Zbog pandemije cijeli svijet već gotovo godinu dana živi pod posebnim uvjetima. Nova bolest, opasnost od obolijevanja, bolesni i umrli u našoj blizini, neizvjesnost, ekonomske i financijske teškoće... pritišću gotovo svakoga. O tome kako nas ova kriza pogađa, kako se možemo nositi s dugoročnim posljedicama covida-19, o mentalnom stanju nacije razgovarali smo s prof. prim. dr. sc. Igorom Filipčićem, psihijatrom, ravnateljem Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" u Zagrebu.
Prof. prim. dr. sc. Igor Filipčić, psihijatar, ravnatelj Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" u Zagrebu
■ Kako se kriza s covidom-19 odražava na opću populaciju, a kako na psihijatrijske bolesnike?
- Kako bismo lakše pratili situaciju, sve pogođene ovom krizom trebalo bi podijeliti u tri kategorije. Prva je opća populacija; svi mi u Zagrebu u izuzetno smo lošoj situaciji jer smo bili pogođeni s dvije nedaće, to je potres koji, nažalost, osjećamo i danas - otad je bilo ne znam koliko tisuća manjih potresa te se stalno potenciraju trauma i strah od potresa - uz to imamo covid-19, koji je izuzetno nezgodan i zato što traje dugo. Glavna poruka Svjetske psihijatrijske organizacije glasi: "Ovo nije utrka na sto metara, nije utrka na nekoliko tisuća metara, ovo je maraton". I stoga moramo sačuvati energiju i snagu za onaj završni finiš kako bismo na kraju pobijedili. Iskreno se nadam da će do toga doći vrlo brzo nakon što se počne primjenjivati cjepivo. Druga su kategorija psihijatrijski bolesnici koji su, nažalost, jedna od najugroženijih skupina oboljelih, zbog niza komorbiditeta, no ljudi to često ne znaju, a treća su kategorija osobe koje nisu do sada bile psihijatrijski bolesnici, ali su preboljele covid-19 i nakon njega imaju posljedice. Jednako kao što mogu imati tjelesne posljedice - otežano disanje, umor, nemogućnost odrađivanja svih svojih obaveza, oštećenja pojedinih organa, pa i mozga - mogu imati i duševni, odnosno psihički problem.
■ Što su glavni psihički problemi osoba koja su preboljele covid-19?
- To su anksiozni poremećaj, anksioznost, strah, nelagoda što ne znaju što će se s njima dogoditi, imaju li posljedice, hoće li se ponovo zaraziti. Pogotovo je to izraženo kod onih koji su bili teže bolesni, koji su bili na respiratoru, koji imaju osjećaj susreta sa smrću. Vrlo je velika vjerojatnost kod njih za razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). I dok nije postojao covid-19, u našu dnevnu bolnicu dolazili su na liječenje bolesnici koji su prošli neku tešku traumu; prometnu nesreću, zlostavljanje u obitelji, pljačku... Sve su to situacije u kojima ste suočeni s tim da vam je život ugrožen. Što dulje traje ta prijetnja, to je situacija lošija i veća je vjerojatnost de će vam se pojaviti neki oblik traumatskog poremećaja, pogotovo ako se trauma ponavlja. Nije PTSP vezan samo uz rat, istina, najviše bolesnika jesu naši branitelji ili civili koji su prošli strahote rata, međutim imamo i mirnodopski PTSP koji je, nažalost, stalno prisutan. Nesreće, zlostavljanja, pljačke stalno se događaju, sve su to situacije u kojima je čovjek životno ugrožen i može kao posljedicu s vremenom razviti PTSP.
Intervju u cijelosti pročitajte u novom Doktoru u kući, u prodaji je od četvrtka, 3. prosinca.
