Ovih dana sam baš puno razmišljala o tome kako bi se od baš svakog talenta mogao napraviti odličan business. Na to su me najviše ponukali razgovori s bliskim ljudima, u razna zasjenjena predvečerja ovog vrućeg zagrebačkog ljeta. Naime, imam (baš kao što sam sigurna da imate i vi), jako puno prijatelja (zapravo još više prijateljica) koje su iznimno talentirane u nekim stvarima koje se uobičajeno 'stavljaju u košaru' hobija i slobodnog vremena.
No, kad im spomenem da bi od toga mogle napraviti uspješan posao i čak od njega živjeti, svaki put s druge strane ugledam zbunjeni izraz lica, kao da zastanu i pokušavaju u svojoj glavi naći neku odgovarajuću jasnu sliku toga kako bi moj prijedlog mogao izgledati u stvarnosti, ali je ne nalaze. I zatim potpuno odbace tu ideju. 'Ma to ja za sebe radim, onako, kad mi dođe.'
Ne vjeruju u sebe
Recimo, Marta radi prekrasne crteže, ima u njima nešto čarobno... kad god ih vidim, pada mi na pamet tisuću ideja kako bi se od tih crteža moglo živjeti... Ali u njenim je očima postojana nevjerica u takvo što.
Ema s druge strane, izrađuje vrlo originalan nakit. Svaki put kad se susretnemo ima neku totalno cool narukvicu ili ogrlicu, kojom se oduševim. 'Kako znaš da sam to sama napravila?'- pita me u čudu, a u glasu joj osjećam nijansu straha da narukvica izgleda amaterski. 'Zato što je fenomenalna!' - odgovaram joj zadivljeno i doista to i mislim.
Ja već u mašti vidim mnoštvo žena koje naprosto obožavaju njen nakit, ali njoj se iz nekog razloga to čini kao čisti science fiction.
Ponekad se zbog toga zaista ljutim na čitav školski sistem. U puno je aspekata potpuno odvojen od pripremanja djece za stvarnu budućnost. Nudi premalo praktičnih znanja. Kad se sjetim koliko sam kroz vlastito školovanje morala 'nabiflati' povijesnih događaja (i ružnih bitaka i ratova) kako bih za to dobila ocjenu, a to znanje mi poslije baš nikada ni za što u životu nije trebalo... A s druge strane, ni tada, a ni danas, djecu se u školama ne uči kako bi u budućnosti mogli pokrenuti svoj posao ili pak kako da mudro barataju novcem (i još mnoge druge važne stvari poput dobrih međuljudskih odnosa, brige o vlastitom zdravlju i slično, ali o tome ću u nekoj drugoj kolumni).
Sretni na posao
Obrazovni sustav se ponaša kao da u ovom svijetu ne postoji ni novac ni business pa takve stvari djeci ne treba ni spominjati. A esencijalne su za budući život! I onda nije neobično da mnogi odrasli ljudi uopće ne vide ni puta ni načina kako da ono što vole raditi pretvore u posao.
Da se djecu od malena uči o tim životnim temama ( i da politika više i iskrenije pogoduje poticanju poduzetništva), ne bi bilo ni nezaposlenih, ni očaja kad se dobije otkaz!
Jer svatko, baš svatko od nas je obdaren nekim talentom, a kad bismo svi bili poučeni o jednostavnom putu kako da taj svoj talent pretvorimo u proizvod ili uslugu koju možemo ponuditi mnogim drugim ljudima, svi bismo živjeli bolje i, što je najvažnije, bili sretni radeći ono što nam najbolje ide!
Oni koji su sami pronašli upravo takav način, sjajan su primjer za ovo o čemu govorim.
Pogotovo zato što stara paradigma da jedino diplome donose 'sreću', zaista više ne vrijedi! Poznajem sve više ljudi koji su ostavili svoj posao (za kojega imaju diplomu), sad se bave nečim što im je prije bilo samo njihovo osobno veselje i u tome su puno sretniji i uspješniji.
Moja prijateljica Ivka primjerice, dugo je plesala za svoj gušt, no od kad je ostavila svoj posao novinarke u PR agenciji i otvorila vlastiti plesni studio, doslovno je procvjetala - svakim udahom ona sada živi to što radi i što obožava. Anamarija je pak završila ekonomiju, ali je u posao pretvorila svoju ljubav: aromaterapiju...i dospjela svojim radom na stranice mnogih svjetskih časopisa!
Može se. Svi to možemo! Čak i ovdje u Hrvatskoj.
I zato, ako se nalazite u nekom periodu u kojem bi vam dodatni prihodi dobro došli, razmislite o svojim talentima, o onome što spontano obožavate raditi ili kreirati - i pronađite način kako da to ponudite drugima, tako da im obogatite život onime što samo vi znate stvoriti, na taj svoj poseban način.
Ljeto i odmori pravo su doba za takva razmišljanja i nove ideje!
Ja apsolutno vjerujem u vas!