Ovo je ljeto za mene bilo puno lijepih iznenađenja pa se tako i ovaj posljednji vikend kolovoza iskreirao sasvim neočekivano.
Naime, jedna članica udruženja ATL Europe, Gosia, Poljakinja koja živi u Londonu, odjednom je odlučila doći na tjedan dana sa svojim partnerom na odmor u Hrvatsku (bez obzira na karantenu koja ju je čekala kad se vrati). I tako smo se nas četiri hrvatske članice udruženja odlučile naći s njima za produženi vikend. U petak smo se svi okupili u Zadru, a naša je avantura odmah započela na čudesan način - iako su Ivana i Nikolina dolazile automobilom iz Zagreba, Miljana iz Splita, a ja iz Lukova, stigle smo u Zadar u minutu u isto vrijeme.
Cijeli je vikend, usprkos jakom jugu koje je puhalo u subotu i kiši u nedjelju, bio potpuno čaroban. Naime, kako se svaka od nas bavi pomaganjem ljudima da mijenjaju svoje živote na bolje, tako smo odlučile udružiti snage u tom vikendu da svojom zajedničkom namjerom i energijom doprinesemo mijenjanju cijele planete na bolje.
Možda niste nikada razmišljali o tome da jedna osoba ili tek nekolicina njih može napraviti neku bitnu razliku u svemu što se danas događa. Mi smo odlučile vjerovati da može. Misli i namjere su doista moćne. Pa je tako naše druženje i zajednički smijeh i pustolovina bilo isprepleteno i malim ritualima ljubavi prema našem planetu i svim bićima koja na njemu žive.
Zajednička energija
U petak navečer, stojeći u moru na maloj plaži na Pašmanu, osjećali smo povezanost s cijelim svijetom - jer sva su mora spojena i sve su kapi povezane. A voda pamti, čuva informacije i prenosi ih - s kapi na kap. Pa smo zajednički tom divnom toplom i čistom moru slali slike o Zemlji koja se probudila, o ljudima koji su počeli misliti prvenstveno srcem, o novim svjetskim vođama koji su mudri i puni ljubavi i donose odluke koje su za dobrobit svih bića, o oceanima koji su čisti, o iscjeljujućoj moći prirode koja je ponovno otkrivena i prigrljena.
Izgovarali smo svoje vizije i slali sve te slike svakoj kapi mora u kojem smo stajali. Prekrasan je bio taj osjećaj snažne zajedničke energije, sa stopalima u moru, sa skutima moje haljine koji se moče a baš me briga, ispod svjetlucavog zvjezdanog neba, osjećaj da se ta naša namjera i energija puna ljubavi širi u svijet.
Idućeg smo dana izletničkim brodom otplovili na Kornate. Puhalo je jako jugo podižući velike valove no kapetan nas je odvezao u tirkiznu uvalu u kojoj je sve bilo mirno i čudesno lijepo. Nakon plivanja, odlučile smo se popeti na vrh otoka Katina. Penjale smo se kao divokoze uz oštre stijene i makiju, kroz snažne zapuhe vjetra, uz jarko sunce, a moje srce je poskakivalo od radosti u ovoj za mene najdražoj vrsti avanture. Kad smo se uspele, sjele smo na veliku stijenu na samome vrhu. Pogled je oduzimao dah - stotine zaobljenih otoka u svim nijansama kamena, zemlje i zelenila rasulo se pod nama dokle god pogled seže, među valovima uzburkanog mora. A more - plavo i srebrno!
Sjedeći na tom velikom kamenu, s osjećajem da smo na vrhu svijeta, odaslale smo ponovno viziju - o svijetu u kojem na vagi u svakom srcu uvijek prevagne ljubav, u kojem svi podržavamo i čuvamo jedni druge, u kojem vlada dobrota i zahvalnost i osjećaj slobode da možemo biti sve što želimo biti, reći sve što želimo reći i živjeti sve svoje darove. O svijetu u kojem vlada sklad i harmonija i poštovanje prema svakom obliku života. Predale smo vjetru viziju o školama u koje djeca obožavaju ići, o zdravoj hrani i čistim rijekama, o Zemlji koja je sretna je konačno čujemo i volimo i s njome surađujemo. Predale smo tom snažnom vjetru svoju viziju da je prenese u daljine.
Nova stvarnost
U nedjelju, na dan povratka, pala je jaka kiša. Dok smo na pristaništu u Preku čekali trajekt odjednom se kroz kišne oblake probilo jako sunce. "Sunce i kiša,"- rekla sam - "možda se pojavi duga!" U tom istom trenu smo se okrenuli i ugledali je - postajala je na očigled sve jarkija - ogroman luk iznad mora koji se prelijevao u svjetlećim bojama - kao da je još dodatno ispunjen sunčevim sjajem. A iznad njega još jedan - dvostruka duga! Ljepota u svojoj najčišćoj esenciji. Kao da se Zemlja raduje svemu onome što smo zamislili.
Pod kapima sad već nježne kiše stali smo u krug, uhvatili se za ruke i još jednom, tu ispod duge, odaslali svoje vizije.
A zatim smo se ukrcali u trajekt i, iako su tada njene boje već blijedile, krenuli proći ispod duge. U novi svijet, u novu stvarnost. Koju ćemo pomoći kreirati.
Mi vjerujemo da promjena počinje od svakog od nas i da je baš svatko dovoljno moćan da je pokrene. Ako se u bilo kojem trenutku osjetite obeshrabreno ili preplašeno od toga što nam stiže u budućnosti, pokušajte svoje misli radije prebaciti na kreiranje - osmislite i vi svoje slike svijeta u kakvom biste voljeli živjeti. I pošaljite ih rijekom, vjetrom, pjesmom... Ma samo ih pošaljite! I pokrenite se u smjeru njihovog kreiranja.
Sve o Sanjinim online radionicama i savjetovanjima možete pročitati OVDJE.