- Jeste li bile na trudničkom tečaju? - pitala sam jednom trudnice koje su zajedno sa mnom čekale na pregled kod ginekologa. Neke su bile, neke nisu, a jedna je odgovorila da bi rado išla, ali da sad više ne stigne.
- Kako to mislite? - pitala sam.
- Pa danas mi je termin za roditi. - odgovorila je.
Nju su tad zadržali u bolnici i rodila je zdravog dječaka desetak sati poslije. Bez trudničkog tečaja.
No što se zapravo nauči na trudničkom tečaju i treba li na njega uopće ići? Moje je mišljenje svakako - da. Na tečaju ćete čuti puno već poznatih stvari, dosta novih stvari i, ono najvažnije, dobit ćete osjećaj da niste sami i da je sve što vam se događa posve normalno.
Štreberica, to sam ja
Kako mi je ovo prva trudnoća, ponašam se pomalo poput štreberice. Sve mora biti kako spada, sve preglede obavljam točno na vrijeme, svu opremu nabavljam dovoljno unaprijed, čitam sve knjige i pratim sve portale o trudnoći. Tako sam odlučila i da ću, ako ikako budem mogla, ići i na trudnički tečaj koji organiziraju bolnice ili domovi zdravlja. Mjesto na tečajevima koje organiziraju bolnice uglavnom treba rezervirati, a ponegdje se i plaćaju, dok su tečajevi u domovima zdravlja u Zagrebu besplatni i nije potrebna ranija predbilježba, nego samo dođeš u nekom od termina koji su objavljeni na internetskim stranicama domova zdravlja ili Grada Zagreba.
Krešo i ja smo se tako jedne srijede poslijepodne pojavili u Domu zdravlja na Črnomercu. Taman smo na porti mislili pitati gdje se točno održava tečaj kad smo pred vratima jedne dvorane primijetili nekoliko žena s velikim okruglim trbusima. Sve su bile u pratnji partnera i poodmaklom stadiju trudnoće.
Vremena su se promjenila
Tečaj u trajanju od 6 sati raspoređenih u dva dana, vodila je vrlo simpatična i prijazna gospođa Jadranka, po zanimanju primalja s više od dvadeset godina iskustva. Bila je jako zadovoljna kad je vidjela koliko nas je i da smo sve tu s muževima ili dečkima.
- Znate, kad sam prije petnaestak-dvadeset godine počela voditi ove trudničke tečajeve, na njih su dolazile uglavnom samo žene. Tek tu i tamo koji muškarac. Danas vidim da ste sve povele i dečke i to je super.
Svojim neposrednim i otvorenim stavom sestra Jadranka odmah nam je dala do znanja da tabu tema neće biti. Ton predavanja bio je otprilike ovakav: Evo, ovako se dolazi na svijet, i vi ste ovako došli na svijet, ovako će i vaše dijete doći na svijet i to jednostavno tako izgleda - sa svim lijepim i ružnim stranama tog događaja.
Prvi dio predavanja bio je posvećen nekim općenitim stvarima vezanim uz trudnoću i pravilnu njegu trudnice: što i koliko jesti, koje se poteškoće mogu javiti, kako se njegovati, uglavnom sve otprije poznate stvari. Nakon kraće pauze, uslijedilo je ono zbog čega smo zapravo i došli: detaljan opis poroda. Ni tu nije bilo ustezanja niti izostavljenih neugodnih detalja.
- Sad ću vas provesti kroz rađaonu. - rekla je sestra i namjestila projektor.
- Nažalost, ne možemo doista otići u neku rađaonu da sve vidite uživo, ali i ovako pomoću fotografija dobit ćete sasvim jasnu sliku kako to izgleda.
Detaljno nam je objašnjavala kako prepoznati trudove, u kojem trenutku otići u bolnicu, koje su faze rađanja, odnosno četiri porođajna doba te što se u kojemu od njih događa. Zatim, što za to vrijeme rade doktori i babice, što radimo mi, a što naša pratnja.
- Vidite, dečki - obratila se tad našim muškim pratiocima - vaša uloga na porodu nije samo da budete ukras već morate aktivno sudjelovati, tješiti svoju partnericu, podsjećati ju da diše, donositi i odnositi razne stvari i ispunjavati joj sve želje. Iako će će joj vjerojatno jedina želja biti da ju ne boli toliko, no tu ne možete baš puno pomoći. No može malo pomoći suvremena medicina o čemu će vam u nastavku predavanja više reći doktorica Gordana. Vjerujem da ćete imati dosta pitanja vezanih uz epiduralnu anesteziju.
Tako to funkcionira
Nakon kraće pauze uslijedio je drugi dio predavanja. Ginekologinja nam je odmah na početku otvorila karte:
- Radim u rodilištu već više od 15 godina i vidjela sam stotine poroda. Također i sama sam rodila dva puta, prvi put bez, a drugi put s epiduralnom anestezijom i samo vam mogu reći da je razlika nebo i zemlja. Odluka će, naravno, biti vaša, no ja bih vam svakako preporučila epiduralnu. Jedino je važno da to babici ili liječniku kažete na vrijeme jer je davanje epiduralne proces koji traje, pa ako se sjetite prekasno, više vam neće moći pomoći.
Za doktoricu je bilo puno pitanja: koliko je epiduralna sigurna, uzrokuje li ona doista kasnije glavobolje, hoće li se zbog nje poremetiti trudovi... Strpljivo je odgovarala na naše upite, pa smo kući otišli ipak malo smireniji, iako je trema još uvijek bila tu. Sve ćemo kroz to morati proći i kad jednom krene - nema nazad. To nije kao ispit koji možeš odgoditi ako nisi do kraja spreman. Kad krene - krenulo je i moraš ići do kraja.
Sve dok bebi ne ispadne pupčani batrljak, nećete je u potpunosti uranjati u vodu, već ćete je prati mokrom krpicom.
Edukativno i opušteno
Drugi dan trudničkog tečaja bio je rezerviran za dojenje i brigu o novorođenčetu.
- Dečki, sad ću vam pokazati jednu dojku! - rekla je odmah na početku sestra Jadranka. - Ne svoju, dakako, već plastični model i naučit ću vas kako da pomognete partnerici da ju masira ako dođe do zastoja u mlijeku. Iako pretpostavljam da s tim već imate neko iskustvo inače svi skupa ne biste bili tu gdje jeste - dodala je uz smijeh.
Sestra nam je detaljno pojašnjavala tehniku dojenja jer radi se doista o tehnici, a vrlo često i napornom radu.
- Bitno je da ovladate tehnikom kako spada jer ćete tako imati manje problema i vi i vaša beba. Nađite neko mirno mjesto gdje ćete dojiti i gdje bebi ništa neće odvlačiti pažnju. Možda vam ne krene otprve, no nemojte se uzrujavati jer ponekad prođe i par dana prije nego sve sjedne na svoje mjesto. Pa čak i ako ne budete mogli dojiti, nije kraj svijeta. Postoje formule koje su za vaše dijete sasvim dobre, iako, naravno, ništa ne može zamijeniti majčino mlijeko.
Ispričala nam je i kako se prije dojenje nije toliko poticalo, no istraživanja su pokazala da su dojena djeca doista boljeg zdravlja i jačeg imuniteta. Također, obavijestila nas je da postoje i grupe za potporu kojima se možemo obratiti ako bude kakvih problema.
- A sada ću vam pokazati kako ćete se brinuti o vašoj bebi kad dođete s njom kući iz bolnice. - rekla je sestra i stavila na stol plastičnu kadicu punu lutaka novorođenčadi.
- Beba se drži ovako, morate paziti na glavicu jer oni su još mali i ne mogu glavicu držati uspravno. U početku bebu ne kupate već ju samo brišete mokrom vaticom i to dio po dio. Nikad ju ne otkrivate cijelu već uvijek mora biti malo pokrivena jer je bebama hladno i boje se. Pa ovo im je prvi put da nisu zaštićeni u vašoj maternici. - objašnjavala nam je spretno premećući plastično novorođenče po rukama.
- Posebnu pažnju morate posvetiti ostatku pupčane vrpce, tzv. pupčanom batrljku koji će s vremenom otpasti. - objašnjavala je strpljivo dalje.
- U kadici ćete ju kupati tek kad pupak otpadne. Fino ju pažljivo polijevate, nježno masirate... Ona se za to vrijeme dere i urla. Ali to je normalno jer bebe u početku ne vole kupanje, iako ih većina već od rođenja zna plivati i roniti.
Onda je prešla na oblačenje bebe: kako se stavlja pelena, što je široko povijanje, što su tetra pelene, a što tzv. švedske, što je benkica i kako se navlači, te koliko bebu zapravo treba utopliti.
- Nemojte ih oblačiti pretoplo. Naročito bake znaju ponekad pretjerati pa potpuno obučenu bebu još zamotaju u jastuk i dodatno pokriju dekicom i poplunom. I onda se svi čude ako je beba dobila temperaturu. - upozorila nas je.
- I evo, kad ste bebu okupali, namazali uljem, očistili pupak, obukli je i nahranili, ona će biti mirna bar dva sata. - rekla je optimistično.
- Nakon svega ovoga bit će mirna samo dva sata? - svi smo se začuđeno pogledali.
- Pa da, ako i toliko. Neće vam u početku biti lako. Bit ćete premoreni, nervozni, uplašeni, tužni, svakakvi. Zato je podrška vašeg partnera vrlo važna. Događa se da naizgled i vrlo stabilne veze puknu upravo u tih prvih nekoliko mjeseci nakon što beba stigne kući, no ako uspješno prebrodite tu prvu fazu, stvari će postati lakše.
Poruka za kraj
Na samom kraju tečaja sestra nam je podijelila diplome.
- Ovo su zapravo potvrde za vas, dečki. Njih ćete najvjerojatnije morati pokazati na ulazu u rodilište kako biste dokazali da ste prošli trudnički tečaj. Cure neće morati pokazati nikakvu potvrdu. Njihov dokaz da su spremne roditi je ova velika lopta koju već mjesecima nose uokolo.