Kazna ili nagrada

Način kako kažnjavamo dijete često je zrcalo kako kažnjavamo sami sebe

Upravo zato je jako važno kako pristupamo greškama koje djeca rade jer je promatranje nas način kako oni uče nositi se s vlastitim greškama i teškoćama.

Piše: Matea Blažević, prof. psihologije • svjesno-roditeljstvo.com


 

"Odakle nam ta luda ideja da ako želimo da dijete bude dobro, prvo ga moramo natjerati da se osjeća loše?"

- Jane Nelson

 

U svim kulturama svijeta, roditelji se oduvijek pitaju kako svoje dijete usmjeriti prema ponašanjima koja će zadovoljiti dijete, a istodobno biti prihvatljivo okolini koja ga okružuje. U srcima roditelja, iz mog iskustva, uvijek je ista želja, a to je da dijete bude sretno u svijetu u kojem živi. Međutim, način na koji to činimo često je bitniji od naših dobrih namjera.

Da bismo mogli razumjeti u kojem trenutku klinci zaista poslušaju kada ih opominjete (napomena: taj trenutak je rijetko onda kada vičete; to djeca čuju neko vrijeme dok se ne naviknu na galamu, a onda morate pojačavati decibele vikanja), potrebno je ići u vaša dječja iskustva. Evo zašto...

 

Kako je biti dijete?

Kao roditelji i odgajatelji često se ponosimo i oslanjamo na svoju zrelost i odraslost, ali zaboravljamo da je ta odraslost građena od puno osobnih dječjih iskustava. Iako većina odraslih kognitivno zaista razumije uzroke i posljedice ponašanja svoje djece, ono gdje zapinjemo je iskustveni dio.

Mi odrasli smo često zbog obaveza i svakodnevnih odgovornosti zaista zaboravili kako je biti u tijelu i umu nezrelog djeteta. To nas dovodi do očekivanja da naša djeca trebaju razumski pristupati životu i pogreškama, promišljati budućnost i posljedice svojih akcija, a zaboravljamo da njihov um i tijelo nije toliko zrelo koliko bismo mi htjeli.

Iz mog iskustva, način kako podržavamo dijete da uči iz svojih grešaka i teških trenutaka odraz je toga kako sami sebe podržavamo kada je nama teško.

Način kako kažnjavamo dijete često je zrcalo kako kažnjavamo sami sebe u teškim trenucima. Upravo zato je jako važno kako pristupamo greškama koje djeca rade jer je promatranje nas način kako oni uče nositi se s vlastitim greškama i teškoćama.

 

Kazne i najčešće greške

Većina nas pribjegava nekim od sljedećih tipova kazni, koje sa sobom donose i neželjene posljedice:

  • Kaznu definiramo kao zadavanje nečeg neugodnog ili oduzimanje nečeg ugodnog; funkcija je da makne loše ponašanje, da dijete nauči. Problem je što većina djece nauči svim strategijama izbjegavati kaznu, a ne ono što želimo da nauče.
  • Kazne vikanjem iIi lupanjem: Kada vičemo gubimo kontrolu nad situacijom i povjerenje, dijete odlazi u obranu sa svom biologijom koja to prati, a ako nakon toga još zadamo kaznu problem je zapravo izbjegnut - i vi i vaše dijete ste u dječjem, u toj situaciji nema odraslog.
  • Prejake kazne: jer smo ljuti, jer ne znamo dovoljno o  dječjem razvoju, jer očekujemo da će samo od sebe shvatiti što treba jer je pametno, jer nas je strah da će zastraniti s ovakvim ponašanjem.
  • Kazne koje dajemo da bismo se osvetili kad smo ljuti: iz vida se u tom trenu gubi ideja koja je funkcija kazne, dajemo je da bismo povrijedili, dijete uči da je ok povrijediti kad je ljuto.
  • Kazne koje dajemo kad smo bespomoćni: učimo ih da autoritet ne zna što bi s njima, da je nesiguran i da mu se ne može vjerovati, učite ih da ste slabi. Posljedica – neće vas tražiti za pomoć ili će stalno tražiti za pomoć čak i kad ne treba.

 

Nagrade i greške

Nagrade također mogu imati svoje skrivene zamke:

  • Nagrađujemo ih za nešto što je njihova obaveza kao učenje u školi – učimo ih da to nije nešto što je sasvim njihovo, nama je više stalo no njima pa nagrađujemo petice.
  • Nagrađujemo ih isključivo materijalno - učimo ih da ljubav i pažnja idu kroz novac.

 

Što možete učiniti?

  • Ako im želite nešto pokloniti, učinite to bez ucjena i uvjeta.
  • Poklonite jer vi želite dati - učite ih da lako daju i ne traže ništa zauzvrat.
  • Nagrade funkcioniraju nakon stresnih situacija (zubar, cijepljenje, stresan test - uz pitanje kako je prošlo dozvolite zajedničko opuštanje – više će vam reći).
  • Ako ne želite da vaše dijete nešto ne čini, jasno to tražite.
  • Nemojte ih manipulirati objašnjenjem da je [nešto bolno] za njihovo dobro.
  • Oduzmite, a onda budite prisutni i vidite kako im možete pomoći jer se sami vjerojatno ne znaju izraziti - tek uče. Dozvolite im da budu ljuti iako nećete popustiti njihovom zahtjevu.
  • Budite iskreni prema sebi i znajte kad ste pogriješili: ni vi ne biste voljeli da vas se kažnjava deranjem i lupanjem jer ste pogriješili.
  • Ne bježite iz kontakta zbog vlastite krivnje - ''ne znam što ću s tobom'' je vaša dječja bespomoćnost.
  • Kada puno kažnjavate, tj. ako vam je naglasak na tome, shvatite da i oni žele vas kazniti.

 

Ne postoje lagana rješenja, ali kroz vrijeme i uz strpljenje, iskrenost i izgradnju svijesti o vlastitim postupcima možete ostvariti bolju komunikaciju sa svojim djetetom, te mu pomoći u odrastanju na konstruktivan način.

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo