Piše Goranka Jelinčić
Ponekad imamo dojam da je naš život statičan, da se jedva išta mijenja, da sve ostaje isto. Morate znati da je to puka mentalna percepcija, jer se život stalno mijenja, a i mi s njim. Budisti govore o postojanosti i kažu da je sve efemerno, prividno, sve iskonski prazno, sve je ništa, duša nema vječnu egzistenciju, idemo srednjim putem koji stoji između dvije krajnosti - postojanosti i nepostojanosti.
Stvarnost je ta da je naša vezanost za ono što mislimo i osjećamo, što nas dovodi do zbunjenosti samo proizvod našeg uma. Nije promjena ta zbog koje patimo, mi patimo zato što se držimo stvari i želimo da one uvijek ostanu iste, a ne da se mijenjaju. Protivimo se životu kad god ne želimo da se ništa promijeni.
Užitak u sadašnjosti
Ovaj ljudski „zakon“ nepromjenljivosti također nam govori da će nestati dobra vremena, pa moramo uživati u trenutku, u sadašnjosti, u malim stvarima oko nas. Isto se događa s patnjom, koliko god se činila velikom, koliko god duboka bila, moramo uvidjeti da će i to također proći i da ćemo je zaboraviti. Proći će i iznimni trenuci koje doživljavamo kao trenutna situacija sa Covidom-19. Često nam izgleda da vrijeme zauvijek traje i vjerujemo da se nikada neće završiti, ali psiholozi kažu; vjerujte, i ovo će se završiti, naša će se patnja ugasiti poput plamena svijeće.
Život jest prolazan, kratak i moramo ga živjeti danas, ovog trenutka. Beskorisno je gledati unatrag i misliti da bismo stvari mogli učiniti drugačije, nema smisla pokušavati gledati u budućnost kako bismo ugledali sjene onoga što bi moglo doći... Ne pokušavajte, ostavite sve u svoje vrijeme i živite u sadašnjosti, živite sada, poručuju nam psihoanalitičari. U prirodi čovjeka je da stvarnost svakodnevno doživljavamo na drugačiji način.
Trenuci koje proživljava čovječanstvo su vremena puna neizvjesnosti, gdje ne postoji ništa jasno, gdje se moramo svakodnevno suočiti sa svojim najboljim stavom, pronaći utočište u svojoj ljubavi i potražiti osmijeh kada su dani previše tužni. Neizvjesnost je zapravo svojevrstan dar jer nas tjera da preispitamo planove i projekte za koje još nismo spremni.
Planiranje, granice, prepreke
Većinu života provodimo planirajući kakav bi trebao biti, postavljajući prepreke sebi, stvarajući granice tamo gdje postoji samo sloboda. Ali život, toliko mudar, uči nas da se planovi mijenjaju i da čak i ako postoje planovi i projekti, ponekad nije naše vrijeme, ponekad moramo raditi i druge stvari koje nikad ne bi zamislili, ali one nisu manje važne ili manje vrijedne. Moramo učiti, nastaviti se boriti kad ne možemo raditi stvari onako kako želimo. Treba naučiti mudro se suzdržati i ponavljati sebi da je svemir mudar, da on bolje od mene zna što mogu dati svijetu. Također moramo naučiti da su trenuci kada želimo trčati, a još moramo hodati i kada ne možemo baš sve lako riješiti, prolazni. Jer sve će proći.
Ništa ne ostaje
Sve se mijenja, ništa ne ostaje i moramo naučiti ploviti svojim životom i spustiti se po stazama koje život postavlja pred nas. Sve što se događa u našem životu je za naše dobro, da nas nauči važnim lekcijama, da se i dalje razvijamo i rastemo. I da budemo bolji ljudi. Svi će se složiti da to nije lako. Psiholozi predlažu neke alate pomoću kojih možete prihvatiti stvari kakve jesu, hodati prije trčanja, uživati u svakoj sekundi.
Diši...
Nikad se nemojte umoriti to izgovoriti jer disanje je naše utočište, to je sidro koje nas ujedinjuje u sadašnjost, ujedinjuje nas u život. Disanje također ima sposobnost da nas smiri, kad svjesno dišemo, šaljemo mozgu poruku da je sve u redu, da nismo u opasnosti i zato nas mozak osluškuje i smiruje. Udahnite sada dok čitate ove riječi... osjetite ritmični dolazak i odlazak disanja, koji vas objedinjuje u život i vaše tijelo... vaše vlastito disanje je neprekidno, dolazi i odlazi...
Živimo jednom nogom u budućnosti, a drugom u prošlosti, zaboravljajući sadašnjost u sredini, oduzimajući joj važnost. Kad se zaustavimo i promatramo sve što nam dobro ide u životu, shvatimo da se život mijenja, ali da smo za sada dobro, da imamo mnogo razloga da osjetimo radost i zahvalnost.
U redu je da se predomislite, u redu je da stvari ponekad ne idu našim željenim smjerom... Naše želje izgledaju nemoguće, ako ne postignemo ono što želimo život nam postaje besmislen. No, ponekad je dobro da stvari ne idu onako kako želimo jer previše žurimo, želeći nešto za što još nismo spremni.
Učiti i prihvaćati
Stvari dolaze kada smo sazreli, kad smo dostigli određeni nivo evolucije, ni prije ni poslije. Ne postići ono što želite nije uvijek loše, ponekad je to najbolje što nam se može dogoditi. Nemojte se frustrirati greškama i neuspjesima, ne zaboravite da nekad ne uspijemo, ali uvijek učimo, rastemo. Kad osjetite da su stvari u redu ovakve kakve jesu, to je prvi korak prema potpunom prihvaćanju sebe i svog života. Razmislite na trenutak o projektima ili ciljevima koje ste sebi postavili i koje niste uspjeli postići, što ste naučili iz tog "neuspjeha"? Kamo vas je odvelo neuspjeh u postizanju tog cilja?
Sjetite se da je život pun vječnih promjena i da sve patnje i nedaće nestaju, sve prolazi i dolaze novi dani, novi oblaci i nova sunca.