvučem u spavaćicu, kako sam činila svake večeri, odjednom mi je došla čudna ideja: "Večeras ću ostati spavati ovako u trenirci!" Bez ikakvog logičnog razloga. Pa sam poslušala taj neobični impuls - baš da vidim kako će mi biti spavati u trenirci!

 

Ujutro, kad je u 6:24 zatutnjalo i zatreslo se, ja sam skočila iz kreveta potpuno spremna da odmah izađem van.

Baš svatko od nas ima intuiciju i baš svima nam ona nastoji pomoći. Ona je glas našeg Višeg Ja, koje vidi puno širu sliku svijeta, nego što će naš um ikada moći. Zaista je beskrajno važno da naučimo i svoju i tuđu intuiciju uvažavati i poštovati. I zato molim vas - osluškujte signale svog tijela, obraćajte na njih pažnju i vjerujte svojim neobičnim impulsima - intuicija nepogrešivo zna što trebate, a što ne trebate činiti. Bez obzira na sve priče vašeg uma.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo