Pandemija bolesti Covid-19 pogodila je na dosad nepoznat način sve segmente suvremenog društva, globalno i lokalno. Ugroženi su gospodarstvo, obrazovanje, tjelesno zdravlje, ali i psihičko zdravlje - porastao je broj psihičkih poremećaja u općoj populaciji, pogoršano je stanje mnogim psihički bolesnim ljudima, a tu je i nova kategorija: ljudi koji su preboljeli teži oblik Covida i zbog toga imaju psihičke posljedice. Upravo su za njih u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Zagrebu pripremili poseban program pomoći.
- Od psihičkih poremećaja najčešći su anksiozni poremećaji, uobičajeno pogađaju 18 do 20 posto opće populacije, a blizu su im i depresivni poremećaji. No, recentni radovi i podaci Svjetske psihijatrijske organizacije pokazuju da je, otkad imamo krizu s koronom, pojavnost i depresivnih i anksioznih poremećaja skočila na 30 do 33 posto. U velikom dijelu ti se poremećaji preklapaju, pa se dijagnoza postavlja ovisno o tome što je dominantnije kao simptom - kaže prof. prim. dr. sc. Igor Filipčić, ravnatelj PB Sveti Ivan. - Spomenuti rast odnosi se samo na utjecaj korone, a mi smo u gradu Zagrebu i okolici doživjeli i potres, čime su građani bili izloženi dvostrukoj traumi.
U najvećem je porastu PTSP
Kao posljedica pandemije najizraženiji psihički simptom je anksioznost, dok je od anksioznih poremećaja u najvećem porastu posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). To je poremećaj koji se u Hrvatskoj uspješno liječi već 30 godina, od Domovinskog rata.
- Puno smo posla imali s ovim poremećajem kao posljedicom ratovanja, zlostavljanja i ostalih stresnih situacija. Sad se opet javlja, ali na globalnoj razini i njegove posljedice trajat će dugi niz godina. To je ono na što upozoravamo i što treba znati. PTSP je u ovom trenutku, uz depresiju, najčešći poremećaj - govori prof. Filipčić.
Kojom će se brzinom razvijati, to je individualno. Kod nekoga će se dogoditi vrlo brzo nakon traumatičnog iskustva; ljudi loše spavaju, imaju noćne more, teško se bude, razdražljivi su. Često više puše, skloniji su uzimanju alkohola i drugih sredstava ovisnosti da bi na neki način pobjegli iz te situacije. Takvo "samoliječenje" dovodi do pogoršanja psihičkih trauma. Kako bi lakše prebrodili traumatsku situaciju, ljudi bi trebali biti više zajedno, upoznavati se, biti nježniji jedni prema drugima, to bi trebao biti cilj, na tome treba raditi - igrajte društvene igre, razgovarajte, bilo što da se približite jedni drugima.
Nažalost, neke osobe ne uspiju samostalno prebroditi traumatično iskustvo. Važno je da smo mi kao psihijatrijska struka ove probleme na vrijeme detektirali te smo osmislili programe djelovanja na nacionalnom nivou kako bismo ljudima olakšali psihičke tegobe.
Pomoć onima koji su se suočili sa smrću
Psihički su koronakrizom najteže pogođene osobe koje su preboljele teže oblike Covida-19. Prema multicentričnom istraživanju objavljenom na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kod njih je postotak anksioznih i depresivnih poremećaja između 40 i 50 posto, znači pogođen je gotovo svaki drugi nakon izolacije i samovanja, proživljenog straha, bolnice, suočavanja sa smrću, straha da ne zarazi članove obitelji. Anksiozni i depresivni poremećaji u ovoj su skupini 30-ak posto češći nego u općoj populaciji, u kojoj su već ionako gotovo udvostručeni.
- To je apsolutno najugroženija skupina i s njima treba kontinuirano raditi, pogotovo s onima koji su imali teži oblik bolesti, važno je pružiti im dobru podršku. Moja je ideja bila da počnemo s terapijama za takve bolesnike, a na jesen ćemo i intenzivnije raditi s grupama bolesnika koji imaju psihičke poteškoće, a preboljeli su Covid-19. To nije opća populacija koja je bila u samoizolaciji i strahovala od nepoznatog, to su ljudi koji imaju psihičke posljedice nakon što su doživjeli tešku traumu jer nisu mogli disati, jer su bili na respiratoru, suočili se sa smrću. I to je PTSP, najčešće ga vežemo uz nasilje ili nesreću, pri čemu je osoba životno ugrožena, ali i svi oni koji su bili na respiratoru bili su životno ugroženi. To sigurno ostavlja dugoročne posljedice. Zato smo i pokrenuli grupe za takve bolesnike, da im damo dodatnu energiju i podršku, da se nauče s tim nositi i da im ne izbiju psihički simptomi u prvi plan - tumači prof. Filipčić.
Kad im je prošla bolest, nisu prošli i problemi, jer puno je nepoznanica. Ne zna se kad će biti dostupno cjepivo, hoće li se i oni trebati cijepiti, jesu li zadržali imunitet. Najbolje rezultate liječenja daje kombinacija farmakoterapije i psihoterapije - grupna ili individualna terapija ili kognitivno-bihevioralna, uz druge oblike suportivne psihoterapije.
Veliki strah ili negiranje problema
Nakon što je počeo "lockdown", ocrtale su se dvije dominantne vrste ponašanja - ljudi su se ili jako prestrašili i strogo slijedili sve upute ili su bili protiv cijelog svijeta i negirali problem, poput američkog predsjednika Trumpa ili brazilskog Bolsonara. Negacija je nezreli mehanizam obrane, vezan uz neodgovorno ponašanje, dok recimo humor spada u zrele mehanizme obrane, kaže ravnatelj Filipčić i nastavlja:
- Prvih mjeseci imali smo drastičan pad dolazaka u naše bolnice, kao i broja ambulantnih pregleda, i stalno smo govorili; jesen će biti problematična, imat ćemo puno posljedica zbog Covida. A nadali smo se da se pandemija neće protegnuti do jeseni! Poseban izazov su nam dugogodišnji psihijatrijskih bolesnici oboljeli od težih psihičkih poremećaja (shizofrenije, bipolarnog i velikog depresivnog poremećaja). Zbog pandemije i "lockdowna" smanjila se učestalost kontrolnih pregleda i psihoterapije te je značajan broj bolesnika prestao uzimati i lijekove, a posljedice neuzimanja lijekova i izostanka psihoterapije dalekosežne su i vidljive sada.
Nagli skok
- Kad su mjere popustile, imali smo nagli skok broja dolazaka psihijatrijskih bolesnika i s puno težim kliničkim slikama. Uočili smo porast broja osoba s prvim psihotičnim epizodama među mladim ljudima koji nisu na vrijeme mogli doći i potražiti pomoć. A kod prvih psihoza, znači kod mladih, ako se poremećaj ne prepozna na vrijeme, klinička slika sve je teža i teža i više vremena treba da bi se postigla remisija i da bi došlo do ozdravljenja. Cijeli proces je puno složeniji. Zato naglašavamo: važno je što prije prepoznati simptome bolesti kako bismo ih što prije počeli liječiti i time postigli najbolje ishode liječenja - ističe prof. Filipčić.
Što bolest dulje traje, što je dulja ta oluja procesa i kemije u mozgu, to će ostaviti više posljedica. Danas znamo da svaka psihotična i depresivna epizoda šteti cijelom organizmu, posljedica toga je lošije funkcioniranje, kognitivna disfunkcija i socijalna izolacija. Cilj liječenja prve psihotične epizode je postići funkcionalni oporavak, a mi imamo dobre alate i možemo zaustaviti te procese i kvalitetno liječiti bolesnike.
Za neke se bolesti moraju cijeli život uzimati lijekovi, neki moji pacijenti i po 15 godina uzimaju vrlo male doze lijekova i nikad nisu imali novu epizodu bolesti i nisu propali kognitivno, imaju obitelj, rade, bave se sportom. Kao što netko uzima svaki dan tablete za tlak, tako oni uzimaju svoje tablete. To je cilj - partnerstvo u liječenju - oni su i sami odgovorni za liječenje, a da bi bili odgovorni, morate ih educirati.
Stabilizirani pacijenti
Najčešći simptomi koji se primjećuju kao posljedica Covida-19 su strah i preplavljenost anksioznošću te posljedično nesanica, nelagoda u socijalnim kontaktima. Činjenica je da treba izgovoriti to što vas muči, treba to "izventilirati", psihijatri su ovdje da pomognu i da usmjere, navodi ravnatelj:
- Kroničnim bolesnicima kod kojih je došlo do pogoršanja psihičkih simptoma zbog pojave Covida-19 omogućili smo niz terapijskih intervencija koristeći i prednosti telemedicine. Kod naglog povećanja broja ljudi kojima je trebalo pomoći veliku su ulogu odigrali psiholozi, telefoni za psihološku pomoć i druge službe. Oni su preuzeli dio posla, educirali su ljude i pružili prijeko potrebnu podršku. Ljudi su bili u strahu, imali su tisuće pitanja, a u telefonskom razgovoru sa stručnom osobom polako su počeli prihvaćati što se događa i pomalo su se opustili. Te osobe onda nisu morale dolaziti u bolnicu niti im je bila potrebna terapija, to su bili lakši slučajevi kojima je na vrijeme pružena podrška.
- Često se postavlja pitanje, kod težih slučajeva, kada treba doći psihijatru, kada potražiti pomoć. Reći ću nešto pomalo kontradiktorno: psihijatru treba doći svaki put kada imate potrebu za tim, kada osjetite da vam treba pomoć, ali to ne znači da je svaki simptom pitanje psihijatrije i ne daju se odmah i uvijek lijekovi - govori prof. Filipčić. - Otkada sam počeo raditi, psihijatrija kao struka je značajno napredovala. Danas imamo modernu personaliziranu farmakoterapiju i psihoterapiju uz niz sociorehabilitacijskih modela koji se uspješno provode u PB Sveti Ivan i ostalim ustanovama u Hrvatskoj. U slučaju poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju, nemojte gubiti vrijeme, otiđite i potražite psihijatrijsku pomoć.