Na Wikipediji čitamo: “U psihologiji, TRAUMA je oštećenje psihe koja se javlja kao posljedica teškog uznemirujućeg događaja. “ Trauma nas sprječava da živimo zdrav i sretan život. To je iskustvo koje je bilo iznimno stresno ili neugodno za nas i gdje smo osjetili gubitak kontrole.
Sjećanje i osjećaj tog iskustva ostaje s nama kad ciklus traume nije završio, pa stres koji je uzrokuje traumu ostaje unutar tijela. Trauma je nešto što se dogodilo što nas je dovelo do toliko boli i nevolje da to jednostavno ne možemo pustiti.
Trauma je stanje emocionalne i mentalne uznemirenosti uzrokovano iskustvom koje nije razriješeno.
Svatko od nas doživljava traumu na drugačiji način. Što je traumatično za jednu osobu, ne mora ništa značiti ništa drugoj osobi. Kako odgovaramo na traumu ovisi o našoj biološkoj kompoziciji i našem fizičkom, mentalnom i emocionalnom pragu (‘our threshold’), kako reagiramo na naše okruženje.
Trauma nije uvijek povezana s očiglednom tragedijom (kao što su rat, prometna nesreća, seksualno zlostavljanje, gubitak voljene osobe). Samo naše rođenje, odvikavanje od dojenja, rođenje mlađeg brata / sestre itd. - to su svi primjeri traumatičnih događaja u našem djetinjstvu. Čak i najbolji roditelji nisu u stanju podići dijete tako da dijete neće doživjeti traumu
Dok životinje u divljini jednostavno mogu ‘istresti’ svoju traumu, mi kao ljudi nažalost nemamo tu sposobnost.
U našim prvim godinama mi pokušavamo osloboditi traumu plakanjem. I to je zapravo najbolji način za završetak, rješavanje i integriranje traume. No, budući da smo kao djeca kažnjeni ili posramljeni zbog plakanja, naše tijelo vrlo brzo dobiva poruku: "Nije u redu da ovo osjećam - nije sigurno da odgovorim i integriram traumu koju sada doživljavam".
I što onda radimo?
Radi zaštite vlastite SIGURNOSTI - mi obamremo, potisnemo traumu, suzbijemo je i disociramo se od toga što nam se desilo. I pošto to traumatično iskustvo ostaje pohranjeno unutar nas, ono počinje funkcionirati poput MAGNETA u našoj odrasloj dobi.
Naša nerazriješena trauma postaje glavna TOČKA PRIVLAČENJA u našem životu.
I unatoč našoj redovitoj duhovnoj praksi, vježbama pozitivnog fokusa i zakona privlačenja, mi 'nekako' uvijek privlačimo slična negativna iskustva… Mi jednostavno samo ponovno proživljavamo isti nerazriješeni ciklus traume koji je ostao unutar nas od ranog djetinjstva, a koji onda, kroz nas, putem OKIDAČA emitira snažne emocionalne reakcije koji zapravo samo odražavaju našu prethodnu traumu.
Najčešći SIMPTOMI traume su:
- Kronična bol
- Ovisnosti
- Depresija
- Nisko samopouzdanje
- Anksioznost
- Stres
- Flashbackovi - bolna sjećanja na prošle događaje
- Noćne more
- Nesanica
- Mentalne bolesti
- Poremećaji u prehrani
- Gojaznost / Pretilost
- Promjene raspoloženja
- Nezadovoljavajući ili bolan život pun žalosti, povrijeđenosti, ljutnje, mržnje, straha, tuge, usamljenosti, praznine, nemoći, mržnje prema sebi, nedostojnosti, krivnje i srama
Kako iscijeliti traumu?
Naše glavno pitanje u radu sa simptomima traume trebalo bi biti: "Što se meni dogodilo?" (umjesto "Što nije u redu sa mnom?")
Na početku našeg puta ka emocionalnom iscjeljenju, predlažem da pronađemo praktičara emocionalnog iscjeljenja s kojim najviše rezoniramo.
Naš ZREO PRISTUP i POTPUNA PREDANOST našem radu na emocionalnom iscjeljenju je PRESUDAN.
U radu s klijentima, ja često uspoređujem rad na našem emocionalnom iscjeljenju s odlaskom u teretanu. Možemo li dobiti pločice na trbuhu jednim odlaskom u teretanu? Naravno da NE. Slično tome - nitko ne može magično izvesti emocionalno iscjeljivanje u jednom ‘trauma-izletu’ za nas!
Iz mog iskustva, ja predlažem alternativni pristup liječenju trauma, gdje se bavimo nalaženjem i rješavanjem korijena našeg glavnog problema u životu. Psihoterapeuti, psiholozi i psihijatri s kojima sam dosad radila i surađivala, sve više sami napuštaju opću praksu i odlaze u alternativne vode. Oni često uspoređuju rezultate u JEDNOJ SEANSI alternativnog iscjeljenja trauma sa - GODINAMA - provedenim u općoj praksi, gdje je pacijentima dopušteno da samo PRIČAJU o njihovoj traumi ali ne da u nju - ULAZE.
Pošto se modaliteti emocionalnog iscjeljivanja uglavnom bave našim osjećajima - od osjećaja vlastitog tijela, preko svih naših ostalih osjećaja i emocija (a ne razmišljanjima, analizama i pričom), preporučujem da radite samo s praktičarem za kojeg /u osjećate da je prava osoba za nas.
To je već izvrsna praksa "osjećajanja", koja je zapravo fenomenalna uvertira radu na našem emocionalnom iscjeljenju.
Također jedna važna stvar na koju treba obratiti pozornost kada odabiremo modalitet iscjeljivanja i osobu s kojom ćemo raditi jeste - struktura seansi. U iscjeljivanju emocionalnih trauma VREMENSKA STRUKTURA SEANSI NIJE ADEKVATNA iz jednostavnog razloga što naše emocije ne možemo ograničiti vremenom.
Ova vrsta posla često se uspoređuje sa porođajem gdje jednostavno nikad ne možemo predvidjeti što će se sve dogoditi I koliko će to sve trajati. Tehnika iscjeljivanja emocionalnih trauma s kojom radim s tisućama ljudi iz cijelog svijeta naziva se Completion Process, kod nas preveden kao Proces Kompletiranja. Tehniku je razvila američka duhovna učiteljica i autorica Teal Swan. Za mene je ta tehnika najjači, najbrži, najdublji, najmoćniji i najučinkovitiji alat s kojime sam do sada radila.
Pet Glavnih Koraka Procesa Kompletiranja su:
- Kreiranje Sigurne Luke - stvaranje utočišta u našem umu gdje se osjećamo sigurno kako bismo ponovno mogli ući u bolno sjećanje
- Emocionalna Validacija / Potvrda - dajemo našim bolnim emocijama poruku da su one validne, u potpunosti ih prihvaćamo i prisutni smo s njima
- Traženje Podrijetla / Povezivanje s Korijenom Traume pitanjem: "Kada sam prvi put osjetio/la ovaj osjećaj?"
- Oslobađanje Negativnih Emocija - sve dok, unutar sjećanja, ne nastupi osjećaj Olakšanja
- Emocionalno Pročišćavanje i Iscjeljenje - ritual zatvaranja sjećanja na traumu i početak našeg "Novog života"