dežurni kritičar

Kako utišati svog 'unutarnjeg zmaja', onog koji nam šapće da nismo dovoljno dobri i značajni...

U svima nama postoji dio koji bismo mogli nazvati unutarnjim zmajem. On je nastao davno, kreiran od strane svih autoriteta iz našeg djetinjstva (i života) koji su nam prenosili poruku da nismo dovoljno dobri.

 

Jeste li kada posjetili Krakow, prekrasan grad na jugu Poljske? Nedavno sam u njemu provela pet divnih dana na konferenciji ATL Europe. ATL je Udruženje transformacijskih lidera Europe i jako volim sva naša okupljanja.

Nakon dolaska u Krakow, Ivana, Nikolina i ja prošetale smo starim gradom. Iako je bio kraj listopada, vrijeme je bilo toplo i uživale smo u osjećaju uronjenosti u tu ugodnu atmosferu sunčanog popodneva. Energija grada bila je nevjerojatna - svakim korakom kroz ulice namijenjene samo pješacima i kočijama, osjećale smo sve više i više lakoće. Prekrasne stare zgrade, parkovi, lanterne, ulični glazbenici koji sviraju violine, lončanice s cvijećem, simpatični kafići i restorani... samo upijanje tih prizora, zvukova i mirisa činilo nas je opuštenima, kao da je grad potpuno otvorio svoje srce za nas.

Svi dani konferencije bili su također ispunjeni sličnom energijom - toplom podrškom između nas članova.

Ali... ali... Dok smo obilazili veliku utvrdu - dvorac i katedralu na brdu Wawel, saznali smo priču o zmaju. Legenda kaže (i potkrepljenja je neobičnim fosilnim kostima koje su pronađene na lokalitetu, a koje ne pripadaju nijednoj poznatoj životinji) da je jednom davno u pećini ispod dvorca živio ogroman zmaj. Zmaj je bio opasan, pa su mu mještani dovodili mlade djevojke kao žrtvu, kako ne bi napadao selo. Taj je zmaj držao u strahu cijelo područje, sve dok se jednoga dana mladi obućar nije dosjetio mudrog trika. Ponudio je zmaju da pojede ovcu koju je prethodno napunio vrućim ugljenom. Proždrljivi je zmaj uskoro osjetio da gori iznutra pa je istrčao iz svoje spilje do rijeke da bi popio puno vode. I utopio se. Selo je napokon bilo oslobođeno.

"Pa da" - pomislila sam - "grad ima tako toplu i otvorenu energiju zato što se riješio pritiska svog zmaja." I odjednom mi je sinula vrlo jasna slika da se ista stvar događa svima nama. Priča o zmaju bila je savršena metafora našeg unutarnjeg kritičara!


Svi imamo tog zmaja u sebi

U svima nama postoji dio koji bismo mogli nazvati unutarnjim zmajem. On je nastao davno, kreiran od strane svih autoriteta iz našeg djetinjstva (i života) koji su nam prenosili poruku da nismo dovoljno dobri. Taj zmaj kao da je poprimio vlastiti život i pokušava nas poput taoca držati u svojoj pećini. Šapće vam na uho da ste mali, da niste dovoljno vrijedni, niste značajni - drugi su više, drugi su bolji, njima su stvari lakše. Ali vi - ne usuđujete se misliti da ste sjajni, da je vaša svjetlost dragocjena, jer... zmaj upire svojom kandžom - pogledaj koliko je posebniji, sposobniji, pametniji, ljepši itd. onaj drugi!

Ponekad će vaš unutarnji zmaj čak i orkestrirati da vas netko odbije ili ne primjećuje, kako bi dokazao da je u pravu. Angažirat će se u pronalaženju dokaza za svoje tvrdnje na svakom koraku.

Na sastancima poput ATL-a na kojima ima toliko uspješnih i duhovnih ljudi, možda biste očekivali da oni u sebi nemaju zmaja. No ako to mislite, to vaš zmaj progovara.

Jer ih svi imamo. Ali razlika je u tome kako se prema njima odnosimo. Predajemo li unutarnjem kritičaru svoju moć i dopuštamo mu da nas drži zarobljene, vjerujući u njegove tvrdnje da smo mali ili smo pripitomili svog zmaja i, iako znamo da postoji, on više nad nama nema nikakvu stvarnu moć. Što radi vaš zmaj? Čeka novu priliku da vas omalovažava ili spava u svom kutu znajući da kod vas nema šanse?



Kada se vaš zmaj najviše pokazuje?

Kad snažno iskoračite iz njegove spilje! Kad se usudite biti veliki i posegnuti za svim onim što smatrate da zaslužujete. Kad skupite hrabrost i izađete iz starog i poznatog, iz svog sigurnog malog sebe, kad si dopustite da vjerujete da ste i više nego dobri, da ste bitni.


Pobjeći od njega ili?

I što bismo onda trebali učiniti s tim svojim zmajem kad se oglasi? Zanijekati da postoji, boriti se protiv njega, pobjeći od njega, utopiti ga? Kako ja to vidim, ništa od navedenog. Za početak ga prepoznajte i odlučite ne shvaćati ozbiljno. Zabavljajte se činjenicom da imate svog zmaja. Igrajte se s njime. Smijte se tome. Kad se uhvatite da se uspoređujete s nekim drugim, sjetite se kako to vaš zmaj govori i zamislite kako ga smirujete i tapšete po glavi. I podsjetite se da i svi drugi ljudi imaju svoje zmajeve.

Jedna od predivnih stvari na ATL susretu bila je ta što smo svi na neki način priznali svoje zmajeve. Dopustili smo jedni drugima da vide da nismo savršeni, da svakome od nas treba i pomoć i podrška, bez obzira koliko smo navikli to pružati klijentima. I tako smo se, osjećajući i videći tuđe zmajeve, uspjeli povezati više nego ikada prije. Otvoriti se, posegnuti, zagrliti.

Skrivanje vašeg unutarnjeg zmaja razdvaja vas od drugih, ali ako si dopustite da ga spontano pokažete, to je oslobađajuće za sve.

Tako je dobro vidjeti jasno: moj strah da nisam dovoljno dobra nije jedinstven, nije nešto čega se treba sramiti ili sakriti - to je uobičajena nit koja nas sve povezuje.

Dakle, iznesimo svoje zmajeve na svjetlo i igrajmo se!




Raspored Sanjinih radionica i savjetovanja uvijek možete pronaći OVDJE.

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo