jednostavnost pamtimo

Kako sam se na vlastitoj koži uvjerila da je manje zaista više i kako ne treba uvijek komplicirati

Svi najsnažnije zapamtimo one stvari koje probude naše emocije pa bile to čak i samo sitnice. I sama se ponekad čudim zbog čega sam neki detalj iz života zapamtila i uvijek je odgovor isti - emotivno me dirnuo. A jako često nas emotivno dotakne - upravo jednostavnost. Opisat ću vam neke od takvih trenutaka

 

Svi već sigurno znate za onu izreku "Manje je više." Ja sam je prvi puta čula na arhitektonskom fakultetu, a osmislio ju je 1947. arhitekt Ludwig Mies van der Rohe, kako bi naglasio da ćemo pojednostavljivanjem projekta i njegove estetike, dobiti puno snažniji i ljepši dojam, nego ako ga kompliciramo i previše ukrašavamo. Istu poruku prenosio nam je i profesor Vaništa u kolegiju likovnog izražavanja.

Ova je izreka zaista moćna - i sama tako jednostavna, a govori toliko puno. I što je najvažnije - istinita je i primjenjiva na sve dijelove života!
A kako možemo znati da je jednostavno ZAISTA bolje od složenog? Ovo je moje iskustvo: jednostavnost ostaje u lijepom sjećanju!


Imala sam osjećaj da će mi se srce raspuknuti od sreće

Svi najsnažnije zapamtimo one stvari koje probude naše emocije pa bile to čak i samo sitnice. I sama se ponekad čudim zbog čega sam neki detalj iz života zapamtila i uvijek je odgovor isti - emotivno me dirnuo. A jako često nas emotivno dotakne - upravo jednostavnost. Opisat ću vam neke od takvih trenutaka.

Sjećam se jednog ljeta u Biogradu. Baka moje sestrične Ksenije imala je staru kamenu kuću na samoj obali u koju sam i ja ponekad ljeti dolazila u goste. Njihova proširena obitelj uvijek je zajednički ručala za drvenim stolom u velikom dnevnom boravku koji je gledao na rivu, a objed se pripremao u susjednoj maloj kuhinji s prozorom na pokrajnju ulicu. Jednom sam ušla u kuhinju dok se ručak tek pripremao. Tikvice netom izvađene iz vruće vode hladile su se na ovalnom tanjuru na stoliću. Malene tikvice, najmanje što sam ih ikada vidjela. "Mogu li probati jednu?" - upitala sam tetu Anku koja je dovršavala ručak. "Naravno""- nasmiješila se i ja sam prstima uzela toplu tikvicu. Imala je okus koji nikada neću zaboraviti - toliko sladak i slan istovremeno, izvoran, sočan i osvježavajući, kao da su sažele okus ljeta. Bile su mi toliko ukusne da bih ih najradijebila sve pojela.

"Kako ste ih to pripremili da su tako ukusne?"- upitala sam ju. "Nikako, samo sam ih skuhala u slanoj vodi."- odgovorila mi je začuđeno. Mi smo kod kuće jeli pohane tikvice ili tikvice u varivu, ali ovo je meni bilo...rajsko! Pravo otkriće. A tako beskrajno jednostavno! Zauvijek sam zapamtila okus tih tikvica.

Pred godinu i pol održala sam promociju svoje knjige "Život u Čarobnom toku" i bila sam silno uzbuđena. Toliko dragih ljudi je došlo - rodbine, bliskih prijatelja, divnih polaznika... Imala sam osjećaj da će mi se srce raspuknuti od sreće. Stizali su buketići cvijeća, sve jedan ljepši od drugog. A onda...moja polaznica Ivanka pružila mi je buket narančastih i ružičastih dalija - samo one, dalije, poput rascvjetalih kuglica iste veličine, bez ikakvih dodatnih ukrasa. Nadnaravno prelijepe! Svi su me buketi dirnuli i obradovali, ali ove dalije...  srce mi je pjevalo gledajući tu jednostavnu esenciju ljepote i zauvijek ću ih pamtiti.

 

I za kraj jedno još jednostavnije sjećanje. Jedna poruka u mobitelu.

Kad ja šaljem poruke s čestitkama, najčešće ih imam potrebu "nakititi" s puno sličica - sve čega se mogu dosjetiti da je vezano uz prigodu i osobu - pravi vatromet, kao da je nešto u meni još uvijek uvjereno u "više je bolje".

A onda mi je prošlog ljeta stigla rođendanska poruka od prijateljice Mirne. Drugačija od svih. Jer je njenu čestitku krasilo mnoštvo - istih sličica! 13 balona (moj je rođendan trinaestog). Jako mi se to svidjelo! Bilo je baš upečatljivo, pamtljivo, snažno, drugačije. Tako mala stvar, a ostavi veliki dojam.

Kad kuhamo, kupujemo cvijeće, pišemo poruke... čini se da nas brine da naše djelo ili gesta ne ispadnu siromašni, nedovoljni - pa dodajemo i kompliciramo. A ustvari, bez kompliciranja stvari nisu nedovoljne, one su - DOJMLJIVE! Oslobođene svega suvišnog. Poklanjaju nam izravno svoju bît.

Eto, iz svega ovoga nadam se da ste se i vi podsjetili koliko je jednostavnost lijepa, ali i ono najvažnije - da je ljepotu kreirati - JEDNOSTAVNO!

I zato vam od srca želim - što više jednostavnosti!




Sanjina savjetovanja i radionice potražite OVDJE.

 


 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo