„...I did it my way...“
Sigurna sam da i vi, kao i ja, volite pjesmu „My Way“ Franka Sinatre. Štoviše, mnogima je jedna od najdražih. Upravo o toj temi željela bih danas nešto napisati.
Biti "ja"
Nedavno sam bila na kavi s jednom poznanicom. Razgovarale smo o svemu i svačemu, a kad smo došle do teme posla i kad sam s njom podijelila neke svoje planove, s puno volje i dobrohotnosti mi je savjetovala kako bi ona to na mom mjestu napravila. Sa zanimanjem sam je saslušala, a zatim joj objasnila da, bez obzira što moj plan možda nije najbrži ili najučinkovitiji, ja ipak to moram napraviti na svoj način. Jedino ću se tako osjećati dobro. I jedino tako ću to biti ja i stajati iza svakog postupka.
Priča iz školskih klupa
Općenito, čini mi se važnim da sve tuđe savjete uvijek „propustimo kroz svoj sistem“, odnosno da ih primijenimo jedino ako osjetimo da su nam „sjeli“, da smo ih potpuno razumjeli i da se uklapaju u našu osobnost i našu priču.
Ispričat ću vam jedan davni događaj kroz koji sam naučila svoju prvu važnu lekciju o „moj način i tvoj način“. Bila sam u petom razredu osnovne škole, a ja i moja najbolja prijateljica Maja, smo se pripremale za školski maraton. Bližio se Dan škole i svi učenici, koji su željeli, su mogli sudjelovati na maratonu koji je bio organiziran na dugačkoj travnatoj površini pored savskog nasipa.
Testirale smo se
Ja sam voljela trčati, imala sam dobre rezultate u sprintevima na 100m, a Maja je čak sudjelovala na nekim školskim natjecanjima iz atletike, ali ni jedna ni druga nismo nikada pokušale trčati na duže staze. I tako smo se dva dana prije Dana škole uključile u probni maraton dužine 2 km kako bismo tesitirale kako nam ide. Nismo ništa znale o načinima ili pravilima trčanja maratona.
Mnoštvo učenika se skupilo na startu, zastavica je podignuta, začuo se zvuk pištaljke i mi smo pojurili.
Obožavala sam brzo trčati pa sam jurila velikom brzinom, ostavljajući većinu za sobom, trčala sam tako, trčala svom snagom, sve do okretišta na pola puta, gdje smo se svi zatim vraćali prema natrag. Tu sam već imala manje snage pa sam do kraja polako smanjivala tempo. Maja, koja je do tada bila iza mene, prestigla me, a zatim i još nekoliko učenika. Na cilj je Maja stigla među prvima, a ja desetak mjesta iza nje. Zapravo smo obje imale odličan rezultat.
Njezin sistem
Na povratku kući pričale smo o maratonu. Ja sam joj ispričala kakav je bio moj tempo, a Maja mi je na to objasnila svoj sistem: „Znaš“- rekla je ona - „ja ti se ne zajurim na početku, nego namjerno trčim polagano, štedeći snagu, tako da jednolično mogu trčati cijelim putem, a onda se još dodatno snažnije zatrčim na kraju. Zato sam stigla među prvima.“
„Aha, u tome je stvar!“ - oduševila sam se ja, čuvši taj sasvim drugačiji pristup - „Probat ću i ja na maratonu tako!“
Kad je došao dan maratona, koji je ovoga puta bio dugačak 4 km, bile smo spremne na startu. Na zvižduk suca, jurnula sam poput rakete, ali se onda sjetila Majinog načina i usporila. Trčala sam s pola svoje snage, doslovno samu sebe usporavala, dok su me mnogi prestizali, ali vjerovala sam da ću to nadoknaditi snažnim trčanjem na samom kraju.
Moj način
No, kako je maraton odmicao, ja sam bivala sve umornija i sve više i više učenika me prestizalo. Na samom kraju, imala sam jedva snage uopće se dovući do cilja, a kamo li da bih snažnije potrčala. Maja je ponovo bila među prvima, a ja ovoga puta među zadnjima.
Bila sam tužna, ali sam lekciju zapamtila zauvijek: Majin način bio je savršen za Maju, ali ne i za mene.
Da sam se držala svog načina, bila bih postigla puno bolji rezultat.
I zato - isprobavajte nove pristupe i načine, obogaćujte svoj život, ali uvijek imajte na umu da pristup koji je savršen za nekog drugog, ne mora biti savršen i za vas. Isto tako, ne dajte da vas pokoleba ako nešto ne možete raditi na način kako to radi netko drugi, nađite svoj vlastiti način!
Uostalom, kad nešto postignete čineći to po svome, bit ćete puno zadovoljniji i sretniji! Mislim da i zato svi toliko volimo Sinatrinu pjesmu :)
Nešto drugačije
A čineći stvari po svome, možemo smisliti i nešto novo i drugačije, nešto što će obogatiti svijet. Nedavno sam gledala dokumentarac o grupi Queen. Kad su osmišljavali pjesmu Bohemian Rapsody, koja je izuzetno dugačka i neobična, sastavljena od nespojivih dijelova, apsolutno svi su ih uvjeravali da tako dugačku pjesmu nitko neće puštati na radiju i da je nema smisla snimiti. No Freddy Mercury je htio da bude baš takva čudna kakvu je zamislio i na ništa drugo nije pristajao. Sve ostalo je povijest.
Nemojte se ulijeniti
Ponekad naprosto po inerciji preuzimamo uobičajene načine.
Jeste li kada zastali i zapitali se:
- Koji bi to bio moj najdraži način proslave rođendana? Možda možete smisliti nešto sasvim drugačije od uobičajenih načina.
- Koji bi bio moj idealni način provođenja godišnjeg odmora? Možda taj način može čak biti povoljniji od postojećeg.
- Kad bih funkcioniranje svog doma organizirala potpuno na svoj način, kako bi to izgledalo?
- Kad bih sve obroke jela samo na svoj način, što bi to bilo?
- Kad bih izmislila svoj način vježbanja, što bih smislila?