Hormoni nikad nisu baš previše utjecali na moje raspoloženje. Nikad nisam bila sklona plačljivim raspoloženjima, niti ispadima bijesa (čak ni one dane u mjesecu), a to se nije puno promijenilo ni u trudnoći.
- Sad ćeš vidjeti, rasplakat će te i najmanja sitnica! Ja sam bila u stanju plakati gledajući košarkašku utakmicu, nisam se mogla suzdržati - rekla mi je prijateljica.
Istina, nakon što sam zatrudnjela, znalo se dogoditi da me malo češće gane neka pjesma, slika nekog slatkog djeteta ili psića, ali sve u svemu ništa pretjerano.
No ipak, počela sam primjećivati jedan novi fenomen kojeg ne mogu objasniti nikako drugačije nego hormonskim promjenama. Dobila sam neodoljiv poriv za čišćenjem i spremanjem. Poznajem sebe – to baš i nije moje prirodno stanje. Mora da je u pitanju neka kemijska neravnoteža!
Čim bih se ujutro probudila, s neobjašnjivim veseljem bih počela praviti plan čišćenja: 'Sad ću popiti kavu a onda s guštom pusaugati. Nakon toga ću obrisati prašinu i to s novom krpom - prvo vlažnom i onda još jednom sve prebrisati na suho!'
Što se to događa?
Taj se poriv proširio i izvan zidova mog doma. Nakon jednog ručka kod moje sestre, rekla sam joj neka pusti posuđe jer ja ću to sve srediti, nakon čega sam joj mislila oprat prozore i malo sredit kupaonicu. Ona me blijedo gledala:
- Jesi dobro?
Spremala sam i slagala čak i one zakutke kuće koji se ne diraju baš često: najviše police u ormarima, 'onu ladicu' u koju se trpaju sve stvari koje je šteta baciti ali nam zapravo ne trebaju, prala sam robu koju zapravo ne nosim ali se možda nekad predomislim. Onda je uslijedilo sređivanje papira i dokumenata kojom prilikom sam našla i neke davno izgubljene stvari poput pohvalnica iz osnovne škole, starih pisama i odavno isteklih garantnih listova za aparate koji su se u međuvremenu pokvarili.
Nije da sam prije živjela baš u totalnom neredu - znalo bi se nakupit veša, suđa ili prašine, ali ništa strašno - no ovo sada bilo je nešto posve drugo.
Objašnjenje, odnosno dva
Za to novo stanje postojala su dva objašnjenja: prvo, kako sam odnedavno bila na porodiljnom i nisam morala ići raditi, pasalo mi je baviti se poslovima koji ne iziskuju puno razmišljanja. Na poslu se uglavnom bavim tekstovima, pisanjem, prevođenjem, analiziranjem, pa su mi ovi novi poslovi došli gotovo kao meditacija - upališ muziku i drljaš pomalo s krpom po ormarima. A drugo, upala sam u stanje koje s vremenom zahvati sve trudnice: tzv. gniježđenje. Da, baš tako - kao ptica kad se sprema položiti jaja pa uređuje gnijezdo.
O fenomenu gniježđenja može se puno pročitati po raznim knjigama i portalima o trudnoći. To doista ima veze s hormonima i taj je poriv sličan kod većine ženki kojoj god vrsti pripadale. Koke popravljaju gnijezdo, mačke donose razne krpice u svoju kutiju, a žene opsesivno ribaju pločice u kupaonici četkicom za zube. Sve se mame pripremaju za dolazak svojeg podmlatka.
Gniježđenje ili 'nesting' se obično javlja oko petog mjeseca trudnoće, no u nekim slučajevima i pred sam kraj trudnoće što je znak da je porod blizu.
Nesting je kod svakoga različit: nekad izražen više, nekad manje, nekad ga i nema jer je buduća mama preumorna. No ako vas uhvati poriv za čišćenjem - iskoristite ga jer neće trajati vječno. A i nakon rođenja bebe u vašoj će kući zavladati posvemašnji kaos pa uživajte u tom osjećaju kontrole nad stvarima i situacijom dok još možete.
Od čišćenja do krečenja
Nesting se obično manifestira kroz poriv za čišćenjem i spremanjem stana, uređivanjem dječje sobice, pranjem i preslagivanjem dječje odjeće i spremanjem torbe za bolnicu. Neke buduće mame se čak bacaju u kompletno preuređivanje kuće i krečenje svih zidova. Ja nisam išla baš tako daleko, no u jednom trenutku ipak jesam s malom kanticom boje i kistom hodala po kući i bojala neke sitnije nepravilnosti na zidovima: otisak pseće šape ili trag od nekad davno eliminiranog komarca. U nekim slučajevima manija uređivanja prijeđe i na budućeg oca, pa je tako i Krešo nakon dosta vremena odlučio oprati auto i pospremiti šupu.
Slaganje dječje robice poseban je gušt. Nakon što se robica opere i osuši kreće se s glačanjem. Moram priznati da s peglom, kao vjerojatno i većina, nikad nisam imala baš pretjerano blizak odnos. Većina moje odjeće ne mora se peglati ako ju se malo pažljivije složi na sušilu (ili sam samu sebe uvjerila da se to zapravo nosi baš tako zgužvano).
Stvari za bebu moraju se ispeglati i iz higijenskih razloga. Osim toga došla sam do još jednog zapanjujućeg otkrića! Kad robu ispeglaš - ona može izgledati kao nova! Ma tko bi si to mislio!
Kako smo od raznih prijatelja i rođaka dobili i puno nošenih a još sasvim dobrih stvari od njihove djece, pegla ih je pretvorila u potpuno novu odjeću. Podijelila sam to nevjerojatno otkriće sa svojom sestrom:
- Ma ti nisi normalna - odgovorila mi je. - Ali ako te ta manija peglanja uskoro ne pusti, dođi slobodno k meni na jedno popodne. Imam tu dvije-tri vreće pune zgužvane robe pa uživaj!
Kad je bebina robica oprana i ispeglana, kreće slaganje. Može po boji, po veličini ili po vrsti materijala, kako hoćete. Jer kako god složili, sutra ćete to ponovno presložiti po nekom drugom kriteriju. A prekosutra po nekom trećem.
Jedna za mamu, jedna za bebu
Gniježđenje najčešće uključuje i pripremanje torbe za bolnicu, što je zapravo možda i jedina stvar koju ju doista potrebno napraviti unaprijed. Buduće mame uglavnom slažu dvije torbe: jednu za sebe koju će ponijeti sa sobom u bolnicu i jednu za bebu koju će tata ili netko drugi donijeti kad beba i mama budu išle doma. Što sve treba spakirati u prvu torbu, ovisi o tome gdje mislite roditi. Jedna buduća mama koju sam upoznala na trudničkom tečaju i koja doma već ima jedno dijete, ovako je to pojasnila:
- Ako ćeš roditi u nekoj privatnoj klinici, neće ti trebati ništa. A ako ćeš roditi u nekoj državnoj bolnici, moglo bi ti zatrebati sve.
Što ću ponijeti u bolnicu
Neke bolnice nemaju problema sa spavačicama, ručnicima, vaticama i takvim stvarima, no u nekima zna usfaliti i toaletnog papira. Ono što većina mama navodi kao nužno ponijeti, osim dokumenata i svih nalaza, su i dvije spavaćice, ručnik, papuče, donje rublje, stvari za osobnu higijenu, vlažne maramice, hrpa uložaka, mobitel i punjač.
Što se torbe za bebu tiče, tu su zapravo samo pelene i odjeća koju će beba obući na putu kući i koju mame biraju s posebnom pažnjom.
Ja sam odabrala jednu posve bijelu kombinaciju s medvjedićima: benkica, hlačice, majica, čarapice i kapica. No možda se još predomislim. Možda ću ipak ubaciti malo boje u prvo modno izdanje mojeg mališana. A opet, ovo bijelo je tako slatko... Možda nešto između?
Nesting me tako sasvim neočekivano pretvorio u uzoritu kućanicu. Uživam dok traje jer znam da neće trajati vječno.