Ona je uzor

Ena Šarac: 'Ni tumor, ni sepse, ni dijabetes - ništa mi neće skinuti osmijeh s lica'

Hrabra djevojka do sad je prošla tri sepse, pet kirurških otvaranja glave, godinu i pol je bila prikovana za invalidska kolica, a dobila je i dijabetes. Samo za čitatelje portala Živim dala je savjete malenim pacijentima i njihovim roditeljima kako što bezbolnije proći najteže dane bolesti.

Eni Šarac (22), koja se već 14 godina bori s tumorom na mozgu, prije mjesec dana su u Lovranu operirali nogu. I ovaj put je operacija bila uspješna, a Osječanka se dobro oporavlja. Budući da joj je zbog trombocitopenije nužno da bude bliže Zagrebu, ondje je s majkom tijekom ljeta na oporavku.

Oboljela je 2003. kada je imala samo sedam godina. Dijagnosticiran joj je tumor na mozgu. Tada je bila premala da shvati što znači tumor.

"Roditelji su mi rekli da imam nekakvu zvjezdicu u glavi koju liječnici moraju izvaditi. Nisam puno razmišljala, jednostavno sam im vjerovala" prisjetila se Ena.

Srce nacije osvojila je još 2011. kad je odlučila prodati svoj laptop, njoj tada jedinu vezu sa svijetom, da plati skupu operaciju mozga. Hrvatska se udružila, sakupila novac i pomogla joj da plati liječenje. Nakon operacije Eni su živci u nogama od agresivne kemoterapije posve odumrli, a liječnici su rekli da nikad neće prohodati. Nakon 16 mjeseci je čudom prohodala. U Belgiji su joj 2012. godine izvadili 60 posto tumora, a godinu dana poslije toga laserskom operacijom odstranili su i ostatak. Liječnik joj je tad rekao da je 99,99 posto izliječena, ali 'dosadni podstanar', kako Ena zove tumor, se ponovno vratio.

No, ona i dalje ne skida osmijeh s lica i uvjerena je u svoju konačnu pobjedu. Samo za čitatelje portala Živim dala je savjete malenim pacijentima i njihovim roditeljima kako što bezbolnije proći najteže dane bolesti i neizvjesne operacije.

Snimio: Bruno Konjević/EPH

 

1. U bolnici je važno imati društvo

Ne osamljujte se. Ja sam u bolnici rijetko sama. Majčica je uvijek uz mene. Bila je čak i kad to nije bilo dozvoljeno. Znala je danima spavati na klupi ispred bolnice da bi ujutro mogla odmah biti uz mene. U sobi volim biti sa bakicama ili malenom djecom jer o njima uvijek treba brinuti i to me veseli!

 

2. Imate pravo znati sve o svojoj bolesti

Prema liječnicima se odnosim kao prema svima ostalima. Cijenim njihovo znanje, ali uvijek tražim da mi objasne svaku sitnicu oko mog liječenja. Nekada, zapravo gotovo uvijek ugnjavim sestre i liječnike s tisuću pitanja jer imam pravo znati sve svoje nalaze i plan liječenja.

 

3. Imajte vjeru

Svaki put kada idem u operacijsku salu prvo se prekrižim i onda pjevam stihove od Nine Badrić 'Dat će nam bog i više od tog, dobro će se dobrim vratiti'. Uvijek sam sigurna da će sve dobro proći i nikada ne brinem. Razmišljam kuda ću ići kad izađem iz bolnice. Kad se probudim iz anestezije prvo zapjevam 'Opet sam pobijedila' od Tonyja Cetinskog i osjećam se zahvalno i blagoslovljeno.

 

4. Roditelji moraju djeci govoriti istinu

Roditeljima bih poručila da budu uvijek uz svoju dječicu jer je najbitnija zdrava psiha. I uvijek im govorite istinu, kakva god bila jer djeca će kad-tad saznati i mislim da je pametnije i lakše da saznaju od roditelja.

 

5. Nikad se na pitajte 'Zašto baš nama'

Roditelji se ne smiju bojati pitati liječnike sve što ih zanima i uvijek imaju pravo na još pet mišljenja ako u nešto nisu sigurni. Najvažnije od svega je da bolest prihvatite i ne pitate se zašto se to događa baš nama. Borite se i mislite samo pozitivno! Dječici bih poručila da, koliko god dijagnoza bila loša, ne mislite o tome negativno jer onda nema ozdravljenja.

 

I za kraj - Uvijek mislite o boljem sutra jer doći će i takvi dani koliko god liječenje traje. Budite sigurni i vjerujte u to!

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo