Kod kuće se može raditi i u pidžami s klincima za vratom

"Blago tebi, radiš od kuće", često mi govore kad kažem da ne moram svaki dan na posao. I ja sam sama godinama maštala o poslu od kuće.

Zavaljena u fotelju, sa šalicom vruće kave i laptopom u krilu sjedim i pišem, istražujem… Činilo se tako idilično. A vjerujte ima dana, a takvi su puno češći, kad je sve samo ne idila.

"Je l' pišeš?" upravo me sućutno pita moj 3-godišnjak koji kraj mene gleda crtić i volio bi da mu promijenim program jer mu je dosadio. No, zna već da je mama nekad zaposlena pa je ipak tako dobar da pita smije li me prekinuti. Rok se bliži, ako već nije i prošao. Živci su sve slabiji. Starija kćer me ne želi ometati. Samo želi znati gdje su "nestale" škare koje joj hitno trebaju. Srećom, nedjelja je pa je muž trenutačno doma i pazi ih (tj. sjedi u dvorištu i čita knjigu). Njima je tamo dosadilo pa su mi se priključili u radnoj sobi. To zapravo nije radna nego dnevna soba, iako ovog trenutka želim da bude radna. Prilično neuspješno.

Lani sam isto nekoliko mjeseci radila od kuće. A taj je posao tek zahtijevao moju neprestanu pažnju. Napravili smo posebnu sobu na katu, a mlađi čak nije ni znao da sam tamo. Nikad nije ni saznao. Kad bih radila popodnevnu smjenu uzela bih svoju kavu i večeru, izljubila ukućane i otišla. Ponekad bi mi muž prokrijumčario kolač ili čokoladu. Veselio me taj izraz njegove ljubavi. Bar sam naučila da bez mene mogu skroz dobro, a harmonija koja je vladala u suživotu tate i djece je bila zapanjujuća. Napokon sam imala živi dokaz da mame i nisu tako nezamjenjive kao što sam prije mislila.

Foto: iStock

Kad si sam sa sobom u svoja četiri zida bar se ne moraš sređivati za posao. U početku sam se čak budila 15-ak minuta ranije da se uz pranje zubi i počešljam, čak bih obukla i malo ljepšu majicu od one s mrljom od sredstva za čišćenje, ali me motivacija brzo prošla. Bilo je dana kad bih do podneva sjedila za kompjutorom i važnog policijskog službenika ispitivala obučena u pidžamu. Čak i mene, koja nisam pretjerana šminkerica, to često frustrira. Dani kada su sastanci su me počeli ispunjavati neizmjernim veseljem. "Razgovarat ću s još nekim osim svojih ukućana. Možda bih mogla staviti i rumenilo", mislim si dok se spremam.

A sad dobre strane!

Za pet minuta u pidžami

Lijepo je oko ponoći, kad prilično umorna završim posao, ugasiti kompjutor i otići ravno u krevet. No, ponekad je teško zaspati. Vožnja u automobilu, koliko god nekad naporna bila, zapravo opusti živce nakon posla.

Ne morate slušati prepucavanja

Ako je atmosfera na poslu loša, htjeli ili ne, ona se odražava i na nama. Tu je jedan trač pa drugi i tako dalje i na kraju odlazite kući zatrovani negativnom energijom. Pola večeri se u sebi svađate s kolegom kojem niste mogli u lice reći što ga ide.

Šef je udaljen kilometrima od vas

Sa šefom ste u stalnom kontaktu putem e-maila ili chata. Možda se i nekoliko puta dnevno čujete, ali nikad nema onog mrskog "Dođi u moj ured".

Nitko vam ne gleda u zaslon

Ako vam se taj čas ne radi jednostavno ćaskate s prijateljicom ili surfate. Niste u strahu da vam netko može vidjeti iza leđa da ne radite. A možete i nazvati mamu bez da svi u uredu saznaju sve vaše privatne stvari.

Možete na brzinu skuhati ručak

Ako se dobro organizirate možete svaki dan imati normalan ručak. Između dva posla nasjeckate povrće pa sve malo izdinstate i dok finiširate posao ručak je pri kraju.

Odlazak u park je veliki izlazak

Ako ste shvatili da niste svemogući i mudro ste poslali djecu ujutro u vrtić, popodneva mogu biti čisti gušt. Nema jurnjave s posla kroz prometnu gužvu u zadnji čas prije mališanima mrskog dežurstva. U posljednje vrijeme jedva čekam otići s klincima u park. Tamo se napokon družim s nekim "velikim" ljudima. :)

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo