- Dok sam rađala kod kuće osjećala sam se kao božica, ne pretjerujem. Taj osjećaj da ja sama mogu stvoriti život i da jedno dijete može izaći iz mog tijela bez ikakvih intervencija, da je moje tijelo samo i više nego dovoljno - to je stvarno neopisiv osjećaj. Taj osjećaj samopouzdanja zbog poroda kod kuće me još uvijek prati i uvijek će. Uvijek ću biti svjesna što moje žensko tijelo može, priča nam Zagrepčanka Marta Takahashi (27) koja je lani svoje drugo dijete rodila kod kuće. Djevojčica Ami danas ima šest i pol mjeseci.
Njen prvi porod u bolnici prošao je odlično i bio je bez ikakvih lijekova, ali uvijek je osjećala da je atmosfera u bolnici neprirodna, od načina na koji ste prisiljeni ležati do stalno upaljenih svjetala i bolničkog osoblja kojima je to ipak samo posao, a ne nešto osobno. Znala je da sve može biti bolje. Onda je upoznala ženu koja je rodila kod kuće.
Trudnoća nije bolest, a porod je nešto najprirodnije na svijetu
- Ona mi je počela opisivati predivno iskustvo koje po svojoj ljepoti ni ne sliči porodu. U prvom trenutku mi je to zvučalo čak čudno, no kada je otišla i kada sam malo kasnije razmišljala o tome što sam čula počela sam se pitati: 'Hej, pa tko je tu lud - mi koji mislimo da su bolni i mučni porodi u bolnicama normalni, ili ona koja je rodila kod kuće, ali joj je bilo predivno?'. Onda sam shvatila da smo zapravo svi mi koji prihvaćamo da je porod, koliko god je lijep, istovremeno i jedno bolno iskustvo, zapravo posve nenormalni. Tada sam počela razmišljati da i ja sljedeću trudnoću uljepšam rođenjem u svom domu, iskrena je Marta.
Za porod se pripremila tako što je upoznala druge žene koje su rodile doma i čula njihove priče. Ispitala ih je do detalja o svemu. Babicu je, kaže, jedva našla preko preporuke.
Porod smatra nečim najprirodnijim na svijetu. Trudnoća nije bolest i ako nije rizična i sve je u savršenom redu, žena bi morala imati mogućnost izabrati gdje će i kako će roditi, kaže Marta. Objašnjava da joj je suprug Shin (36) bio najveća podrška i dao joj je samopouzdanje da ispuni svoju želju.
Već dan nakon poroda Marta je otišla kod prijateljice koja živi u zgradi na trećem katu. Toliko dobro se osjećala.
Starija kćer se mirno igrala u drugoj sobi
- Muž mi je tijekom cijele trudnoće govorio kako sam snažna, lijepa. Hrabrio me i govorio kako je moje tijelo savršeno, kako sam ja savršena i da mogu sve što hoću. Kada su mi krenuli trudovi nisam imala ni trunčice sumnje u to da ja to mogu, dapače. Jedva sam čekala. Bila sam sretna.
Za supruga Shina kaže da nije emotivan tip. Dok je bila u trudnovima, on je išao uređivati svoju novu ordinaciju.
- Planirao je i u teretanu, ali sam mu rekla da ipak ne ode vježbati jer imam trudove. Rekao je: 'To znači... rodit ćeš ovaj tjedan?' Rekla sam mu: 'Rodit ću danas ili sutra'. Rekao je ok i otišao. Nazvala sam ga kasnije, a on je upravo mijenjao gumu na autu jer je pukla. To je bio jasan znak da ću roditi, smije se Marta.
Njihova starija kćer Mia (3) cijelo vrijeme je bila kod kuće. Bila je dobra i igrala se. Marta kaže da misli da je čak osjećala da taj dan mora biti posebno dobra za nju. Kad se suprug vratio, trudovi su joj postali jači i legla je u toplu kadu da se opusti. On je sjedio u kuhinji i čitao knjigu.
- To je jedan od brojnih razloga zašto bih se uvijek odlučila na porod kod kuće - možeš leći u kadu, možeš si uzeti sve vrijeme svijeta, nitko te ne požuruje, nisi samo broj. Doma si kraljica i sve je napravljeno tako da tebi, ženi koja će roditi, bude što ljepše, prisjeća se Marta.
Iako se u bolnici dobije klistir, ona je prirodno nekoliko puta obavila nuždu. S obzirom da je doula tek bila na putu kada je krenula rađati, suprug je ipak morao 'uskočiti'.
Doula nije stigla na porođaj pa je 'uskočio' muž
- Planirali smo da on ode od kuće kad doula dođe, ali je došlo do promjene zbog brzine poroda. Kad sam ga pozvala dodao mi je ručnik kako sam ga tražila, opušteno, bez ikakve panike, kao da to radi svaki dan. On je i uhvatio bebu, sa smješkom priča Marta, koja je rodila 15 minuta nakon pucanja vodenjaka.
Odmah nakon njegova pucanja osjetila je jake trudove i krenula prema dnevnoj sobi planirajući leći. No, kako se na koljenima popela na krevet u tom položaju je i ostala. U sljedećem jakom trudu beba je rođena! Druga kćer je tada bila u dnevnoj sobi. Samo je jednom provirila u spavaću sobu da vidi što se događa i nastavila se igrati.
- Porod na sve četiri je toliko lakši od neprirodnog i bolnog rađanja na leđima. Bilo je divno. Beba je izašla čista u svojoj prirodnoj sluzi, nitko je nije prao jer nema bolničkog osoblja kojemu bi se trebalo olakšati, nego se bebu pušta da bude zaštićena svojim prirodnim zdravim slojem. Također, pupkovina se ne reže odmah kako bi drugima bilo lakše, nego je beba spojena s mamom dokle god posteljica sama ne izađe, tek se onda pupkovina reže. Do tada beba još uvijek dobiva hranu preko pupkovine. Doma mami nitko ne ubrizgava oksitocin da brže odbaci posteljicu nego posteljica sama izađe za oko sat vremena ili malo više nakon poroda. Kod kuće beba odmah može početi sisati jer mama nije izmučena i sto puta je lakše stalno biti s djetetom kad si okružen voljenima, a ne nepoznatim izgubljenim ženama.
- Prekrasno je kad je jedini plač koji čuješ plač tvog djeteta, a ne desetaka druge djece, priča s oduševljenjem mlada mama.
Suprug Snih bio joj je velika podrška kroz cijelu trudnoću, a na kraju i na porodu.
Obitelj se nije ni trenutka odvajala
Kasnije je došla primalja i podvezala pupkovinu. Dan poslije ju je opet posjetila i ponovo pregledala bebu i nju.
- Ljudi pojma nemaju koliko je briga oko pupkovine smiješno jednostavna. I tužno je koliko mama ne zna kako izgleda mekonij (prva bebina stolica) niti zapravo kako njihovo dijete uopće izgleda bez odjeće. Mama koja rodi doma stvarno odmah upozna svoje dijete. Mislim da je porod kod kuće uvelike doprinio tome što se sestre Mia i Ami obožavaju. Miju nisam morala ostaviti i otići na par dana pa se vratiti s novim djetetom, nego je ona uvijek bila uz mene. Mi smo cijelo vrijeme potpuna obitelj, u svakoj situaciji, ponosna je Marta.
Nakon porođaja nema puno čišćenja
Plahte i ručnike Marta je nakon porođaja bacila. Ostalo se, kaže, nije imalo puno čistiti.
- Krvi nema puno. Krvi ne bi ni trebalo biti puno, jedna mala lokvica, to je to. Nakon što sam izašla iz kreveta i obukla se, smotali smo plahtu i ručnik, bacili ih i gotovo, opisuje.
Nakon prvog poroda tri tjedna nije mogla niti ležati bez jastuka među nogama jer su joj radili epiziotomiju. O sjedenju i hodanju nije mogla ni razmišljati. Kada je rodila kod kuće samo je malo 'popucala' i to je bila samo površinska ranica.
- Prije sam mislila da je to užasno, a kada se dogodilo sam shvatila da je tijelo to savršeno predvidjelo i da to uopće ne boli. Doslovno, kao da sam se porezala. U potpunosti je zaraslo za tjedan dana. Nakon prirodnog poroda kod kuće već smo sutradan išli kod prijateljice na ručak, moj muž, kćeri i ja. Prijateljica živi u zgradi na trećem katu. Nikakvih problema nisam imala, kao da nikad nisam ni rodila. Osjećala sam se snažno i sretno. Nisam se imala od čega oporavljati, zaključuje Zagrepčanka.
Ozbiljno se pripremite za porod, razgovarajte s iskusnima, napravite plan
Žene koje žele roditi kod kuće moraju prvo znati da to stvarno žele. Moraju se ozbiljno pripremiti, razgovarati o tome i čitati. Poželjno je da se počnete pripremati i prije trudnoće ili na njenom samom početku. Informirajte se o prijavi djeteta i svim pravnim stvarima. To je sve jednostavno, ali se mora znati unaprijed. Morate imati podršku partnera. Jedite meso, jaja, ribu i sir, namirnice bogate proteinima i željezom. Živite što zdravije. Trebate imati detaljan plan, ali je ključno da znate da se svaka stvar može promijeniti i morate biti fleksibilne. Nabavite grijalicu da bebi nikako ne bude hladno (čak i ako je ljeto) i opskrbite se hranom koju najviše volite da vam nešto ne bi nedostajalo tijekom lijepog poroda', savjetuje Marta.
Buduće mame moraju imati plan B, ako nešto pođe po krivu
Da je išta u porodu bilo neobično ili krenulo krivim smjerom, bračni par Takahashi kaže da se podrazumijeva da bi odmah išli u bolnicu. Svaka žena koja ozbiljno misli roditi kod kuće mora imati u planu i u koju bi bolnicu išla ako bi bilo potrebno.
- Žene koje rađaju doma puno su osvještenije o porodu, zanimaju se za sam porod i znaju o njemu nemjerljivo više od žena koje idu u bolnicu 'jer se to tako radi'. Doule ili babice ni ne žele razgovarati s trudnicama koje su protiv bolnica. Bolnice trebaju postojati - ali samo ako postoji problem, smatra Marta.
Vaše mišljenje nam je važno!
Imate li i vi slično iskustvo ili poznajete ženu koja je rodila kod kuće? Jeste li se sami ikada bavili mišlju da napravite isto? Pišite nam, možda pomognete nekom.