.jpg)
Posljednjih dana mi se kroz radionice koje vodim, kroz individualne razgovore s klijentima i susrete s prijateljicama nekako učestalo pojavljuje tema življenja svojeg istinskog Ja.
To je beskrajno važna tema, jer se veliki izvor naše radosti (i osjećaja svrhe) krije upravo u tome da živimo iz svog središta, iz svoje prave, autentične i jedinstvene esencije. A isto tako, veliki dio osjećaja izgubljenosti, bezvoljnosti ili beznađa dolazi iz situacija kad smo to svoje istinsko Ja zagubili.
Što je taj Ja? Gdje se krije i kako do njega doprijeti?
Naša srž, ono istinsko Ja je uvijek tu u nama, samo mu ne poklanjamo dovoljno pažnje i ne dajemo dovoljno prostora. U djetinjstvu smo puno više bili spontano u kontaktu s njime, izražavali ga, bili svoji.
No s godinama smo tu svoju bit utišavali, povlačili prema unutra, zatrpavali - korak po korak, sloj po sloj - svim mogućim prilagodbama i modificiranim osobinama, kako bismo bili prihvaćeni od okoline, kako bismo se prilagodili nekim vanjskim (često nam i odbojnim) pravilima.
Prijateljica Marina mi je jednom ispričala priču o velikom kipu Bude, od blata i gline, koji je stajao u nekom selu stotine godina. I nitko nije znao da je to ustvari zlatan kip, koji su nekad davno prekrili glinom da ga zaštite od pljačkaša. Sve dok se jednog dana komadić gline nije odlomio...
Baš tako i mi nabacamo blato i glinu nečega što nismo preko svoje istinske (zlatne) biti i tu glinu pokazujemo svijetu. Jer je tako sigurnije. Ne ističemo se, ne sjajimo, ne privlačimo pažnju. Pa je manje izgledno da će nas netko napasti, usprotiviti se, prosuđivati nas. Što smo bezličniji, to je sigurnije. I tako si dopustimo ući u kolotečinu, u ono 'tako svi pa valjda moram i ja...'
Otkrijte ga ponovno
No jeste li to doista vi? Niste! I ne trebate biti! Stajanje u zoni glinene sigurnosti nije ni zabavno ni poticajno ni inspirativno. U zoni glinene sigurnosti - niste živi!
U kojoj god da se situaciji nalazite, ako se osjećate sputano i nesretno, to je uvelike zato što ste zaboravili na svoje istinsko (sjajno) Ja.
Koliko poznajete to svoje istinsko Ja? Koliko često ga osjećate i iz njega - baš onako stvarno i potpuno - živite? Vaše istinsko Ja strpljivo čeka da mu posvetite pažnju, da ga ponovo otkrijete. Evo upravo sada, molim vas uzmite olovku i papir, zatvorite oči i osjetite - tko ste vi zapravo?
U svojoj najdubljoj (i najživljoj) biti? Pustite riječima da navru. Možda će vam doći pojmovi poput: Amazonka, zabavljač, iscjeliteljica, revolucionar, učiteljica, vođa, biće prirode,... Zapišite što god vam dolazi, opišite svog istinskog Ja u svoj njegovoj snazi i sjaju i osjetit ćete navalu najljepše moguće energije, novu životnu inspiraciju. Dopustite si spoznaju da je to što ste napisali stvarno i beskrajno važno i da vas svijet treba upravo takvima! I da vi upravo to možete i trebate biti, iz te svoje esencije živjeti.
Molim vas, učinite to već danas - živite današnji dan iz osjećaja da ste čarobnica, osloboditelj, zafrkantica,...što god da ste pronašli u svojoj biti i što čini da se osjećate živima.
A ako vas ja slučajno sretnem u gradu, prepoznat ću vas po sjaju u očima!
Raspored Sanjinih radionica uvijek možete pronaći OVDJE