Tražim parkirani auto na krivom mjestu i nešto me presječe u trbuhu. Odnio ga je pauk. Kvragu! Ne danas! Istina, nisam baš najpropisnije stala. I onda shvatim da sam parkirala blok dalje. Ali toliko sam euforična da loš ishod zapravo i nije bio opcija.
Hodam dalje i vidim svoj odraz u ogledalu. Čak mi se i guza čini nekako manja. Ma taman. Koga briga za kile kad je sve ovako dobro. Zagrlila bi cijeli svijet. Konobarica je nekako posebno susretljiva, čak se i nepoznata prolaznica osmjehnula.
Kad sve dođe na mjesto
Sivo-smeđi mokri jesenski dan se čini tako romantičan, pun života. Jer danas je jedan od onih dana koji sam čekala. Jedan od dana kad se čini da je sve na svom mjestu. Baš kako treba.
Puzzle su se složile. Patnje su prošle. Brige se čine tako daleko.
Iako mi i dalje auto nekako čudno smrdi po nečem ustajalom. Vjerojatno je bio otvoren prozor pa je kiša padala po sjedalu. Sve je puno mrvica od dječjeg doručka na putu do vrtića. Bljak.
Obukla sam nove gležnjače na petu (koje inače ne nosim) pa mi sad otpadaju noge od muskulfibera. Ali ništa mi ne može ovaj dan pokvarit… vapšuvarivari, vapšuvarivari.
U posljednje vrijeme sam ga tako strpljivo čekala i čekala. Bila sam uvjerena da mora opet doći jedan od ovakvih dana. Dana bez ijedne brige. Čak i ako postoji koja, danas je tako mala.
Prije sam ih imala pregršt. Još ih se sjećam. Opušteni ljetni praznici uz popodnevni program na novom televizoru u boji. Razigrani izleti s ekipom iz osnovne.
U srednjoj bih često lijeno ustajala iz kreveta, otvorila prozore i samo uživala u pogledu na ulicu. Odvrnula bih si omiljenu muziku na najglasnije, u inat susjedima, i sve je bilo kako treba.
Jedan zadatak, drugi, treći, peti...
"Perfect day…" Vozila bih se u tramvaju puna ushićenja jer ću vidjeti svoju simpatiju, prvi put se poljubiti, s prijateljima lunjati gradom… No, sve sam to nekako smetnula s uma. Brige oko posla, egzistencije, svakodnevna jurnjava... Čak i taj porod, najsretniji trenutak u životu, tako je bolan. Budiš se, pokrivaš djecu, otkrivaš... Jesu li gladni, žedni, koga treba utješiti, zabaviti, jedan zadatak, drugi, treći, peti…
Nekako i zaboraviš na taj osjećaj. Osjećaj sreće.
Samo sreća i ništa više. Opuštenost. Bezbrižnost. Zato danas uživam. Zatvaram oči i samo sam sretna.
