Ako ste ikad izgubili psa, onda sigurno znate kako je to jedno nevjerojatno bolno iskustvo. Nakon svega, on za vas nije bio 'samo životinja', bio je član obitelji.
Između vas je postojala posebna veza i smrt psa može donijeti duboku tugu. Vlasnicima pasa treba vremena za žalovanje te oni često ne dobiju društvenu 'dozvolu' za tugu zbog gubitka ljubimca.
Oni koji nisu iskusili tu bol, možda neće razumjeti kroz što prolazite.
Bezuvjetna ljubav
Znanstvenici su i potvrdili da tuga zbog smrti psa može biti jednako bolna kao i smrt bliske osobe.
S našim ljubimcima razvijamo jaku vezu, jednako jaku kao i s ljudima. Oni nam pružaju bezuvjetnu ljubav, uvijek nam mogu izmamiti osmijeh na lice, pa čak i u najtežim trenucima. I uvijek su tu.
Ali kad pas umre, od osobe se očekuje da već sutra jednostavno krene dalje. Za čovjeka je ritual žalovanja dio procesa ozdravljenja, a vlasnici kućnih ljubimaca za to uglavnom nemaju prilike. Tuguju u svoja četiri zida…
Gubitkom psa ne gubite samo ljubimca. Gubite i osjećaje koje ste imali dok je bio uz vas. Izgubili ste njihovu ljubav, privrženost, društvo… I gubitak psa tako dovodi do velike praznine. Stan vam se odjednom čini potpuno prazan, sa svakim šumom, mislite da će on odnekud proviriti i skočiti vam u krilo, donijeti dosadnu igračku...
Gubitak rutine i osjećaj krivnje
S odlaskom ljubimca, također se gube i rutine na koje ste navikli. Nemojte se čuditi ako se u tim trenucima osjećate izgubljeno, osobito ako vam se dnevni raspored velikim dijelom vrtio oko psa.
Kod vlasnika pasa koji su svog voljenog ljubimca, zbog bolesti ili starosti morali uspavati, nerijetko se javlja i osjećaj krivnje. Iako je ta odluka bila ispravna, ovaj osjećaj zna potrajati te si osoba često zna predbacivati da je mogla učiniti nešto više, ali ništa se nije moglo učiniti.
Smrt psa je zaista teško iskustvo i proces žalovanja zna potrajati, sve je to normalno. Teško je ostati bez bezuvjetne ljubavi i veselog bića koji je stalno uz vas. I baš zato većina vlasnika, nakon nekog vremena nabavi novog ljubimca.