Ima li nešto što već dugo namjeravate učiniti, ali nikako da učinite? No zaista to ozbiljno namjeravate.
Primjerice, ja se već nekoliko mjeseci namjeravam pridružiti grupi prijatelja u nedjeljnim planinarenjima. Istinski bi me to radovalo, stvarno to namjeravam - volim prirodu, potrebno mi je kretanje. Samo... pa bilo je ljeto, pa samo da prođe gužva koja uvijek nastane u rujnu, pa ovaj vikend ne mogu jer nam djeca dolaze na ručak... I onda sam nedavno u djeliću sekunde shvatila: namjeravanje je obična zamka!
Samozavaravanje
Zamislite da imate jako dobru namjeru nazvati prijateljicu za koju znate da je u problematičnoj životnoj situaciji. I često je se sjetite i često si kažete: stvarno je moram nazvati! I mislite na nju i želite joj dobro, ali dan tako brzo prođe, uvijek je neka žurba i nešto se mora, nema praznog hoda idealnog za dugačak razgovor… I ne nazovete.
Ono što je važno je da osvijestite da se to UOPĆE ne broji, UOPĆE NIŠTA ne vrijedi. Baš nimalo nije bitno za tu osobu što ste vi na nju mislili i što ste je OZBILJNO NAMJERAVALI nazvati. Isto je kao i da uopće niste mislili.
Jer niste NAZVALI. Niste našli vrijeme, postavili to kao važno, napravili ISTINSKI BITNU stvar!
Isto je i s našim vlastitim životima. To što želiš nešto promijeniti, što dugo OZBILJNO NAMJERAVAŠ nešto poduzeti ne vrijedi BAŠ NIŠTA!
Namjeravanje je samozavaravanje, ostavljamo samo sebi dojam kao da nešto činimo. Namjeravanje je laganje sebe samih. Jer svaki puta kad pomislimo da bi bilo mudro, zdravo i dobro nešto učiniti (što ne činimo), uvjerimo se da je sve u redu, jer to zaista namjeravamo.
Ustvari, riječ namjeravati zvuči slično kao riječ odmjeravati, zar ne? Kao da važemo, ispitujemo, kao da nismo baš sigurni. Mislimo da smo se već samim namjeravanjem odlučili za nešto, sami sebe smo uvjerili da ćemo to zaista i učiniti. Ali naša djela pokazuju upravo suprotno.
Imate li vi svoju listu namjeravanja? Možda već dugo namjeravate posjetiti nekog prijatelja, namjeravate napisati knjigu, namjeravate početi ranije lijegati,... Osjećate li kako vas te stvari zapravo opterećuju, stvaraju osjećaj nedovršenih poslova koji stalno "vise u zraku"? Mogu vam stvoriti i osjećaj neuspješnosti.
Moćan alat
A sve je ustvari vrlo jednostavno - kad god se uhvatimo u namjeravanju, samo si trebamo odgovoriti na neka vrlo konkretna pitanja: Možeš li ti to ili ne možeš? Želiš li ili ne želiš? Je li ti to važno ili ipak nije?
Odlučite bilo što prestati namjeravati! Ili učini ili ne učini. Ako misliš učiniti, napravi to što prije, ako zapravo ne misliš, otpusti to i zaboravi!
A sama namjera, intencija je ustvari moćan alat, kad joj dopustimo da nas vodi. Jasna namjera je poput jasnog fokusa. Neka od danas svako namjeravanje postane jasna namjera!
A ja za ovaj vikend idem u planine