Neki ljudi dokaz su da je i nakon teške bolesti moguće živjeti i nastaviti život. Jedan od njih je i Ivica Kraljević, 44-godišnji prokurist iz Osijeka. Njegova nevjerojatna i inspirativna priča neka vam bude inspiracija i poticaj da više brinete o sebi i svome tijelu te da, ukoliko ste u sličnoj situaciji, ne gubite nadu...
U veljači je istrčao maraton u Tokiju, prije mjesec dana Ljubljanski maraton, a sada se sprema za trčanje bostonskog maratona u travnju iduće godine. Već sama činjenica da će mu taj bostonski maraton biti posljednji koji mu nedostaje od šest najjačih svjetskih maratona vrijedna je divljenja, no ako tome dodamo da je 44-godišnjem Osječaninu Ivici Kraljeviću prije dvije godine dijagnosticiran tumor na mozgu te da je u vrijeme maratona u Tokiju bio na kemoterapiji, onda se stvarno možemo samo pokloniti tolikoj volji i nadati se da će mnogima poslužiti kao motivacija da ne pokleknu ni u najtežim trenucima.
Tumor koji je otkriven Ivici bio je impozantne veličine, kao šaka, i na nezgodnom mjestu, tako da prognoze nisu bile obećavajuće.
Liječenje iz vlastitog džepa
- Već u siječnju prof. Paladino u Zagrebu odstranio je tumor, a operacija je trajala sedam sati. Kako sam već imao plaćeno sudjelovanje na bostonskom maratonu, dogovorio sam i pregled u klinici u Bostonu. Analiza uzoraka biopsije koje sam im poslao pokazala je da su u mozgu ostale dvije tumorske stanice koje se nisu mogle izliječiti klasičnim zračenjem, a i ono bi mi jako oštetilo funkciju oka. Savjetovali su mi da hitno odem na protonsko zračenje koje sam skupo platio u privatnoj klinici u Münchenu, gdje sam proveo dva mjeseca - prisjeća se Ivica kojem su američki liječnici nakon zračenja savjetovali da hitno obavi i kemoterapiju.
Otprilike tada u njemu je sazrela odluka da se počne pripremati za maraton u Tokiju. Iako mu je liječnica rekla da ne može pod tim lijekovima u avion, Ivica ju je uspio nagovoriti da popusti. U petak je putovao u Tokio, u subotu pokupio startni broj i u nedjelju istrčao 42 kilometra: usred kemoterapije, s dijagnozom zbog koje bi se mnogi predali očaju.
Poput svoga brata i Ivica želi istrčati svih šest najvećih maratona na svijetu.
- Ništa mi nije smetalo, osjećao sam se odlično. Mene to psihički jako opušta. Želio bih poručiti ljudima da, ako su bolesni, ne razmišljaju o toj bolesti, nego da rade ono što vole i u čemu uživaju, što god to bilo. Morate biti jako pozitivni - kaže Ivica dodajući da on nije bio malodušan čak ni kad je čuo za tu strašnu dijagnozu.
Strašna 'istina'
Najteže mu je bilo kad su mu u bolnici u Osijeku rekli da su mu ostala još dva mjeseca života, no nije htio dopustiti da ga bolest pobijedi.
- Tome vas uči maraton: da nikad ne stanete, da se borite i idete naprijed i onda kad mislite da ne možete - zaključuje Ivica, čiji su posljednji nalazi dobri, a on se ponovo sprema za bostonski maraton kako bi prikupio svih šest najvećih.
- Brat ih je istrčao svih šest, a meni taj jedan nedostaje i želim ga imati. Prošli put sam na taj dan imao dogovoren pregled u bolnici u Bostonu, ali ovaj put uopće ne sumnjam da ću uspjeti!
Ivice, sretno vam!