pokrenimo se

Ponekad između nas i onoga što bismo željeli učiniti stoji samo jedan 'to je teško i komplicirano'

Ono što nam je novo doživljavamo kao strano i nepoznato, nešto u čemu se ne snalazimo i zato osjećamo otpor. Ali ako odlučimo, usprkos otporu, krenuti polako i uporno svladavati novu vještinu ili novo područje, dogodit će nam se da ćemo se i u tome polako početi osjećati sve više i više kao kod kuće, kao da je to nešto poznato i naše.

 

Ponekad između nas i onoga što bismo željeli učiniti ili postići stoji samo jedan "to je teško i komplicirano", koji nas (ponekad iznova i iznova) zaustavi u našim namjerama.


Prevelik kolač

Baš sam neki dan o toj temi razgovarala s prijateljicama nad jednom zaista ukusnom pizzom.

"Kad želiš u današnje vrijeme pokrenuti nešto svoje, to je silno komplicirano!" - rekla je jedna od njih - "Od papirologije oko otvaranja djelatnosti do savladavanja oglašavanja i prisutnosti na internetu. To jednostavno izgleda kao ogroman, prevelik kolač!"

Upravo zbog tog dojma o prevelikom kolaču, jako puno ljudi koje poznajem već godinama žele, ali nikako da provedu svoje namjere o pokretanju posla. Pogotovo je 50+ generaciji teško pohvatati sve konce vezane uz internet. Pa sam vam htjela napisati nešto upravo na ovu temu.

 

Iako je na prvi pogled najjednostavnije rješenje pronaći nekoga tko zna ono što je vama teško, mnogi zapnu i na toj ideji - najčešće iz razloga što bi tu osobu trebalo (naravno) plaćati. Pa da vidimo kako ipak (baš svi) možemo i sami savladati to što nam se čini nesavladivo.

Prva i najvažnija stvar je da sagledate takvu situaciju ne kao ogromnu planinu koju treba prijeći, nego kao brdašce napravljeno od puno kamenčića. Koji su tolike veličine da ih s lakoćom možete uzeti u ruku i maknuti sa strane. Jer zaista je upravo tako i sa svim procedurama oko pokretanja obrta, kućne radinosti ili tvrtke, a isto je i sa svladavanjem baratanja webom - blogom, facebook oglasima i slično. Samo treba krenuti, malim sagledljivim zalogajima, ali uporno. I onda će se brdo, kamenčić po kamenčić, razložiti. I to još puno brže i lakše nego što ste sve ove godine mislili!

Drugo, važno je razumjeti kako naša svijest i podsvijest funkcioniraju i, znajući to, biti strpljiv. Sjećam se kao primjera, situacije iz perioda dok sam još bila arhitektica. U mom uredu smo tada projekte crtali u programu AutoCAD - sve u 2D što je trebalo: tlocrte, presjeke, pročelja, planove oplate... No u to doba sam bila odlučila da je vrijeme da klijentima ponudimo i 3D perspektive pa smo kupili novi program ArchiCAD i krenuli se educirati za njegovo korištenje. Sjećam se jednog trenutka, kao da je bio danas. Odlučila sam jedan projekt prebaciti u 3D varijantu, da vježbam upotrebu novog programa. Ali jako sam zapinjala. Bilo mi je baš teško. Ovaj je program zahtijevao potpuno drugačiji način razmišljanja, sve se činilo izuzetno komplicirano i ja sam osjetila snažan pritisak u trbuhu, gotovo mučninu. Iz grudnog koša se podizala ljutnja i nemoć. "Ovo je za poludjeti, ja ovo ne mogu, previše je složeno, meni to ne ide!"- misli su se očajavajući sudarale u mojoj glavi i došlo mi je da odustanem od svega i vratim se poznatom i meni laganom 2D crtanju.

Ali onda sam se sjetila kako mi je i taj stari program jednom bio stran i nov i kako mi se činio kompliciranim.

"Ne, jednostavno moram nastaviti, korak po korak, pa ću se sprijateljiti i s ovim!" - Odlučila sam i uz muku nastavila dalje.
Naravno da vam ne moram ni reći da sam već za tjedan - dva i u ArchiCADu crtala s puno više lakoće i što je još bitnije - s radošću!


Strpljivi i uporni

Jer ono što nam je novo doživljavamo kao strano i nepoznato, nešto u čemu se ne snalazimo i zato osjećamo otpor. Ali ako odlučimo, usprkos otporu, krenuti polako i uporno svladavati novu vještinu ili novo područje, dogodit će nam se da ćemo se i u tome polako početi osjećati sve više i više kao kod kuće, kao da je to nešto poznato i naše.

I tada na scenu nastupa podsvijest koja preuzima neke dijelove procesa na sebe i pretvara ih u automatske radnje. E tada počinjemo zaista osjećati lakoću! Nova tehnika postaje DIO NAS, usvojili smo je! Na nama je ustvari samo da budemo dovoljno strpljivi i uporni da dočekamo taj "klik". Koji uvijek dođe! Uvijek.

 

Sjetite se i vi situacija u kojima vam je nešto izgledalo teško i nesavladivo, a danas vam je to beskrajno jednostavno. Pa to vlastito iskustvo prenesite i na situaciju koja vam je izazovna danas.

Ustvari, sve što sam vam napisala možemo sažeti u ovo:

Kad vam se nešto čini komplicirano, stavite naglasak na čini, a ne na komplicirano. Jer kad počnete činiti, postat će vam jasno da vam se kompliciranost samo učinila!

Zabavno, zar ne?




Sanjina savjetovanja i radionice potražite OVDJE.


 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo