Ušla sam u neku čudnu životnu fazu. Čardak ni na nebu ni na zemlji. Nakupilo se previše 'podstanara' u mom životu. Lijeni pametnjakovići zavijali bi na mjesec od silne muke, jer ih je surfanje po internetu u potrazi za poslom izluđivalo. U kući nas je već bilo toliko, da sam variva kuhala u veš loncu. Proklela sam kuću i dvorište i svoju naivnu prirodu zbog koje sam ispala majmun u punom smislu riječi.
Kako odbiti djecu?
Muž me dobro iskoristio dovukavši kod nas djecu svoje sestre i brata. Jere je imao dvije sestre. Blizanke. Jedna je imala dva sina, a druga jednu kćer. Apsolventica. Nismo se često posjećivali zbog udaljenosti, pa o toj djeci osim osnovnih podataka nisam puno znala. Moj Jere dovukao je k nama svoje nećake pod izlikom 'gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna' i još dodao:
- Kako ću Živana odbit' dicu? Zamirit' će mi moji. Nije lipo. Brzo će se oni snać'. Vridni su. Mi s krša znamo cinit koru kruva. A i Bog će nas nagradit'.
- A Jere, ako ti tako kažeš, neka bude, odgovorila bi kao svaka dobra ženica.
Kako dobrota izvrsno surađuje s glupošću ubrzo se pokazalo na mom primjeru. Kršnoj djeci nije bilo do zaposlenja, jer nitko ne luduje za poslom dok su tanjuri puni, kreveti čisti, a domaćica privatnog 'hotela' na raspolaganju.
- Jere, neću ti ja još dugo moć' izdržat' ovaj tempo, požalila sam se nakon skoro godinu dana od njihova useljenja.
- A što Živana? Di' je problem? Dica traže, a vidiš da nejde. Ajde, još se malo strpi…
Podigla sam vrlo odlučno ruku u zrak, dajući mu time do znanja, kako mu je svaka sljedeća riječ suvišna. Bila sam doslovno i preneseno spremna ući u klinč s njim, jer su mi živci totalno popustili.
- Slušaj Jere! Istjeraj ih vanka kako god znaš ili ću ja otići, zaprijetila sam mu. Kažeš mi da traže… je, je traže samo što. Posa'? Jesi ti pa' na glavu ili guzicu? Vazda po cile dane bulje u laptope, nosaju mobitele, kvekeću i žvaću, ni smeće da iznesu.
- A odkud bi' ja zna što oni rade, pravdao se što me još više razbjesnilo. Smiri se. Lupi' će te infrakt, pleo je jezikom. Reć' ćemo im kako stvari stoje, pa polako.
- Polako ću ja tebi zavrnit' vratom. Nimam ja sto godina vrimena pred sobom, pa ću tvoje ljenguze preodgajat. Da sam tila toliko dice, rodila bi ih. Ja sam svoje rekla, a ti učini ostalo. Kako si ih primija, tako ćeš ih i otpravit'. Da si tija, bija bi ih zaposlija kod sebe u firmi. U građevini uvik ima posla za muške. A ovi tvoji ko' od brda odvaljeni. Ali, ne bi oni lopate i kramp. Oni bi odmah bili direktori. Sritno im bilo, samo što dalje od mene, dala sam mu ultimatum.
Izvanredna sjednica
Pravila sam se da spavam, jer sam željela vidjeti je li me shvatio ozbiljno. Iako me je ovaj njihov boravak kod nas uzdrmao, izliječio mi je naivnost, naivno sam sebi povjerovala. Pratila sam hoće li moj Jerko zahrkati. Nije. Šetao je po spavaćoj sobi, silazio u prizemlje, izašao i u dvorište… oboje nismo ni oka sklopili.
Negdje oko osam ujutro sazvao je izvanrednu sjednicu, pozvavši samo dečke na nju. Mene je izostavio s namjerom ili je želio to riješiti sam. Bilo mi je svejedno, ali mi je bilo drago što me nije pozvao, jer čim sam se sjetila iskorištavanja balavaca, sigurno bi izazvala incident. Od dobre i naivne žene nakon ovakvog brodoloma života, postala sam žena koja puši, pije i sve pred sobom ruši. Uglavnom, nećacima mog Jere mahnula sam s prozora, pustila ih s lanca jednogodišnjeg 'hotelskog' smještaja među jude, zviri i beštimje, kako pjeva Gibonni.
"Mala je pametna"
Kako je to Jere riješio sa sestrom i bratom, ostavila sam za neka druga vremena. Nakon dvije godine meni drage kolotečine života, povijest se ponovila. Ali…
- Živana, iman ti nešto za reć', oprezno je počeo Jere.
Ispričao mi je kako bi Cvita, kćer njegove druge sestre željela otvoriti vlastitu firmu, a on bi joj pomogao.
- Čime bi se bavila?, upitala sam Jeru. I nemoj mi reć' da će biti kod nas, stisnula sam šake.
Jere je očigledno i dalje vjerovao u moju naivnost.
- Nismo li zatvorili naš 'hotel' nakon tvojih vridnih nećaka, nastavila sam. Misliš da je Cvita zato što je žensko drukčija? A kakvu bi ona to firmu otvorila? Građevinsku, pa bi joj ti pomoga'?
- Ona ti je završila marketing, uputio me. To je njezina jubav. Mala je pametna, vidi' ćeš. Ja bi joj naša' poslovni prostor, znaš da znam jude. Stanovala bi kod nas u šufitu, ali uz plaćanje. Jedino tako pristaje doć'. I…
- Lipo si to zamislija Jere. Dok mala ne postane moj problem, neću se mišat'. Al' joj unaprid reci da nikakve muške ne dovodi u kuću.
I pamet i zlatne ruke
Cvita je bila prirodna ljepotica. Iako je trčala zbog posla, uvijek bi našla vremena za razgovor. I u kućanskim obvezama nije ljenčarila. Vesela, glasna, nasmijana…
- Jere, dobro da si me nagovorija. Mala je divna. Ali u zadnje vrime nešto puno radi. Nije puno doma. Ima i finu robu, jesi primjetija. Ima pamet i zlatne ruke. Nego, da te pitam… di je taj njezin prostor, u kojoj ulici, da je nekad positim. Bit' će joj drago.
- Tako triba. Ona ti je u centru grada. Moj prijatelj joj je sve sredija. Nisan ga ni pita' koja ulica. Ali oću, pa ću ti javit'.
Saznala sam ulicu, zapisala je na papir, ali zbog zdravstvenih problema svoje svekrve posjetila sam je nakon šest mjeseci.
Cvita se zaista bavila marketingom, odnosno profitabilnim zadovoljenjem potreba na tržištu. U njezinoj firmi svi su dobili što žele. Žive proizvode. Sofisticirana email elitna prostitucija. Skriveni program. I ona kao vlasnica bila je u ponudi. Ekskluzivni proizvod. Najstarijem zanatu na svijetu dionice nikad neće pasti. Jedino rasti.
MISAO TJEDNA
Dok postoji voda čovjek se nikad neće osjećati prljavo ni izvana n