Majka djeteta s posebnim potrebama na portalu Lemon Lime Adventures objavila je dirljivo pismo svim svojim supatnicama koje su došle do ruba i ne vide izlaz. Prenosimo ga u cjelosti:
"Vidim te sklupčanu uza zid s crvenim i natečenim očima. Čujem te. Čujem tvoje urlike od frustracije, tvoje prigušene krikove u pomoć koje jedva cijediš kroz zube. Znam kako ti je. Obećajem. Znam kako upravo sada želiš odustati.
Ne možeš podnijeti još jednu noć s hrpom tereta bačenog na tebe. Sigurna si da nećeš preživjeti još jedan pogled stranca nakon što se tvoje dijete baci na pod usred odjela s rubljem u omiljenoj trgovini. Ne možeš više prolaziti još jednu svađu s partnerom, još jednu osudu tvojih roditelja ili još jedno otkazivanje druženja s prijateljima.
Znam koliko su ti sada užareni obrazi. I znam koliko tvoje srce brzo kuca i kako je bol u grudima jednostavno prevelika da se nosiš s njom. Znam.
Znam da ti se sada čini da nikad neće biti bolje. Znam da se zbog svega osjećaš krivom, zar ne? Mislim, toliko se drugih roditelja bori s puno većim problemima. Znam da si umorna od tog osjećaja da bi trebala biti jača.
Znam da misliš da ne radiš dovoljno za svoje dijete, a opet preumorna si i mučno ti je od terapija i narudžbi za još jedan pregled. Znam da sada želiš dići ruke od svega. Toliko želiš da tvoje dijete bude 'normalno'. Želiš da ti karte podijele iznova. Doslovno te boli mozak od razmišljanja gdje sve sutra moraš otići i što obaviti. Želiš samo odustati.
Mama, znam da boli. Znam koliko si sama i umorna. Znam jer sam i sama bila na tvom mjestu. Zapravo, nisam sigurna da sam ikad i otišla iz njega.
Izgovorila sam riječi 'to nije pošteno' više puta nego što mogu izbrojati i, iskreno, više puta nego što želim priznati. Urlala sam iz petnih žila, tako da bi se i zvijeri prepale, u nadi da će me negdje, netko spasiti.
Sjedila sam ispred vrata dječje sobe i plakala toliko puta da bih mojim suzama mogla napraviti jezero. Lupala sam glavom u ta vrata svaki put kad bi moje dijete lupilo s druge strane, puno previše puta.
Bila sam na rubu. Na rubu da izgubim svoje dijete. Na rubu da izgubim svoju drugu djecu. Ne rubu da mi propadne brak, da izgubim zdrav razum... sebe.
Bila sam tamo. Više puta nego što ću ikada priznati.
Stvar je u ovome - ti ne možeš odustati. Ne možeš. Ne možeš dići ruke. Ne smiješ!
Da, dobro si pročitala. Nije ti dozvoljeno odustajanje. Jer, ako odustaneš, duboko u sebi znaš da nitko neće moći štititi tvoje dijete tako dobro kao što ti to radiš. Nitko ne može posložiti razbijene komadiće kao ti.
Jači si nego što si ikada mislila da je moguće. Evo, sada uzimaš komadić vremena za sebe, uzimaš trenutak da pročitaš nešto poznato. Ti si jaka! A sada, obriši suze i ustani.
Želiš li znati tajnu?
Imaš stvari pod kontrolom. Više nego što misliš. Draga nepoznata prijateljice, u sebi nosiš sve što ti treba da prođeš kroz ovo i nikad ne odustaneš! Danas je možda užasan dan. Kvragu, možda se i ne sjećaš kad je posljednji put bio dobar, ali znam da si sad dobro.
Želiš li znati najbolji dio?
Nisi sama. To je istina. Ja sam bila točno tu gdje si sada, u tom kutu. Probdjela sam noći brinući se kako ću preživjeti idući dan. Kopala sam duboko i pitala se imam li u sebi sve što treba da zadovoljim sve potrebe svoga djeteta. Bilo mi je teško. Kao i mnogima drugima.
Znam da ti zbog tog nije nimalo lakše, ali želim da znaš da mnogi navijaju za tebe i tvoje dijete. Znaš li zašto? Jer oni znaju kako izgleda vaša borba. Oni znaju da postaje bolje. Oni znaju da nećeš baš sve dane biti bespomoćna.
Oni znaju jer su bili na tvom mjestu. I oni su željeli odustati. Ali su onda našli svoju motivaciju, svoj pogon i ustrajali su.
Baš kao i ti, mama.
Baš kao ti!
Umorna mama koja je bila na tvom mjestu"