Strahovi

Psiholozi savjetuju: Pet najčešćih crnih misli o koronavirusu i kako ih pobijediti

Imajte na umu da je drugačije razmišljanje eksperiment, vještina koja se vježba, nešto što pomaže kada ste preplavljeni osjećajima s kojima se teško nosimo

Svi ćemo u nekom trenutku pomisliti da je smak svijeta, da nećemo pobijediti koronavirus, da smo potpuno bespomoćni i slično. Psiholozi savjetuju kako pobijediti pet najčešćih crnih misli o koronavirusu. Imajte na umu da je drugačije razmišljanje eksperiment, vještina koja se vježba, nešto što pomaže kada ste preplavljeni osjećajima s kojima se teško nosimo. Ne znači to da treba negirati strah i emocije koje nazivamo lošim emocijama. Emocije uvijek dolaze i prolaze, najbrže ako ih prihvatimo.

1. Umrijet ćemo od koronavirusa

 Katastrofično razmišljanje u kojem predviđamo budućnost i očekujemo ishod s kojim se ne možemo nositi. Strah od smrti povezuje se sa strahom od gubitka kontrole, vjerovanjem da smrt donosi patnju, bol, bespomoćnost, usamjenost i potpuni gubitak svega poznatog. Naravno, kad umre netko nama blizak ili koga poznajemo, taj strah je opravdan. Međutim, smrtnost od COVIDA-19 je mala, velika većina oboljelih se izliječi, velika većina ima blaže simptome. Većina zaraženih u svijetu potpuno je ozdravila za 14 dana. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji većina zaraženih (čak preko 80%) ima blaže simptome, dok tek manji postotak razvije teže simptome (oko 14%) i to uglavnom stariji kronični bolesnici. Tek oko 5% ljudi premine.

U Wuhanu je ozdravila, tj. u potpunosti je izliječena 103-godišnja Kineskinja, što potvrđuje da i stariji ljudi ozdravljuju... Kina je zatvorila posljednju bolnicu namijenjenu liječenju zaraženih od koronavirusa, tamo više nema lokalnih izvora epidemije koronavirusa. Treba se informirati na temelju činjenica i na pouzdanim izvorima informacija.

 

2. Potpuno smo bespomoćni

Nakon što su mnoge zemlje zatvorile škole i vrtiće, preporučile da svi koji mogu rade od kuće, te propisai kućnu samoizolaciju, ova se depresivna misao javlja vrlo često. Povezuje se gubitkom osjećaja predvidljivosti i sigurnosti. Ali, mnogo je stvari koje možemo raditi i dalje samo na drugačiji način. I dalje možemo komunicirati s obitelji, prijateljima i suradnicima putem videopoziva. Možemo kuhati i redovito jesti za obiteljskim stolom, više se možemo posvetiti zdravlju, učenju novih vještina, čitanju...Mnogo je dobrih mogućnosti koje nam nudi internet. Više se treba fokusirati na ono što imamo i možemo, nego na ono što nemamo i li ne možemo.

3. Svi su nositelji koronavirusa

Strah je povezan s uvjerenjem da su svi ljudi "vani" opasni jer svi su nositelji virusa. No, mjere socijalnog distanciranja i higijene poduzimamo zato jer bilo tko može biti nositelj koronavirusa, a to nikako ne znači da ćemo se automatski zaraziti ako izađemo u šetnju, ako odemo u trgovinu po namirnice ili u ljekarnu po lijek. Naravno, strogo se treba držati preporuka nadležnih i držati zarmak od dva metra u zatvorenim prostorima i metar na otvorenom.

4. Ovo je kraj svijeta kakvog smo poznavali 

Ovo je često mišljenje koje preplavljuje medije, društvene mreže, komunikaciju među ljudima... I ono je pretpostavka što će se dogoditi u budućnosti, a što ne možemo predvidjeti. No, prema brojnim psiholozima, nije realistično. Prvenstveno iz razloga što epidemije dolaze i prolaze, ovo nije ni prva ni posljednja velika epidemija s kojom se suočavamo. Povijest nas uči da je tome tako.  
 

Drugi razlog je taj što smo u stanju straha "usidreni" u određenoj situaciji, a strah prerasta u paniku pa nismo u stanju realno uvidjeti nove spoznaje i činjenice. Prošli smo brojne epidemije, ratove, ekonomske krize, prirodne katastrofe, ali unatoč tome često podcjenjujemo koliko smo otporni. Često mislimo da nešto ne možemo, jer vjerujemo da se stvari nikada neće vratiti u normalu, ali hoće i mi se možemo nositi s tim.

5. Nikada se više nećemo osjećati dobro

Ovo je zajedničko uvjerenje kada smo izloženi vrlo intenzivnim emocionalnim stanjima. Predviđamo kako ćemo se osjećati u budućnosti na temelju onoga kako se sada osjećamo. No istina je da smo vrlo loši u predviđanju naših emocija. Kada osjećamo intenzivne emocije, što strah svakako jest, podcjenjujemo činjenicu da se stvari mijenjaju i da se možda možemo nositi i bolje s nečim novim. Razmislite, koliko ste puta u životu u teškim trenucima pomislili da oni nikada neće proći? Ali prošli su. 

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo