Cijelo ljeto sam se kupala, vozila autobusom u Zagreb na terapije, obavljala sve potrebne pretrage kako bih mogla primiti imunoterapiju za liječenje raka. I evo me, tu sam! Snaga volje presudna je za liječenje svake bolesti, ja volim reći da svaka bolest počinje u crijevima, a liječi se u glavi, tako govori 62-godišnja Splićanka Ksenija Šantić, koja se s rakom pluća suočila prije dvije godine. Neoperabilni tip raka, tada već u četvrtom stadiju i s metastazama. Nije to dišpetnu Splićanku obeshrabrilo, puna je energije, snage, volje, sigurna u sebe, optimistična i voljna živjeti punim plućima. Nije, kaže, dugo tugovala ni kukala zbog svoje bolesti, prihvatila ju je i odlučila da će se boriti.
Pozitivni pomaci
"Ne dam iz dišpeta! Neće on mene, ja ću njega - tako vam se kaže kod nas u Dalmaciji", kaže Ksenija. "Treba napraviti taj klik u glavi, posložiti se i krenuti s liječenjem. Rak ne mora biti smrtna presuda i najčešće to i nije", poručuje. Zahvaljujući suvremenim dijagnostičkim metodama i novim metodama liječenja danas govorimo o značajnim pozitivnim pomacima u liječenju raka pluća, jedne od najčešćih zloćudnih bolesti i u žena i u muškaraca, a dodatni pomak očekuje se uvođenjem programa za rano otkrivanje raka pluća. "Ja svoj nisam osjetila, a onda kada su mi ga dijagnosticirali, već je bio u četvrtom, zadnjem stadiju. Bilo je to nakon prehlade, ali nešto me je kopkalo pa sam otišla pulmologu. Pretrage su dovele do dijagnoze raka pluća. No, nikada nisam popila ni jednu tabletu protiv bolova, a tijekom liječenja bilo je i dobrih i loših dana", kaže Ksenija. Čim je dobila dijagnozu, promijenila je život, a, kako kaže, njezin anđeo čuvar bila je i ostala kći Antonia.
Zamjena za slatko
"Zahvaljujući kćeri okrenula sam svoj život naglavačke. Ona je odmah krenula u istraživanje, prikupljanje informacija i mišljenja o bolesti i mogućnostima liječenja. Bila je inicijatorica moje borbe protiv raka, moj anđeo čuvar", kaže Ksenija. Vrlo brzo obje su prevladale šok i informirale se o liječenju. Tako je Ksenija doznala za radioterapiju, nove metode liječenja raka, i dospjela u Kliniku za plućne bolesti Jordanovac u Zagrebu, gdje trenutačno prima imunoterapiju.
Prošla je kemoterapiju, a dosadašnji nalazi pokazuju da se tumor povlači. Prehranu je potpuno promijenila, izbacila je sve grickalice, slatko, prerađenu hranu... Meso jede dva puta tjedno, ali samo bijelo pureće ili pileće, ribu također dva puta na tjedan - jednom plavu, jednom bijelu. Uz to jede mnogo povrća, u prvom redu zelenog, i mnogo voća. Za doručak je uobičajen svježi nemasni sir, svježe mljevene lanene sjemenke, laneno ulje i, uglavnom, šumsko voće. Jede proteine biljnog porijekla iz kvinoje, graha, crvene leće. Čokoladu je zamijenila rogačem, koji joj se pokazao dostojnom zamjenom za omiljenu slasticu, a ponekad si dopusti i sladoled.
"Osjećam se odlično. Krvna slika mi je dobra. Je li bilo teško promijeniti navike? Da, navike je vrlo teško mijenjati, ali istinita je ona da čovjek uči dok je živ. Kad sam se prvi put susrela s kvinojom, rekla sam: Majke ti, što je ovo? Sad sam se već navikla i pronašla ravnotežu. Zadovoljim potrebu za krumpirom pa i njega ponekad pojedem, jer se vodim onom poslovicom da ni jedna isključivost nije dobra", kaže Ksenija. Kako je u mirovini, lako se prilagodila i na drukčiji, usporeniji životni ritam. Ručak je uvijek oko 12 ili pola jedan, a večera prije zalaska sunca. Ide na spavanje u 22.30.
"Čvrsto vjerujem da medicina uz neke druge stvari kao pomoć u terapiji omogućuje idealnu kombinaciju za preživljenje od raka. Pomažu mi i tehnike disanja, duge šetnje u prirodi koje se mjere u kilometrima. Na primjer, tijekom imunoterapije, kad iz Zagreba dođem u Rijeku, redovito šetam od Lovrana do Opatije i iznova otkrivam taj raj na zemlji. Iako su meni Dalmacija i otoci bez premca, tek sada otkrivam i svu ljepotu Sjevernog primorja. Mogu se mjeriti sa svakom zdravom osobom, unatoč izgubljenim kilogramima i smanjenoj mišićnoj masi. Bacam rukavicu svima, stavite mene i bilo koju zdravu ženu od 65 kilograma da hodamo zajedno. Mogu se bez problema kretati, disati punim plućima i uživati u svakom djeliću dana", kaže Ksenija.
Univerzalan recept
"Od imunoterapije ne osjećam nikakve posljedice. Prije sam je primala po sat vremena, sada je to kraće, svaka tri tjedna vadim krv, jednom u tri mjeseca radim rendgen pluća, redovito radim i CT, a sljedeći će njegov nalaz pokazati hoćemo li nastaviti s imunoterapijom", kaže Ksenija, umirovljena Splićanka koja je tijekom primanja ciklusa imunoterapije živjela u Rijeci, jer joj je tako bilo lakše putovati u Zagreb na terapije. "Imam svoje rituale, ničeg se ne odričem, uživam u životu, družim se s prijateljima, volim šetnje, čitam knjige, plivam, boravim na svježem zraku i zdravo se hranim. Sebe sam konačno stavila na prvo mjesto i želim uživati u svakom trenutku svog života", kaže Ksenija. Univerzalan je to recept u kojem svatko može pronaći nužno prihvaćanje bolesti, ali i motivaciju za daljnje liječenje i kvalitetniji život sa svim što on donese.
Više čitajte u novom Doktoru u kući koji izlazi u četvrtak, 1. listopada
