ALEKSANDRA MINDOLJEVIĆ DRAKULIĆ

'Nakon moždanog udara dobila sam drugu priliku za život, ali mi još uvijek nije do kraja jasno kako sam se izvukla'

Hitnom reakcijom i operacijom isisavanja ugruška (mehanička trombektomija) na zagrebačkom Rebru spašen joj je život.

 

Nagli poremećaj cirkulacije krvi u mozgu može izazvati kobne posljedice. Moždani udar dolazi iznenada i ne bira godine, spol, vrijeme... Svake druge sekunde pogodi nekog u svijetu, a svake šeste nekog usmrti. Ako se prepozna na vrijeme i odmah potraži liječnička pomoć, mogu se umanjiti njegove posljedice te potom živjeti kvalitetno i bez ograničenja. Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara ukazuje na važnost prevencije, ranog prepoznavanja simptoma i liječenja moždanog udara.

Nekadašnja teelvizijska voditeljica Aleksandra Mindoljević Drakulić (50), danas psihologinja i sveučilišna profesorica u rujnu 2017. imala je ishemijski moždani udar.


OPORAVAK JE DUG PROCES, DAJTE SI VREMENA

- To jutro probudila sam se sa silnom vrtoglavicom, imala sam jezivi osjećaj prikovanosti za krevet, nisam mogla micati desnu stranu tijela i lica niti govoriti. Nisam imala snage ustati i jako mi se spavalo. Kao da me je netko zalijepio za krevet. Doslovno sam se borila da ostanem pri svijesti. Shvaćala sam samo to da se sa mnom događa nešto ozbiljno i da ne smijem zaspati jer imala sam vrlo stvaran osjećaj da ću umrijeti ako zaspim - opisuje svoje simptome Aleksandra Mindoljević Drakulić koja je u rujnu 2017. imala je ishemijski moždani udar.

Hitnom reakcijom i operacijom isisavanja ugruška (mehanička trombektomija) na zagrebačkom Rebru spašen joj je život.

- Ni samoj mi nije do kraja jasno kako sam se izvukla, jer posljedice su doista minimalne. To su, s obzirom na to da sam dešnjakinja, slaba grafomotorika desne ruke, točnije sitan i nečitak rukopis, i sveopće brže psihofizičko umaranje. Sa psihičke stane, primijetila sam slabiji kapacitet za toleriranje svakodnevnih frustracija, tj. nisam više toliko strpljiva kao prije, a postala sam i nekako prirodno ugođena, osjetljivija na samu bit života, što me čak i veseli jer sam znatno manje u oblacima, a više u realnosti. Inače, kad god mogu, nastojim se više odmarati, posvetiti se ugodnijim aktivnostima, provoditi vrijeme s ljudima koji mi ne isisavaju životnu energiju. S vremenom sam sva ta ograničenja počela prihvaćati znajući ključnu stvar: da sam zapravo dobila drugu priliku za život. To često ponavljam samoj sebi, da ne zaboravim, iako znam da nikad neću zaboraviti. Stoga sam se već nakon tri mjeseca vratila na puno radno vrijeme na Filozofski fakultet predavati studentima, što mi je bila i ostala najbolja moguća vježba - kaže Aleksandra.

RANKO ŠUVAR/HANZA MEDIA


NAJVAŽNIJE JE MOĆI PRIHVATITI DA SE BOLEST DOGODILA

Uključila se u rad Hrvatske udruge za prevenciju moždanog udara, na poticaj neurologa Vide Demarin i Hrvoja Budinčevića, kako bi pomogla i sebi i drugima.

- Shvaćam to kao verbalizaciju svojeg traumatskog iskustva i kao jedan od načina psihoedukacije javnosti o moždanom udaru - ističe Aleksandra. Moždani udar promijeni preživjele, sasvim sigurno. Nije moguće očekivati, kaže Aleksandra, da se nakon povratka iz bolnice sljedeće jutro probudiš i shvatiš da si, samo tako, bez neizbježnog žalovanja, preko noći, promijenio svoje ciljeve i navike. To, nažalost, ne ide tako.

- Do tih promjena ipak dolazim postupno, one se još događaju jer je to dugotrajan proces koji me polako mijenja i s kojim sazrijevam. To je zapravo proces žalovanja za mojim izgubljenim zdravljem i bolan proces prihvaćanja krhkosti života. Najvažnije je moći prihvatiti da se bolest dogodila. To je nezamislivo važno, kao što je važno prihvatiti i bilo koju drugu tešku ili tragičnu okolnost u životu.

Oboljelima bih, kao psihologinja i kao osoba s iskustvom moždanog udara, poručila: dajte si vremena. Sigurno nekoliko godina. Uostalom, znanstveno je dokazano, s obzirom na neuroplastičnost mozga, da je to vrijeme potrebno za stvaranje novih moždanih puteva. I puno razgovarajte s bližnjima i s ostalima, i to o svemu, ali ponajprije o bolesti. Da neki kutak vašeg straha ne ostane neprorađen. I testirajte svoj realitet brojnim razgovorima s drugima - zaključuje.


ČITAJTE I: Imala je moždani sa samo 17 godina: 'Ako sam to mogla preživjeti, mogu sve'

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo