Jedne večeri u proteklom tjednu doživjela sam nešto prelijepo što želim s vama podijeliti. Naime, moja prijateljica Mirka bila je pronašla u šumici pored Jarunskog jezera - krijesnice. Oduševila sam se kad sam to čula, nisam ih vidjela od djetinjstva pa sam nagovorila supruga da ih odemo potražiti. Bio je sumrak pa onda gotovo mrak, 21:30 navečer, a mi smo šetali po zemljanoj stazi uz rukavac jezera, s pravom, još divljom šumom na našoj desnoj strani.
A onda smo ih ugledali - prvo jednu malenu svjetleću točkicu koja se palila i gasila u sumraku pa odmah zatim još njih. Uskoro je sve oko nas svjetlucalo - na sve strane su treperila ta malena čudesna svjetla. Zatim sam zastala pored jednog skretanja, okrenula se i zakoračila na uski puteljak koji je vodio u dubinu šumice. Prizor je bio potpuno nestvaran - s obje strane puteljka, sve do duboko u šumu, titrale su i svjetlucale te minijaturne bijele svjetlice u mraku, poput malenih šumskih vila. U potpunoj tišini. Osjećala sam se kao da sam ušla u neku drugu dimenziju ili zakoračila u bajku. Samo sam stajala tamo i poželjela zauvijek biti dio te čarolije. Put nas je zatim odveo i do jedne livade i novog čudesnog prizora - zamislite livadu posutu šljokicama! Cijela livada je svjetlucala! I moje srce s njome.
Unutarnje svjetlo
Bila sam potpuno očarana krijesnicama! Pričalo se da su nestale, da su ih istjerala gradska svjetla, ali evo ih, vratile su se! Odjednom sam imala osjećaj da nam te svjetlucalice prenose poruku - da nam kažu: kada je mrak, može se svijetliti! Da nam žele poručiti da i u mraku (kojega mnogi sada osjećaju) može postojati čarolija, ali i da smo mi sami takva mala svjetla koja mogu proizvesti ljepotu.
Gledajući te divne treperave svjetlice, podsjetile su me i na oči mojih polaznika - kako se na mnogim radionicama događalo upravo to - probudila bi se njihova unutarnja životna iskra i odjednom bi zasvijetlila u oku. Kad se čovjek ponovno poveže s vlastitim unutarnjim svjetlom - sa svojom biti, svojim duhom, s istinskim Ja i dopusti mu da se pokaže - oči zasvijetle baš poput krijesnica.
Važno je shvatili koliko je to vaše svjetlo, iako maleno u odnosu na cijeli svijet - važno i koliko je baš svako čarobno. I da može rasvijetliti mrak.
Ta svjetlosna iskra postoji u svakome od nas. Samo je zagušena "uličnom rasvjetom". Baš kao što se krijesnice slabije vide na osvijetljenoj stazi, tako i mi izgubimo doticaj s vlastitim unutarnjim svjetlom kad smo okruženi s previše informacija i obaveza. Ili kad smo u strahu zbog budućnosti.
No ispod svih slojeva osobnosti koje svakodnevno pokazujete svijetu, ispod svih vaših uloga, obaveza i navika, krije se u dubini vaš najdragocjeniji grumen zlata - vaša istinska bit. Vaše svjetlo.
Budimo krijesnice
Ako vam se zbog svih vijesti i događaja učini da se oko nas spušta mrak, nemojte se i vi ugasiti! Sada je vrijeme da svijetlimo. Možda nam krijesnice poručuju da se i mi trebamo maknuti s rasvijetljenih asfaltiranih staza (od uobičajenih načina razmišljanja i starih navika življenja) i krenuti šumskim puteljcima - u prirodu, ali i u vlastitu dubinu. Upravo u onu dubinu u kojoj ćemo ponovno prigrliti naše vlastito moćno svjetlo.
Na nedavno održanoj radionici, upitala sam polaznike koje su to situacije kada najviše imaju osjećaj da sjaje. Najviše ih je reklo da su to trenuci kad izražavaju svoje talente, kad pomažu drugima ili dijele s nekim ljubav. A upravo je sada najviše vrijeme za to - da budete to što jeste - ono svoje istinsko Ja, koje se nesputano izražava i koje s puno radosti dalje ljubav i pomaže.
Bez obzira na sve korone i sve situacije, naša unutarnja iskra je uvijek tu, naši darovi su uvijek naši i osjećaj davanja i ljubavi nam je uvijek na raspolaganju. Obećajte mi molim vas da ćemo, što god se događalo, mi biti krijesnice!