Nova mama

Čistoća je (samo) pola zdravlja. Što je druga polovica?

Filip sve više vremena provodi na podu. Iako sam ja na jedan dio sobe stavila gumenu podlogu i na nju puno igračaka, on je rijetko u tom svom brlogu za igranje...

 

Naš Filip puže! To je jako velika stvar za čovječuljka od devet mjeseci. Isprva je samo nekako gmizao po trbuhu povlačeći se rukama i odgurujući nogama, a onda je savladao tehniku, podigao se na koljena i ruke i počeo puzati.

I jako je brz! Začas preko cijele sobe odjuri do stolića na kojem stoji televizor i linija i počne trkeljati po gumbićima. Ponekad pobjegne u drugu prostoriju i onda se mi igramo kao da ga ne možemo uloviti, a on vrišti od smijeha i nastoji pobjeći, sve preko ramena gledajući slijedimo li ga.

Jako sam sretna što je propuzao i što je to baš ono pravo puzanje. Neka djeca nikada ne nauče puzati nego od onog prvotnog gmizanja odmah nekako prijeđu na hodanje i potpuno preskoče ovu najslađu fazu. Klinci koji imaju hodalicu često znaju odmah prohodati, doduše nešto kasnije jer hodalica umjesto da ubrza, zapravo uspori savladavanje vještine hodanja.

 

Kod nas nema hodalice

Mi smo tako odlučili hodalicu preskočiti, iako nam se ponekad čini da bi nam olakšala život. Ono - da malog možemo negdje odložiti na sekundu dok nešto obavimo.

Osim što je počeo puzati, sve češće i sve sigurnije se podiže na noge. Primi se za kauč, niski stolić ili neku kutiju i osovi na vlastite noge. Onda se ispravi i ponosno nas pogleda da nam pokaže kako je sad velik, a mi mu plješćemo i bodrimo ga. Isprva je stajao na prstićima, no onda je počeo sve češće i sve sigurnije stajati na punim stopalima. Tako je bio stabilniji pa se počeo od stolića uz koji se uspravio, prebacivati na kauč. Ne bi mu to uspjelo baš svaki put i često bi završio na podu, jer nije znao kako zakoračiti, no s vremenom mu je krenulo sve bolje.

To neminovno padanje na guzu ispočetka je bilo malo stresno jer nije znao da prvo treba malo savinuti koljena i primaknuti se podu, a tek onda sjesti, pa bi tresnuo o pod svom težinom.

Srećom, tu su uvijek pelene da malo amortiziraju pad. Sad već zna kako se spustiti bliže podu prije nego se pusti i sklizne na sve četiri.

 

Zabranjeno mu je najdraže

Filip tako sve više vremena provodi na podu. Iako sam ja na jedan dio sobe stavila gumenu podlogu i na nju puno igračaka, Filip je rijetko u tom svom brlogu za igranje i piči uokolo po sobi zaustavljajući se na omiljenim punktovima: kod stolića za televizor i liniju, stola za kompjuter s kojega vise razni kablovi, staklenog niskog stolića po kojem lupa i pomoću kojeg može ustati na noge. Najdraži su mu baš oni potencijalno opasni i zato zabranjeni dijelovi sobe, dakako.

Osim toga, svaki čas zbriše u hodnik gdje onda pretura po cipelama, detaljno analizira i prepipa svoja kolica (pogotovo kotače) i navlači okolo usisavač. Nakon toga važno sjedne na sred hodnika i stavi prst u usta jer ga svrbe zubići koji izbijaju.

Kad je Filip počeo puzati, uveli smo redovito usisavanje i pranje podova dva puta dnevno, no uzalud. Nakon cjelodnevnog boravka na podu, majica i hlače mu budu sive bez obzira na to koje su boje bile na početku. Operemo mi pod prilično dobro, no onda ga Filip dodatno ulašti do visokog sjaja.

A tu je onda i naša labradorica Hila i njezine dlake. I to jako puno njezinih dlaka. Čitavo ljeto vodili smo rat s dlakama jer se sirotica po vrućini pojačano linjala i svaki put kad bi se stresla, pod bi ostao prekriven bijelim dlakama. U najkritičnijoj fazi, zabranili smo joj ulazak u sobu, no to je bilo samo djelomično rješenje jer je Filip počeo odlaziti k njoj u hodnik i tamo se valjati skupa s njom po podu. Ah, užas.

Foto: iStock

 

I što da čovjek radi? Kao da dezinficira čitavu kuću? I treba li baš sve biti sterilno?

Nisam baš za neke teške kemikalije, pa čistim uglavnom nešto blažim sredstvima. Čini mi se da su ipak manje zlo prašina i pseće dlake, nego neki teški otrovi. Parni čistač još nisam isprobala, ali čini mi se zgodna stvar. Iako mi se nimalo ne sviđa ideja o nabavljanju još jednog kućanskog aparata koji će nam smetati po kući. Uglavnom, čistimo najbolje što se može, a mjesto koje smo slučajno propustili, uredit će poslije Filip svojom trenirkom.

- Ma gle, čistoća ti je samo pola zdravlja, ali druga polovica je zmazanoća - rekla mi je jedna prijateljica, inače majka dvoje sretne i zdrave dječice koja se vječito igraju na podu, u pijesku, na livadi, na šljunku...

 

Odrastanje u sterilnim uvjetima neće učiniti puno koristi dječjem imunitetu, to je poznato. Posebna je priča ako se radi o jako maloj bebi ili novorođenčetu, ali hahar od devet mjeseci i jedanaest kila je druga stvar. Dakako da u svemu tome treba imati mjeru i održavati određeni higijenski standard, ali sterilizirati čitavu kuću niti ima smisla, niti se može.
Osim toga, dobro je da dijete živi sa psom baš zbog toga što kuća, htjeli vi to ili ne, uz psa nikad neće biti sterilna. Pogotovo ako imate labradora i njegove silne dlake. Često se priča da djeca koja odrastaju sa psom kasnije manje pate od astme i raznih alergija baš zato što su kao bebe češće bili izloženi alergenima. Tu misao si svaki put izvrtim u glavi kad s Filipa otresem pseće dlake koje je skupio valjajući se po podu.

 

Jeste li i vi to čuli?

Uz to, od pedijatrice sam čula jednu zanimljivu stvar vezanu uz puzanje i konzumiranje vode. Naime, postoji pravilo da se djeci za piće daje prokuhana voda sve dok ne počnu puzati. Nakon toga mogu piti i običnu vodu iz slavine pod uvjetom da je zdravstveno ispravna. Kako je to dvoje povezano?

Pa, djeca koja pužu uokolo, već su u organizam unijeli toliko raznih bakterija da im više ništa neće biti od neprokuhane vode. Zato puzajući klinci slobodno mogu piti i običnu vodu direktno iz slavine.

Imajući sve to na umu, Filipa puštamo da istražuje po kući, zavlači se ispod kreveta, baca jastuke po podu i valja se s Hilom, a on svaki dan puza sve brže i stoji na nogama sve duže i sigurnije. Čim prohoda, naučit ćemo ga koristiti usisavač. Pa ionako je zbog njega stalno u pogonu!

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo