Ovih dana je zaista bilo nesnosno vruće pa se nadam da ste svi našli neki način da se bar malo rashladite! Za mene je ovo ljeto drugačije od svih dosadašnjih, jer ga zbog bolesnih roditelja, provodim uglavnom u Zagrebu. No, uvijek se može nešto iskombinirati pa su ovog vikenda naši sinovi ostali čuvati baku i dedu, a suprug i ja smo se 'zaletjeli' na more. Mogu reći da sam zaista uživala u svakoj minuti mora i sunca, upijajući (u kožu i dušu) taj osjećaj ljeta i opuštenog druženja s prijateljima.
A onda su me slikice koje mi je poslala prijateljica Nataša potaknule na temu ovotjedne kolumne.
Uvijek isto
Naime, zamjećujem da još uvijek veliki broj ljudi provodi godišnje odmore uvijek na isti način: oni koji žive u inozemstvu dođu k svojima u Hrvatsku, oni koji imaju vikendice na moru, provode ga u njima... ili su pak svaki godišnji odmor uvijek s istim ljudima.
Duboko vjerujem da nam je svima, nakon godine pune ponavljanja istih stvari, na godišnjem odmoru potreban i element avanture! Nešto novo i uzbudljivo, čega ćemo se zauvijek sjećati, od čega ćemo živnuti, nešto što će probuditi sva naša čula.
Na slikama koje mi je Nataša poslala, ona stoji do koljena u predivnom jezeru koje izgleda kao da je izronilo iz neke bajke, obučena u lepršavu bijelu ljetnu odjeću. Voda je bistra i zelena, a iza nje se nazire kanjon tamnozelenih planina, dok joj jutarnja zraka sunca dodiruje rub kose. Slika odašilje nestvarnu čarobnost tog mjesta i ja kao da osjećam osvježavajuću hladnoću jezera...
Ona i suprug provode nekoliko dana u Austriji, u predjelima u kojima se snimao film 'Moje pjesme moji snovi'. I Nataša i njen suprug su s mora, žive u Rijeci i godinama su godišnje odmore provodili uz more... no ovo je bila odluka o avanturi, o ispunjenju želje svog srca... i osjećam kroz fotografiju koliko je sretna dok otkriva sve čari tih planina... Dok se svi stari 'ljetini' prijatelji pitaju kamo su to njih dvoje nestali.
Ili pak moja sestrična Tamara. Njeni roditelji 'oduvijek' imaju vikendicu na moru i, obzirom da živi u Nizozemskoj, nekako se uvijek podrazumijevalo da će ona s obitelji upravo tamo provoditi godišnje odmore. No, Tamara je odlučila svakog ljeta rezervirati jedan tjedan nečeg novog i neobičnog. Pa su tako ovoga ljeta pronašli jedno maleno selo u Istri i provest će tjedan dana kupajući se u potoku i jašući na konjima...
Financijske mogućnosti
Vjerujem da neki od vas na ideju o ljetnim novotarijama, prvo pomisle na financijske mogućnosti/nemogućnosti. No 'mala ljetna avantura' ne mora uopće imati veze s većim financijskim ulogom.
Primjerice, evo što je bila moja ljetna neobičnost proteklog srpnja. Imala sam osjećaj da se već doslovno gušim od rada za kompjuterom i vreline zagrebačkog asfalta i baš sam žudjela za malo mora i kupanja... a onda je mama spomenula kako se njihov prijatelj (koji je istih godina kao i oni, ali odličnog zdravlja i sportski tip) svako jutro okupa u Jarunskom jezeru.
Kroz sve ove godine, nikada se nisam okupala na 'zagrebačkoj plaži' no ovoga je puta mi je ta ideja zagolicala maštu. S obzirom na to da moji muž i djeca uopće nisu 'zatrzali' na tu ideju, jednog jutra sam se sama opremila za plažu i odvezla do jezera.
Iako sam na internetu pronašla da je voda izvrsne kakvoće, plaža Malog jezera bila je neobično prazna i pusta: jedna ruska obitelj, mladi par, dvije prijateljice srednjih godina...i čuvar koji je sjedio na svom stolcu pod suncobranom. Voda je izgledala bistra, a u daljini su plivala dva labuda. Rasprostrla sam ručnik na oblutke, skinula sunčane naočale i krenula u svoju avanturu. Kad sam zakoračila, podiglo se malo mulja, ali voda je bila baš ugodne temperature. Zatvorila sam oči i zaronila u jezero. Izronivši, polako sam plivala prema otoku, dotičući povremeno nogama podvodne listove lopoča.
Jezero je bilo glatko i mirno. Doplivala sam do otoka i legla na njegovu malu plažicu. Slušajući cvrkut ptica, osjećala sam miris jezera - onog tipičnog slatkovodnog mulja, koji me podsjećao na izlete iz djetinjstva, kad sam se s roditeljima znala kupati na karlovačkim rijekama.
Zatim sam iz nekog razloga imala osjećaj kao da sam ušla u stari film o ljetu na selu i kao da će se odnekuda pojaviti grupa mlađarije koji su glavni likovi u nekoj priči o ljetnim ljubavima... Činilo se pomalo nestvarnim biti odjednom dio nečeg toliko različitog od zamorne energije grada.
One dvije prijateljice sada su u daljini plivale i nešto raspravljale, a svaka njihova riječ stizala je po površini vode razgovijetno do mene. Pitala sam se znaju li one da ih tako jasno čujem. Zaplivala sam natrag prema obali, ali sam na pola puta odlučila leći na površinu vode i naprosto u potpunosti uživati u trenutku - u dodiru vode na koži, zraka sunca na licu i toj uronjenosti u prirodni ambijent. Obožavam taj osjećaj ležanja na vodi, s ušima ispod površine, kao da plutam u carstvu tišine...
Izašla sam na obalu s osjećajem osvježenosti i obnovljenosti, otišla pod tuš pored staze, i zatim još malo legla na sunce. Putem prema tušu pronašla sam savršeno bijelo pero i uzela ga sobom kući. Pero sam shvatila kao poruku anđela da se i oni raduju mojoj avanturi.
Eto, toliko malo je potrebno da si priuštite ljetnu novotariju i nešto za pamćenje!
I zato i vi - kako god da provodite ovo ljeto, ne dopustite da se ono utopi u sjećanjima na mnoštvo sličnih ljeta, dodajte mu svakako bar neki mali uzbudljivi začin!