Nedjelja je, a ja sam u Bratislavi. Ovu kolumnu pišem vam u jednom jako ugodnom kafiću - restoranu koji sav miriše po cimetu. Baš sam sretna što se u današnje vrijeme u svakom europskom gradu može pronaći ovakav kafić meni najdražeg tipa - u kojem se odmah osjećaš kao kod kuće. Stolovi su drveni (ima i jedan visoki stol s priključcima za laptope), a stolci, fotelje i dvosjedi raznih su oblika, sve izgleda vrlo skladno, lijepo i udobno.
Drveni podovi i zidovi od opeke i keramičkih pločica daju dodatnu toplinu prostoru. Također, sve što konobar donese, servirano je u posebnim šalicama, zdjelicama ili tanjurićima. Sa salvetom od recikliranog papira, naravno. Ovakva mjesta baš hrane dušu.
Ništa je nije veselilo
Dok upijam atmosferu, mirise i laganu muziku, razmišljam o seminaru kojem sam prisustvovala u protekla tri dana. Organizacija ATL Europe (Association of Transforamational Leaders) čiji sam član, nedavno je doživjela 'potres' i podjelu na dva dijela, pa je ovaj naš susret bio njeno ponovno postavljanje na noge i vjerujem da smo joj svojim idejama i razmjenom znanja i mišljenja postavili dobre nove temelje.
Od svih zanimljivih i upečatljivih ljudi i situacija na seminaru, najviše me se dojmila Cheryl, Engleskinja u ranim pedesetima, živih plavih očiju i crne kose, uvijek beskrajno duhovita i puna životne energije.
I nadasve iskrena. Kad smo prvog dana postavili stolce u krug, nasmijala se i rekla kako je to podsjeća na grupu Anonimnih Alkoholičara kojoj je nekoć pripadala.
Cheryl ima zanimljivu životnu priču. Do prije tri i pol godine bila je tipična zaposlena žena koja radi u trgovini. Često je mijenjala radna mjesta jer bi joj svaki posao nakon dvije godine dosadio. Nije imala djece, a suprug je često putovao.
I tako se, bližeći se pedesetoj, našla u životnoj fazi u kojoj joj se činilo da je ništa ne veseli i da istovremeno nema moć išta promijeniti. Pa se počela tješiti pićem. No naravno, čudni su putevi kojima nas Svemir zna iznenaditi pa je tako Cheryl, zahvaljujući jednom motivacijskom predavanju i jednoj prijateljici koja ju je zamolila da joj bude pokusni kunić za tretmane, odjednom otkrila da je promjena ipak uvijek moguća!
Pomaganje drugima
U jesen 2013. dala je otkaz na poslu i počela se baviti onime u čemu je otkrila svoju veliku strast - pomaganjem drugim ženama koje se osjećaju beznadno (ili njenim riječima: koje su doživjele jedan od 4d: death, divorce, desertion ili dissapointment - smrt, razvod, napuštanje ili razočaranje), da ponovo pronađu strast za životom (Cheryl to naziva: da nađu svoje 'Zašto!'). Danas putuje po čitavom svijetu i drži vrlo strastvena predavanja, obojena njenim zaraznim humorom, napisala je već dvije knjige i doslovno obožava svoj posao.
Upravo danas nam je ispričala jednu anegdotu: trebalo joj je oko 2 godine da se odvaži održati svoj prvi teleseminar. Stalno joj se činilo da se treba bolje pripremiti, još nešto usavršiti, još više znati...Kad ga je konačno održala, prva rečenica koju je izgovorila zatvarajući kompjuter bila je: 'Stvarno sam sebična!' Njena poslovna partnerica Marion, koja je to čula, gledala ju je u čudu: 'Zašto? Pa bilo je baš odlično!'
'Zato što je ovo esencijalno potrebno tolikim ženama,'- odgovorila je Cheryl - 'a ja sam dvije godine razvlačila!'
Dok nam je to pričala, ja sam se sjetila mnogobrojnih svojih prijateljica, polaznica i polaznika, koji u srcu jako dobro znaju što im je velika strast, znaju što bi najviše voljeli raditi, završili su raznorazne edukacije... no nikako da se odvaže zaista biti ono što najviše žele biti!
A svijet vapi za njihovim znanjem i talentima, za njihovom strašću kojom bi taj posao obavljali, za njihovom životnom radošću koja bi postala zarazna (baš kao i Cherylina)... oni uporno uskraćuju te svoje darove ljudima kojima bi mogli uljepšati ili promijeniti život. Samo iz straha da nisu (još) dovoljno dobri.
Cheryl kaže da si je ružem za usne napisala na ogledalu: 'I am enough!' (u slobodnom prijevodu 'Dovoljno sam dobra!') pa mislim da bi to bilo odlično napisati na mnoga ogledala! Jer ako imate žudnju i strast da radite bilo koji posao koji će pomoći nekom drugom (a gotovo svaki je posao takav), prestanite same sebe uskraćivati svijetu i onima koji vas trebaju. Krenite, točno s ovog mjesta na kojem jeste, a usavršavat ćete se putem!
'Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da se čekajući baš nikada ne možete usavršiti.'
Čekajući se ne možete usavršiti
Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da se čekajući BAŠ NIKADA NE MOŽETE usavršiti - jednostavno zato što je usavršavanje uzajaman proces između vas i vaših klijenata, jedino kroz iskustvo rada i djelovanja možete razumjeti što i kako bi još trebalo usavršiti. I to ne zato što ovako na početku nije dovoljno dobro, nego zato što usavršavajući se rastete i vi i vaši klijenti!
I zato, ako se možda i vi 'sebično' bojite da niste dovoljno dobri:
- Napišite si na ogledalo: 'Dovoljno sam dobra!' (dobar)
- Stisnite zube i hrabro ponudite svoje usluge prvim klijentima!
- Dopustite si unijeti u taj posao sav svoj žar, talent i sposobnosti.
- Povjerujte svojim klijentima kad vas pohvale i zahvale vam!
- I... uživajte u osjećaju ushićenja i potpune ispunjenosti, koji svakim danom postaje sve veći i jači...