Piše: Ljiljana Kerepčić Ratkaj (na fotografiji sa suprugom prim. dr. sc. Ivanom Kerepčićem u mlađim danima)
LJiljana Kerepčić Ratkaj svoju životnu priču i iskustvo njegovateljice bolesnika s Alzheimerovom bolesti (u njezinu slučaju supruga) podijelila je sa svima u svojoj knjizi "Alzheimer u mojem domu - obiteljske istinite priče". Potom je sastavila i brošuru "Alzheimer i njegovatelj, iskustvo jedne njegovateljice" u kojoj je na temelju svog iskustva napravila koristan i jedinstven vodič koji može pomoći svima koji u obitelji imaju oboljelog od Alzheimera.
Koje su to svakodnevne situacije i problemi, gdje leže zamke, kako reagirati, kako se nositi s tom novom situacijom u svom domu? Odgovore na ta pitanja daje autorica knjige i brošure koje je ustupila redakciji Doktor u kući na čemu joj i ovom prigodom zahvaljujemo.
Njega i nadzor 24 sata
Kod bolesnika s Alzheimerom njegovatelj je njegov "zarobljenik" 24 sata i ne nalazi vremena za sebe, isključuje se iz okoline i društva. Studije su pokazale da je teže njegovati bolesnika s Alzheimerom nego ostale bolesnike koji zahtijevaju njegu. Alzheimeri zahtijevaju njegu i nadzor 24 sata dan i noć, zbog mnogih nepredvidljivih promjena i pogoršanja. Osim tjelesnih poteškoća i fizičkog propadanja, Alzheimer donosi i psihičke simptome (depresija, nemir ili agresija) što utječe na promjenu osobnosti. Njegovatelju je mnogo teže s takvim bolesnikom, jer mu se ništa ne može prigovoriti niti ga na nešto nagovoriti, jednostavno ga treba udobrovoljiti.
I to na sljedeći način:
- Na vrijeme mu dati hranu koja mu odgovara ili je propisana
- Između obroka ponuditi ga voćem i pićem
- Lijekove mu davati na vrijeme kako je propisano
- Osim lijeka za Alzheimer, zbog nesanica ili halucinacija treba davati i druge propisane antipsihotike i antidepresive
- Pripremiti ga za spavanje, presvući, premotati, namazati radi dekubitusa
- Osobito je teška njega ležećeg bolesnika i medicinska skrb za njega
- Po noći ga trebamo pogledati da ne padne s kreveta, ako je pokretan ili slabo spava, mogao bi hodati po kući ili otići noću iz kuće ako su ključevi u vratima ili na dohvatu
- Pomagati mu u jutarnjoj toaleti, kupati ga, presvući u dnevnu odjeću i ugodne papuče radi lakšeg hodanja ili u tenisice ako je pokretan
- Kod hodanja pripaziti da ne padne, dati mu štap ili hodalicu
- Njegovatelj se treba brinuti o nabavi i pripremi hrane, nabavi lijekova, obavljati kontakte s liječnicima i socijalnom službom
- Tijekom dana njegovatelj, osim medicinske skrbi i dvorbe, treba zabaviti svojeg bolesnika
- Njegovatelj treba biti i terapeut, zabaviti ga raznim igrama, slagalicama, kartama, čitanjem ili zajedničkim poticanjem komunikacije i razgovora
- Neki njegovatelji iz kućne njege svog bolesnika vode u dnevni boravak doma za starije i nemoćne. Pokazalo se da je to dobra kombinacija koje olakšava brigu njegovatelju
Kućni, osobni njegovatelj svoje drage osobe mora mnogo toga podnijeti:
- fizičke poslove nabave, kuhanja, pospremanja i bolničku njegu
- treba biti terapeut, zabavljač i psiholog (tješiti ga, milovati i umirivati)
- njegovatelj treba podnijeti i psihičko maltretiranje (zapitkivanje, nemir, agresiju, bježanje od kuće...), zatim depresiju, nezainteresiranost i frustraciju te sve druge promjene psihičkog raspoloženja bolesnika
Svojim kretnjama, prisutnošću, blizinom, grljenjem, polaganjem ruke na rame bolesnika pridobit ćemo njegovo povjerenje.
Komunikacija
Njegovatelj treba uložiti poseban napor i strpljivost u komunikaciji s bolesnikom. Kako će bolesnik prihvatiti razgovor, šutnju, mimiku, smijeh, šalu i pogled? Svojim kretnjama, prisutnošću, blizinom, grljenjem, polaganjem ruke na rame bolesnika pridobit ćemo njegovo povjerenje.
Pogledom uz blagi smiješak pridobit ćemo njegovo povjerenje. Bolesnik se u našoj blizini osjeća sigurno, ako ga još zagrlimo i govorimo nježno, tiho, uspostavit ćemo komunikaciju, makar i onu s "da" ili "ne". Ako nas bolesnik slabo sluša, trebamo govoriti razgovijetno i polagano, kratke rečenice. Ako nije sposoban razumjeti, ne pomaže nam ni glasan govor.
Često je bolesnik uznemiren, izražava agresiju ili depresiju, nalazi se u svom svijetu povučen u sebe, trebamo čekati bolju priliku za komunikaciju. Njegovatelj treba svog bolesnika promatrati, gledati slušati (usprkos ponavljaju istih riječi), opominjati, poticati u dnevnim obavezama ako je pokretan. Pomaganjem u izvršavanju dnevnih aktivnosti uspostavlja se i njihova nužna komunikacija. U svim tim druženjima i doticajima njegovatelj će, promatrajući bolesnika, iskoristiti dobar trenutak za komunikaciju. Komunikacija je terapija za održavanje intelektualnih sposobnosti, sjećanja i razmišljanja (koliko god je to moguće). Ako uspijemo pridobiti bolesnika za razgovor, moći ćemo dobiti i odgovore na postavljena pitanja te utvrditi u kojem je stanju njegova demencija, odnosno gubitak sposobnosti.
Razgovor s bolesnikom je važan, a vodi se postavljanjem kratkih osobnih pitanja:
- Gdje živiš?
- Gdje si išao u školu?
- Kad si rođen?
- Tko su ti roditelji?
- Što radiš?
- Gdje radiš?
- Što si po zanimanju?
- Imaš li obitelj?
- Imaš li djecu?
- Imaš li sestre ili braću?
- Imaš li prijatelje?
- Reci njihova imena!
- Imaš li kuću ili stan?
- Koji ti je hobi?
- Imaš li kućnog ljubimca?
- Jesi li se bavio sportom?
- Što ti je važno u životu?
- Koji je tvoj uspjeh?
- Jesi li bio bolestan?
- Kakvo ti je zdravlje?
- Gdje sada živiš?