Kolovoz je ove godine bio iznimno sunčan i bez vjetra. U Lukovu, u kojem sam ljetovala od djetinjstva svakoga je ljeta bilo po nekoliko perioda bure, koja bi rashladila i zrak i valove, ali ove se godine činilo da će more zauvijek biti iznimno toplo, a lišće na granama drveća nije se pomicalo ni za milimetar.
Ali onda je ipak stigla. U utorak prije Velike Gospe. Bura. Nigdje ne puše toliko silovito kao u ovim predjelima oko Senja.
Nakon obilne kiše, cijelu noć je snažno šumila savijajući krošnje drveća i moćnim zapusima rušila sve što je mogla. Razbacala je stolice u dvorištu i prevrnula sklopljeni suncobran, iako je imao betonsko postolje. Bura neke stvari prevrne, a neke i pokida: "Dobro zatvarajte grilje na prozoru, nama ih je bura zadnji puta slomila kad su ostale otvorene!"- upozorila nas je susjeda.
Kad smo bili klinci, bura nam je bila zabavna, namjerno smo je izazivali - penjali se na brdo gdje je najjača, pa se na nju naslanjali, a kad bismo poskočili u zrak, ona bi nas snažno pomaknula da doskočimo malo dalje. Iako me bura više ne zabavlja, još sam uvijek fascinirana njenom snagom i moći.
Jednostavna mudrost
Tata mi je pričao kako je jednog ljeta za neke bure koja je puhala danima, upitao mještanina: "Milane, znaš li ti možda kad će stati ova bura?" Ovaj mu je odgovorio: "Svaka do sad je stala, pa će i ova." Zapamtite ovu jednostavnu mudrost.
Priroda je buru izmislila da prodrma sve što je ustajalo, da odnese zaparu, da oživi zrak. Poslije bure kristalno se čisto vide svi otoci - čak i oni u daljini, koji su još jučer bili zaklonjeni izmaglicom.
Možda bi nam svima povremeno dobro došao neki takav jak vjetar u životu, da otpuše sve osušene listove s našeg "drveća", oživi naše "grane", uzmiješa i unese kisik u naša "mora"... i kao što je zrak svjež i čist nakon bure, da tako pročišćen bude i naš život.
Ta bura mogla bi odnijeti sve stare stvari koje nam više ne trebaju, očistiti naše prostore, razbarušiti nam kosu i sve što držimo "stisnuto gumicom". Sve što je čvrsto i stabilno odoljet će buri. Sve što je fleksibilno i savitljivo poput mladih grana i zelenog lišća, također će odoljeti buri i postati još snažnije. Samo ono što se ne drži, ono što je sasušeno i ono što je - smeće, bura će odnijeti. Bura je korisna.
Burne su, ali i prođu
Životni periodi koji nam izmaknu tlo pod nogama, koji nas protresu i "odnesu", na neki način i jesu naše bure. Ponekad dođu iznenada, usred "mirnog i sunčanog ljeta", a ponekad znamo da dolaze. I ne volimo ih. Jer nas razdiru i čine nas nestabilnima. Želimo da što prije prođu.
Kad vam se dogodi životna bura, poput razvoda, otkaza ili bilo koje situacije u kojoj se osjećate "izbačeni iz cipela", sjetite se da su bure burne, ali i da će prije ili kasnije proći. I da će sasvim sigurno nešto prevrnuti, ali i nešto rasčistiti.
Dok bura puše, ne vrijedi uspravljati suncobrane. Usmjerite se radije na sve što možete činiti i učiniti, a ne na ono što trenutno ne možete. Osim toga, i za vrijeme najsnažnije bure, moguće je naći svoj zaklonjeni kutak i u njemu raditi nešto što vas raduje.
Bura će proći. I tada ćete neke suncobrane ponovno podići, a neke zamijeniti novima. Ili zauvijek odložiti.
Ali nešto, svakako će vam nešto biti jasnije i bistrije i nekog starog lišća ćete biti oslobođeni.
Ako je bura potrebna prirodi, vjerojatno je ponekad potrebna i nama.
Raspored Sanjinih radionica uvijek možete pronaći OVDJE.