U prvom nastavku pisala sam vam o svim "metapedijatrima" s kojima imam posla, u drugom o tome kada beba smije sjediti te što učiniti kada se ne želi voziti u kolicima, dok sam treći nastavak posvetila tome treba li dijete hodati boso ili u cipelicama. U četvrtom sam pisala o dohrani beba, u petom je li točno da se djetetu ne smije davat adaptirana hrana, dok najnoviji tekst posvećujem još jednoj stvari oko koje bake i djedovi imaju mnogo toga za reći.
Ovo je još jedno pitanje oko kojeg bake i djedovi prigovaraju. Naime, iako meni moje dijete izgleda savršeno sretno i zadovoljno kad spava s nama u krevetu, oni smatraju da je to jako pogrešno, da dijete treba naučiti spavati samo, da ćemo si upropastiti brak i intimu, da možemo ozlijediti dijete u snu, da ga se nećemo nikad moći riješiti iz kreveta.... Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, ne vidi ništa loše u tome da dijete spava s roditeljima s obzirom na to da je u današnjem ritmu i načinu života ponekad to jedino vrijeme koje roditelji uspiju provesti s djetetom.
Ne vidi u tome ništa loše
- To može biti prilika za veće dijete da porazgovara s roditeljima o svojim lijepim i teškim trenucima tijekom dana i da ga roditelji utješe i pomaze. No, i kad je riječ o sasvim maloj bebi koja još ne može razgovarati, ne vidim ništa loše u tome ako je to zato da bi roditelji s djetetom razvijali bliskost, a ne zato da bi jedan partner drugoga izbacio iz kreveta, jer se, nažalost, i to događa - kaže prof. Buljan Flander, a da u tome nema ništa loše, smatra i magistra psihologije Sunčana Rokvić, koja dodaje i da zajedničko spavanje može povećati kvalitetu sna, odnosno smanjiti broj noćnih buđenja te umor i iscrpljenost roditelja, posebice dok majka doji.
- Dijete ima veliku potrebu za blizinom i dodirom te mu spavanje uz roditelje povećava osjećaj sigurnosti. Važno je samo poduzeti mjere opreza u smislu micanja viška posteljine i ostavljanja dovoljno prostora za dijete te osiguranja da ne može pasti s kreveta. Ima djece koja ostaju duže u krevetu roditelja jer se osjećaju nesigurno oko spavanja i teško usnivaju pa im mnogo znači razumijevanje roditelja i zajedničko spavanje. Djeca s oko 7-8 mjeseci postanu dovoljno zrela da se mogu samostalno umiriti i zaspati, no kod neke djece to potraje i do 2. godine.
Iako postoje metode kojima se može poticati razvoj tehnika samostalnog umirivanja, one nemaju smisla prije nego što dijete postane zrelo za to. I naposljetku, što se tiče upozorenja o narušavanju intime, za partnersku intimu je potrebno komunicirati i imati odnos kojim smo zadovoljni, a dijete u krevetu ne mora narušiti tu intimu - kaže psihologinja Sunčana Rokvić dodajući da postoje i druga mjesta za vođenje ljubavi osim kreveta.
"Uspavljivanje djeteta u rukama ili ljuljanjem nešto je što sam radila od početka i još uvijek radim jer mu to još uvijek paše pa ne vidim razloga da mu ne ugodim. No, i za to dobivam kritike da to nije dobro..."
Uspavljivanje ljuljanjem
Uspavljivanje djeteta u rukama ili ljuljanjem nešto je što sam radila od početka i još uvijek radim jer mu to još uvijek paše pa ne vidim razloga da mu ne ugodim. No, i za to dobivam kritike da to nije dobro, da ću razmaziti dijete, da treba naučiti samo zaspati....
- Kad je nama neka metoda u redu, a djetetu je ugodna, nema razloga zašto bismo je ukidali, osim ako nema nekih medicinskih kontraindikacija. Dakle, uspavljivanje na rukama može samo u nekom trenutku roditeljima postati teško pa tada mogu posegnuti za nekom drugom metodom. Hoće li im trebati više vremena i truda da nauče dijete na novu metodu jer se toliko naviklo na nošenje, možda hoće. A je li to vrijedno dobrobiti koje su i dijete i roditelj dobili prethodnim uspavljivanjem nošenjem u obliku ugode, sigurnosti, mirnoće i zadovoljstva, vrlo vjerojatno jest. To je jednostavan račun - odlučna je psihologinja Sunčana Rokvić, dok prof. Buljan Flander oko ovoga ima malo drugačije stajalište.
- Dijete može samo zaspati, a to da ga uspavljujemo u rukama uglavnom je naša potreba, a ne djetetova. Naravno da nećete pustiti dijete da zaspi plačući, već ćete ga uzeti ili biti pored njega, no ne morate ga nužno nosati ili ljuljati. Ipak, nije točno da će se dijete razmaziti ako ga nosimo u rukama - upozorava prof. Buljan Flander dodajući da postoji jako velika razlika između razmaziti i maziti. - Dijete ima potrebu za maženjem jer time razvijamo privrženost i šaljemo mu poruku da nam je važno, a razmaženo je ono dijete kojem u sedmom razredu čitamo lektiru umjesto njega i koje smo navikli da služimo za zadovoljavanje svih njegovih želja, a ne samo potreba. Potrebe trebamo zadovoljavati, a želje u skladu s mogućnostima i najboljim interesima djeteta - objašnjava prof. Buljan Flander.