pitam se

Može li itko od nas uistinu promijeniti svijet na bolje!?

Moram priznati da sve do svojih četrdesetih, nisam puno razmišljala o mijenjanju svijeta. Naravno, svi znamo da bi trebao biti bolji, ali što jedna osoba može učiniti?

 

Od kad sam pretprošle subote bila na skupu #SpasiMe, svako malo mi se u glavi zavrti jedna od dvije vrlo upečatljive pjesme koje smo tamo slušali. Jednu su pjevala djeca, a drugu Gabi Novak.

Refren prve pjesme (koju nisam nikada prije čula) ide otprilike ovako: ... Ako otvoriš vrata svoga srca ovaj tren, ti si taj koji sa mnom promijenit će svijet - djeca su pjevala svojim zvonkim glasovima. Baš me se dojmilo. Tako snažno i jednostavno.

Recite mi, imate li vi poriv mijenjati svijet? I ako imate, vjerujete li da to zaista i možete?

 

Velika neispunjena praznina

Moram priznati da sve do svojih četrdesetih (s iznimkom ideja koje sam imala u djetinjstvu), nisam puno razmišljala o mijenjanju svijeta. Naravno, svi znamo da bi trebao biti bolji, ali što jedna osoba može učiniti? Činilo se preteškim i prevelikim. Moj fokus bio je na obitelji i poslu.

No čitanjem knjiga koje su mi otkrivale mnoge dodatne dimenzije stvarnosti (a pogotovo knjige V. Megrea o Anastaziji, koje su me potpuno osvojile) i pohađanjem različitih edukacija, u meni se sve više učvršćivala ideja (slika, pojam) da apsolutno želim biti aktivan sudionik u mijenjanju svijeta na bolje.

I počela sam osjećati da će mi u životu postojati velika neispunjena praznina ako to barem ne pokušam.

Moja promjena zanimanja išla je upravo u tom smjeru. Činilo mi se da je pomaganje ljudima da ostvare svoje snove puno važnije djelovanje nego da nastavim projektirati kuće. Pa sam na taj svoj način pred 10 godina počela barem malo mijenjati svijet - svako sretnije lice koje se od tada dogodilo ta je promjena.

Ali...ali. Osjećam da to nije dovoljno. Još jedna velika želja postoji u meni svo to vrijeme: pozabaviti se ozbiljno povratkom što više ljudi koji to žele, natrag u prirodu. U prirodniji način života. Sad bih vam najradije o tome pisala nadugo i naširoko i obećajem da jednom i hoću.

 

Svuda oko nas postoje ljudi koji mijenjaju svijet

No vratimo se na temu mijenjanja svijeta. Duboko vjerujem da kad bi baš svatko u ovoj našoj zemlji (ma i na Zemlji) evo još danas, otvorio svoje srce i odlučio da je sposoban mijenjati svijet, kako bi u njemu bilo više radosti i ljubavi, da bismo u tome uspjeli i puno brže nego što mislimo. Tako je malo potrebno. Primjerice, veliki bi korak bio već to da se za svaku dobru inicijativu, umjesto razglabanja o tome je li ili nije simpatičan njen pokretač i slično, svatko samo iskreno upitao: Mogu li ja nekako doprinijeti? Bez obzira na sve (korumpiranu državu i obeshrabrujuće vijesti). Kad bismo svi nastojali biti što više pozitivni i konstruktivni.

Svuda oko nas postoje ljudi koji mijenjaju svijet. Od udruga koje pokreću akcije za siromašne do upravo genijalnih svjetskih primjera. Najsjajniji konkretan primjer kako jedna osoba može učiniti nevjerojatno velik pomak je organizacija CharityWater koju je pokrenuo čovjek po imenu Scott Harrison, s idejom da donese čistu vodu za piće baš svakom ljudskom biću na planeti. Zvuči kao ogroman zadatak za jednog čovjeka, zar ne?

No njegov entuzijazam i odlučnost tijekom 12 godina doveli su do toga da je čak devet i pol milijuna ljudi dobilo čistu i sigurnu vodu za piće! Hej - jedan čovjek! Jedna ideja. To jedno (otvoreno) srce. Stvar je upravo u srcu - svijet trebamo mijenjati vođeni samo i isključivo ljubavlju.

Jeste li svjesni da nešto slično može napraviti BAŠ SVATKO OD NAS? Evo, neka moj maleni prilog mijenjanju svijeta danas bude to da svaki od vas koji ovo čita u svoju glavu usadi misao: Da odlučim nešto slično i pokrenem se, i ja bih mogla/mogao donijeti dobrobit tisućama ljudi! Jednostavno da otvorim srce, odlučim i krenem.

 

Samo dopustite da je ta mogućnost tu. Stalno. Na dohvat vam ruke. Bez obzira na sve. Svatko od nas je sposoban napraviti ogromnu razliku, samo ako svoju volju i energiju usmjerimo iskreno u tom smjeru.

 

Ako ostajemo samo promatrači, riskiramo da se pretvorimo u ogorčene komentatore. Od kojih nema baš nikakve koristi.

Druga pjesma koja mi se stalno vraća i vrti u glavi je ona Gabi Novak: "Ne želim život miran, tih, moje mjesto je uz njih - hrabre ljude.'

Svima nam je tamo mjesto, ili?

Zamislite kako bi bilo da nas svako jutro probudi ova pjesma na radiju i da se tada  svatko od nas upita: kojom malenom gestom ili akcijom ću danas svijet učiniti boljim mjestom? Upitajmo se to upravo sada :-)

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo