Situacija s koronom svakako je utjecala na to da slabosti zdravstvenog sustava isplivaju na površinu, ali i da pacijenti, dakle, osiguranici, postanu osjetljiviji na primjere nelogičnosti i nepristupačnosti zdravstvenog sustava.
Naša je čitateljica (podaci poznati redakciji) početkom kolovoza otišla u jednu zagrebačku bolnicu na specijalistički pregled koji je prvotno bio zakazan za ožujak, pa zbog Covida-19 pomaknut na ljeto. ("Doduše, zvala sam ja njih, a ne oni mene, ali nećemo cjepidlačiti”, kaže.) Pregled je, govori, prošao odlično, gotovo da nije ni čekala, a liječnik je bio zainteresiran, fokusiran, posvetio joj je puno vremena. Preporučio joj je da obavi neke pretrage do ponovnog susreta u siječnju, među njima i jednu kardiološku, za što joj je dao internu uputnicu, jer se obavlja u istoj bolnici.
Otišla se raspitati na kardiološki odjel gdje ju je jedna medicinska sestra uputila kamo treba ići, uz riječi: "Oni ne odgovaraju na mailove, morate se prijaviti faksom ili osobno.”
"Obavite to privatno"
Kad je već bila tamo, a naručivanje faksom joj je izrazito nepraktično, čitateljica je otišla do sobe u kojoj administrativno osoblje prima prijave. Djelatnica je bila ljubazna, ali kada je čitateljica spomenula da joj nalaz treba do siječnja, začudila se i rekla da se na tu pretragu čeka godinu dana te joj predložila da je obavi privatno, "to vam je 450 kuna".
Čitateljica je ipak odlučila prvo nazvati drugu zdravstvenu ustanovu u kojoj obavljaju tu pretragu i vidjeti koliko se čeka.
Nazvala sam broj naveden na njihovoj web stranici. Nakon što sam kroz telefonski izbornik došla do "svoje" točke, telefon je zazvonio, ali nakon četiri puta veza se prekinula. Nazvala sam još koji put, dogodilo se isto. Idućih dana zvala sam više puta u različito doba unutar radnog vremena i svaki se puta događa isto: nakon četvrtog zvona veza se prekida - govori čitateljica.
Svjesna je da njen slučaj nije dramatičan, nije životno ugrožena i može si (još) platiti pregled (a možda ga i uspije negdje dogovoriti), ali pita se zašto je državni zdravstveni sustav, kojem plaća dva zdravstvena osiguranja, usmjerava privatniku, što postupanjem, što riječju.
Nelogična organizacija
Doista, u ovom su primjeru sadržane četiri velike boljke hrvatskog zdravstva - nekoordiniranost odjela unutar jedne ustanove, predugačke liste čekanja za preglede, prodiranje privatnog zdravstva u javno i nedostupnost informacija (famozno nejavljanje na telefone). A nešto od toga dalo bi se poboljšati već uz malo dobre volje na lokalnoj razini.
Solidarni javni zdravstveni sustav (SJZS) nema alternative i treba napraviti sve da bi dobro funkcionirao i da bi osiguravao pravedno liječenje za sve, kaže Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata.
- Po onome što nam javljaju pacijenti i na što se najviše žale vidimo da najveće probleme predstavljaju loša i nelogična organizacija dijelova sustava te nejavljanje na telefone, odnosno nemogućnost dobivanja precizne i pravodobne informacije. Naravno, uz nastojanje sve većeg privatiziranja zdravstvenih usluga. Kriza s koronom možda je samo malo potisnula taj problem u stranu, ali on je i dalje tu. Privatno zdravstvo korisno je jedino određenoj skupini ljudi, to je zarada za njih i ništa više - govori M. Drlje.
Nedavno se ministru zdravstva Viliju Berošu pismom obratila kći žene iz Zadra koja je u ožujku preživjela teški moždani udar. Uz objašnjenje da se pacijenti ne zadržavaju dugo u bolnici zbog opasnosti od zaraze, brzo je bila otpuštena na kućnu njegu. Nakon tri tjedna uslijedio je novi moždani udar, ponovo kratak boravak u bolnici i smještanje u dom. Tek nakon silnih zvanja i molbi, napisala je Zadranka, njena je majka došla na listu čekanja za rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu na moru i na listi je u trenutku pisanja pisma bila tri mjeseca, iako bi rehabilitacija trebala uslijediti u roku od 30 dana.
Pored toga, njena majka ne može dobiti niti pomoć fizijatra, jer se zbog uvedenih mjera protiv Covida-19, ne smije ulaziti u domove za stare i nemoćne. Žena ističe da su prava njezine majke ugrožena i prekršena, da su zanemareni njezin život i zdravlje.
Kašnjenje u liječenju
Ivana Kalogjera, novinarka i predsjednica Udruge žena oboljelih i liječenih od raka Nismo same, kaže da na društvenim stranicama Udruge, žene, pored poruka podrške i razmjene iskustava, pišu i o problemima na koje nailaze tijekom liječenja. Jedna od njih upozorila je na velik problem kašnjenja u liječenju i to kod dijagnoza kod kojih kašnjenja nikako ne smije biti te navela slučajeve dvaju žena u Splitu kod kojih je u veljači dijagnosticiran karcinom dojke. Jedna je operirana sredinom lipnja, a druga tek u prvoj polovici kolovoza.
"Neoprostivo je, unatoč epidemiji, da se operacija uklanjanja tumora čeka više od pet mjeseci", komentirala je.
Korisnice su nezadovoljne i zanemarivanjem prevencije tijekom dana korone, posebno nacionalnih programa probira. Srećom, ima i pozitivnih primjera. D. je napisala da se liječi u Klinici za tumore i da je baš u ožujku i travnju, dok je na snazi bilo ograničavanje putovanja, trebala ići svakodnevno u Zagreb na zračenje. "Niti jedan jedini put nije bilo nikakvih problema... Sve je uvijek bilo u roku unatoč koroni. Svaka čast doktorima i sestrama u Klinici", piše. Slično iskustvo ima T. koja se već dulje liječi od karcinoma u KBC Osijek. "Dosad nisam imala nikakvih problema, liječnici i sestre su uvijek ljubazni. Svi pregledi i terapije bili su napravljeni na vrijeme, a na zračenje sam išla u najvećem jeku pandemije."
Kronične i onkološke bolesti ne čekaju da se smiri situacija s koronom, upozoravaju iz udruga, kao ni ostale zarazne bolesti. Mnogi upravo zbog gripe i viroza zabrinuto gledaju prema jesenskim i zimskim mjesecima.
Sve o tome čitajte u novom Doktoru u kući. U prodaji je od četvrtka, 3. rujna
