odlični savjeti

Doktorica sreće otkriva kako biti sretan u izolaciji: 'Ovo vrijeme možete iskoristiti u frustraciji ili možete napraviti reset cijelog života'

Budite svoji, budite hrabri i uporni u stvaranju svog novog normalnog. To je jedino na što trebate obratiti pozornost u izolaciji i što će pridonijeti kreiranju sretnog i smislenog života

 

Piše: izv. prof. dr. sc. Anita Freimann, doktorice sreće


Većina vas je proteklih dana stalno u kući (ili veći dio vremena) i pitate se kako u tim uvjetima voditi normalan život ili barem kako održati privid normalnog života. Prije nego odgovorim na pitanje iz naslova, predlažem da kratko promislite što za vas znači normalan život, tj. kako on praktično izgleda iz dana u dan. Navest ću nasumično neke generalne „normalnosti“ današnjeg globaliziranog i modernog čovjeka dio kojih će se vjerojatno odnositi na vas.


Zaboravili smo što znači normalan život

Juri kao nikada prije kroz dan; vozi 200km/h, juri avionom. Nema mnogo vremena za obitelj, za prijatelje, za sebe. Nema vremena za skuhati ručak i „jesti žlicom“, jede u pekarama, jede s nogu, na fast način jede fast food. Ovisan je o toj hrani i ne želi se zamarati činjenicom što ne zna niti pročitati sastojke na etiketi hrane koje kupuje. Pije velike količine nezdravih sokova, i različitih napitaka koji zakiseljavaju njegovo tijelo. U boljem slučaju pije vodu iz nezdrave jednokratne plastike, i to s okusom koja je prepuna šećera. Pije kavu 3 u 1, živi život 3 u 1. Kupuje hranu u trgovačkim lancima, ne zamara se porijeklom proizvoda. Boravi u trgovačkim centrima, tamo se zabavlja, kupuje i troši ono za što radi. Kupuje odjeću; stalno kupuje odjeću koja polako curi iz ormara, dok on pri tome „nema što obući“ nesvjestan tko i za koliko novca ju izrađuje te koliko fast fashion onečišćuje planet. Svojim stilom života stvara ogromne količine otpada. Brine za svoju vanjštinu, nutrinu zaboravlja.

Odgoj djece prepušta školi i ekranima, jer tako je lakše. Djeci ne daje svoje vrijeme jer ga nema dovoljno. Osobnu moć prepustio je drugima. Ima mnogo virtualnih „prijatelja“ s kojima virtualno komunicira što mu daje osjećaj pripadnosti. Ima mnogo događanja na kojima ne želi biti prisutan, a koja posjećuje jer je to red i obveza (a i potencijalna korisnost). Budi se umoran, liježe umoran. Pije lijekove, počesto i antidepresive jer takvo je vrijeme i to je normalno. Pod stresom je sa svih strana i to uzima kao normalno stanje jer život je ubrzan. Sreću traži na krivim mjestima nesvjestan da ju tamo nikada neće naći; poput zamorca u kavezu. Živi neke nove i moderne „vrijednosti“.

 

Život je posvetio utrci za novcem pri čemu ne zna što doista novac je i da nastaje sporazumno i to kao dug. S novcem koji često nije njegov kupuje stvari koje mu ne trebaju kako bi zadivio ljude do kojih mu nije stalo. Tako kupuje satove, nesvjestan da ne može kupiti vrijeme. Kupuje seks, nesvjestan da ne može kupiti ljubav. Kupuje krevet, nesvjestan da ne može kupiti miran san. Kupuje knjige, nesvjestan da ne može kupiti znanje. Kupuje položaj, nesvjestan da ne može kupiti poštovanje. Kupuje lijekove, nesvjestan da ne može kupiti zdravlje. Ovaj čovjek ne staje, stalno je u gužvi. Brže, više, jače. Brzina i obveze omogućavaju mu bivanje u nesvjesnom stanju. Nesvjestan je konzumerizma koji mu potrošnju i kupovinu nameće kao izlaz iz svega i nudi sreću i zadovoljstvo u budućnosti, nakon kupovine. Opija se medijima iz kojih izviru negativne vijesti. Ovisan je o ekranima, ali te ovisnosti nije svjestan. Vjeruje svemu ili većini toga što na tim ekranima čuje jer nema vremena za pretjeranu analizu. Živi za godišnji odmor od 2-3 tjedna za koji radi cijelu godinu kao rob. Živi po inerciji, ne želi zastati.

Zastajanje znači suočavanje i shvaćanje da živimo u prividu normalnog, živimo u izolaciji od stvarnog života, stvarnih vrijednosti, stvarne sreće. Zaboravili smo što znači normalan život. Zaboravili smo naći mjeru. Zaboravili smo čak i to da smo zaboravili; toliko daleko smo otišli. To je paradoks vremena u kojem živimo, to je ogromna zona komfora, to je privid normalnog života. Zastajanje znači pitati se tko sam, zašto sam ovdje, koja je moja svrha na zemlji? Što radim u svom životu i što radim od svog života? Koga varam? Druge? Sebe? Kuda jurim? Kad dolazi to sretno sutra u kojem će biti bolje?


Više nego ikada prije, sada je pravi trenutak za reći stop. Sve je stalo

Priroda je rekla dosta; imate prisilni odmor. Možete ga iskoristiti u ljutnji i frustraciji što vam izolacija onemogućava vaš 'normalni'  život ili možete napraviti reset cijelog života, iskreno se pogledati u ogledalo i odlučiti kako dalje. Kada shvatite što je stvarno važno moći ćete na drugačijim i novim temeljima kreirati svoj novi normalni život. Ova izolacija će proći, sve u životu prođe, pa i mi sami. Najgore što vam se može dogoditi jer da ne iskoristite ovu priliku i da se nakon svega vratite svom standardnom životu, tj. svojoj poznatoj izolaciji u zoni komfora.

Pokušajte ovo vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način, učinite one stvari koje vas vesele, budite tu za druge, dajete ljubav, dajte suosjećanje. Sreća nije sutra, sreća je uvijek u sadašnjem trenutku. Ako sada ne možete biti sretni, kako i na temelju čega planirate biti sretni u budućnosti? To smo već probali, ne ide; sreću sutra nemoguće je uhvatiti danas.

 

Učinite nešto čime ćete svijet ostaviti barem malo boljim mjestom nego što ste ga našli. Ostavite trag… Budite svoji, budite hrabri i uporni u stvaranju svog novog normalnog. To je jedino na što trebate obratiti pozornost u izolaciji i što će pridonijeti kreiranju sretnog i smislenog života.



Anita je s više od 200 studenta pokrenula i kampanju 'Sreća MEđU nama'. Posjetite i njenu web stranicu.



 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo