Nedavno je moj brat slavio rođendan. To je svake godine proslava na kojoj se okupi naša šira obitelj, jer svi znaju koliko mu to znači i da se tjednima prije veseli tom druženju i poklonima. On je, s obzirom na svoju retardaciju, poput vječnog djeteta. Na proslavi je bilo veselo i bučno kao i uvijek.
Među rodbinom koja se okupila, bila je i Božena, vršnjakinja mojih roditelja, koja je prije nekoliko godina postala udovica. Znala sam da se u slobodno vrijeme bavi slikanjem pa sam je upitala o novostima.
Krenula je u sedamdesetoj
I tako smo Božena i ja sjele jedna do druge, ona je izvadila svoj mobitel i počela mi pokazivati slike sa svoje izložbe u knjižnici. Svoje prve SAMOSTALNE izložbe! Gledala sam ih jednu za drugom, zaista prekrasne akvarele - šumski i morski pejzaži, cvijeće... i bila oduševljena time koliko su boje harmonične, s koliko preciznosti i predanosti su slike naslikane i kako su profesionalno izgledale. Imale su sve redom neku toplinu, dušu. A onda sam ugledala fotografiju uvodnog teksta o autorici: "Božena J. počela je slikati sa 70 godina..."
Pitala sam je što ju je ponukalo da krene.
"Moja prijateljica je pronašla tečaj slikanja i nagovarala me da idemo zajedno. Ispočetka nisam htjela ni čuti, ali me nekako nagovorila da joj barem idem u pratnji, da mogu tamo samo sjediti i gledati. Kad je došao taj dan, ipak sam pronašla neke prastare vodene bojice, još od kad su mi djeca išla u školu i ponijela ih. Pa sam i ja na radionici počela nešto stidljivo žvrljati... Isprva mi je bilo neugodno to pokazati bilo kome izvan tečaja, ali korak po korak, slikanje me sve više veselilo i ispunjavalo, s vremenom sam stekla i sigurnost i sada je to zaista moja velika radost!"
Dok priča o slikanju, oči su joj žive i sjajne, a lice blista i jasno osjećam koliko je vlastita kreativnost ispunjava elanom i vitalnošću. Baš ju je bilo užitak gledati!
Bilo koji vid kreativnog izražavanja izuzetno je važan za svakog od nas! Za naše zdravlje, raspoloženje, zadovoljstvo. No na žalost, jako često se susrećem s polaznicima ili klijentima koji za sebe izjavljuju primjerice: "Ja ne znam crtati!" ili "Ja ne znam pjevati." i ne usuđuju se ni probati. A svi znamo i crtati i pjevati - i najmanja djeca to znaju, pogotovo ona!
Zaboravite sve primjedbe
U Sretnom danu u svibnju smo organizirali čak tri kreativna vikenda - pjevanje, slikanje i pisanje. Imam osjećaj da je to dio moje životne misije - poticanje drugih ljudi da si dopuste uroniti u kreativno izražavanje što više i što češće, na sve načine koji im hrane dušu. Da si dopuste da to mogu i znaju. I da je lako i veselo!
Probajte barem na trenutak učiniti ono što vas čini stretnima bez da razmišljate što će drugi o tome reći...
Važno je zaboraviti na sve primjedbe koje smo čuli o svojim talentima od bilo kojeg "autoriteta" iz djetinjstva, jer najvažnija je poanta kreativnog izražavanja upravo samo kreativno izražavanje, a ne postizanje izvrsnosti - zaista čvrsto vjerujem u to! Jer kad se izražavate nesputano, baš onako srcem i dušom - to je već savršenstvo samo po sebi - jer je to otvaranje u svijet i prenošenje drugima vašeg istinskog bića. Prirodno je da ćete s vremenom u tom izražavanju htjeti biti sve bolji i bolji, ali najvažnije je da to ČINITE, a ne koliko ste po bilo čijim kriterijima, u tome dobri.
Zamislite kako bi svijet bio radosno mjesto, kad bismo svi odbacili davno usađen sram i potiskivanja te potpuno nesputano počeli plesati, crtati, pjevati, kreirati... kroz čitav svoj dan!
I zato, nemojte čekati 70-tu da vam oči zasjaje kreativnim žarom, nego unesite kreativnost u svoju svakodnevicu.
Evo, već danas možete početi, vrlo jednostavno:
- crtati, žvrljati, bojati - što god vaša ruka poželi
- gibati se u ritmu svake pjesme koju čujete, puštati si kod kuće muziku za ples
- pjevušiti u svakoj prilici - barem pod tušem, u autu, u liftu
- zapisivati sve zanimljive misli koje vam dolaze
- dodati kreativan detalj na odjeću, izraditi komad nakita
- kreativno postaviti stol za ručak
- snimiti kreativni video...
Za podlogu:
- 120 g lješnjaka, pečenih i oguljenih
- 120 g svježih datulja
Za kremu:
- 300 g indijskih oraščića, namočenih preko noći
- 2 velike zrele banane
- 50 g sirovog kakao praha
- 50 g kakao maslaca
- 30 g ED kokosovog ulja
- prstohvat soli
Za glazuru:
- 30 g ED kokosovog ulja
- 2 žlice sirovog kakao praha
- 1 žlica sladila po želji (može i bez)
Za podlogu:
- U blender ili sjeckalicu ubacite lješnjake i datulje te ih meljite dok se ne pretvore u pastu.
- Mali kalup za tortu, promjera 20 cm, obložite papirom za pečenje pa na dnu poravnajte pastu od badema i datulja. Ostavit u hladnjaku dok radite kremu.
Za kremu:
- Namočene indijske oraščiće ocijedite i operite pod mlazom hladne vode. Ubacite ih u blender i blendajte dok se ne pretvore u kremu.
- Dvije zrele banane također zblendajte i dodajte kremi od oraščića.
- Kakao maslac i kokosovo ulje otopite nad parom pa ih dodajte kremi.
- Dodajte i kakao te prstohvat sol.
- Sve dobro promiješajte kako bi se sastojci ravnomjerno pomiješali.
- Izlijte kremu na pripremljenu podlogu i odložite sve u zamrzivaču da se stisne.
Za glazuru:
- Otopite nad parom kokosovo ulje.
- Umiješajte u njega kakao prah i malo sladila ako ga odlučite koristiti, ja nisam ničim sladila.
- Prelijte ovim dobro ohlađenu tortu i ostavite u hladnjaku do posluživanja.
- Prije posluživanja tortu ukrasite sjeckanim lješnjacima ili voćem po želji, ja sam koristila maline u prahu.
- Ukrasite tortu sjeckanim lješnjacima i dodacima po želji, recimo s malinama u prahu kao ja.
Savjet više!
- Ako nemate svježe datulje možete koristiti i kvalitetne sušene, ali njih onda natopite u mlakoj vodi koji sat prije pripreme kolača.
- Ipak, moja preporuka je koristiti svježe datulje.