Počnimo od onog fizičkog. Prvo će nestati struk i tamo gdje je nekad bio, pojavit će se nekakvi šlaufići i sve će to biti malo mekše nego je bilo. Pravi trudnički trbuščić pojavit će se tek kasnije, iako mnoge cure kad doznaju da su trudne naglo prestanu uvlačiti ono malo trbuha što su možda imale prije, pa se može činiti da je trbuh narastao odmah.
Mučnina je sljedeća promjena koju rijetko koja izbjegne. Mene osjetljiv želudac nije mučio baš previše, ali dobrih mjesec dana bilo mi je pomalo zlo od mirisa gotovo sve hrane. Nisam povraćala, iako bi mi ponekad bilo draže i da jesam pa da muka barem na trenutak popusti. U toj fazi osjetljivosti na mirise ustanovite i da vam nos bolje radi, pa, osim što vam je slabo od mirisa hrane, te mirise osjećate intenzivnije što je stvarno divna kombinacija.
Pozitivne promjene
No ima i pozitivnih promjena. Kod mene su to bili značajno bolji ten, kosa i nokti. Čitala sam da to ima veze s pojačanom cirkulacijom, ali i općenitim osjećajem sreće koji zahvati većinu trudnica. Zbog svega toga u početku trudnoće većina žena počne primati komplimente kako dobro izgleda. Naravno, ako ste sposobni izlaziti i susretati ljude jer većina trudnica također značajan dio prvog tromjesečja provede drijemajući kod kuće.
Moj trudnički umor trajao je dobrih mjesec i pol dana koje sam gotovo u potpunosti prespavala. Prava šteta tog čistog tena i sjajne kose.
A da je trbuh doista počeo rasti primijetila sam otprilike u petom mjesecu jer nisam više mogla zakopčati hlače, a najdraža odjeća postale su mi hlače na gumu.
Tko to mene lupa
Većina žena postane doista svjesna što se događa tek kad trbuh postane vidljiv i još više kad se u njemu nešto počne micati, a to je valjda najčudniji osjećaj na svijetu! Unutar svog tijela osjetiš još neko drugo malo biće. U početku je teško razaznati radi li se doista o pokretima bebe ili tek uobičajenom radu želuca, no malo po malo naučiš raspoznavati te male, nježne, prve pokrete djeteta koji podsjećaju na nekakve balončiće. U početku su oni slabašni i rijetki, no kasnije sve sigurniji, jači i češći i svakome se neizmjerno veseliš. Kad sam tek počela primjećivati da se beba miče, znala sam satima nepomično ležati da mi slučajno koji pokret ne promakne. S vremenom se sićušni pokreti pretvaraju u male, nježne udarce, a onda se iznenada na trbuhu pojavi nekakva mala kvrga, pa opet nestane. To je glava, ili možda noga, ili lakat. Unutra je mali čovjek koji ima sve manje i manje mjesta.
U kasnijoj fazi taj nedostatak mjesta postane prilično očit. Ponekad se te male kvrge pojave istovremeno i s lijeve i s desne strane trbuha, kao da se beba protegnula, a ponekad je čitav trbuh tvrd kao da se beba leđima oduprla o stijenku trbuha s unutarnje strane. Dok se beba tako premještala i preokretala, razmišljala sam kako ću moći sačuvati i snimke s ultrazvuka, i fotografije sebe u trudnoći, i zapisati o čemu sam razmišljala, ali neću moći sačuvati taj nevjerojatan i ganutljiv osjećaj micanja bebe u trbuhu.
Emotivna, emotivnija - plačljiva
Kad smo već kod ganuća, to je još nešto što je u trudnoći postalo vrlo izraženo. Inače nisam baš sklona nekakvim promjenama raspoloženja, niti naglim reakcijama, ne zapadam u depresivna stanja, niti puno plačem. No tijekom trudnoće svaka me sitnica mogla raznježiti i natjerati u plač, pogotovo ako su u pitanju bila mala djeca, psići ili nešto slično. Neke mi cure kažu da bi ih i posve uobičajene stvari mogle rasplakati, pa bi tako grcale u suzama gledajući košarkašku utakmicu. Mene je pak znala pogodili muzika.
Sjedila sam tako jedan dan na poslu za svojim kompjuterom, a na radiju su pustili Beautiful boy, pjesmu, zapravo uspavanku, koju je John Lennon posvetio svome sinu. Baš nekako u to vrijeme i ja sam saznala da nosim dječaka. Uglavnom, pjesma još nije došla ni do refrena, a ja sam doživjela potpuni slom. Ono kad jednostavno ne možeš zadržati suze. Odjurila sam u kupaonicu da ne napravim poplavu u redakciji. Dobrih dvadeset minuta nisam mogla doći k sebi i taman što sam se smirila, na izlazu sretnem kolegicu koja me zabrinuto pita: 'Jesi ti dobro?'
To je bilo dovoljno za novu provalu.
- Daaa, dobro saaam, jedva sam joj rekla kroz suze.
- Ajde, ajde, samo ti plači pa dođi kad se smiriš.
Jesam li ja luda?
Nezgodno je to kad ne možeš kontrolirati emocije. Odem do dućana i bude mi žao psića koji vani tako tužno čeka svog gazdu pa otplačem jednu rundu čekajući u redu na blagajni. Pa čekam na tramvajskoj stanici i bude mi žao malog klinca kojeg mama vodi u vrtić, pa otplačem malo jer će i mali sigurno plakati kad ga mama ostavi tamo. Pa gledam dokumentarac o ugroženim, a tako pametnim i dragim dupinima ili antilopama... I tako dalje. Uglavnom dovedeš se u situaciju da te ljudi gledaju kao da si lud. No kad se počne nazirati trbuh, postane im jasno o čemu se radi.
A to imanje trbuha - osim što nećeš više stati niti u jedne hlače, i što će te boljeti leđa, i što se nećeš moći sagnuti, i što nećeš moći spavati u svim položajima - ima i dobrih strana. Primjerice, počnu te puštati preko reda u banci ili u pošti ili ti ustupati mjesto u tramvaju. Dobro, ne baš uvijek ali dogodi se prilično često. Primijetila sam da mi se u tramvaju žene ustaju češće od muškaraca, i ljudi srednjih godina češće nego oni mlađi. No doći će i oni u moju kožu!
Povratak dječjem jelovniku
Također, kad se pročuje da ćeš imati bebu, svi te počnu nuditi s hranom pa ubrzo počneš ručati i večerati po dva-tri puta. A što više jedeš - više možeš pojesti i tako to krene, iako ja zapravo onu neutaživu trudničku glad o kojoj se priča nisam baš osjetila, niti sam imala neke čudne prehrambene prohtjeve, kao na primjer kisele krastavce s Nutellom ili slična čuda. No zanimljivo, neka hrana koju nisam jela od djetinjstva postala mi je opet jako primamljiva. Recimo griz na mlijeku s Kraš expressom kakav smo jeli u vrtiću, ili jabuke u šlafroku kakve mi je radila omama, ili čupavce s kokosom kakve mi je radila baka.
Na prvih nekoliko pregleda kod ginekologa porast težine bio mi je oko jednu kilu mjesečno, što je idealno. No otprilike u šestom mjesecu pojavila sam se sa skoro četiri kile više. Liječnik me brže bolje poslao na krvne pretrage da provjeri imam li možda trudnički ili gestacijski dijabetes, no ispostavilo se da je sve u redu. Naprosto više jedem!
- Ha, znate, doktore, svi me hrane! Prvo ručam na poslu, pa dođem kod mame koja me odmah posjedne za stol i nahrani, pa se nađem sa sestrom koja me odvede na kolače, objašnjavala sam liječniku.
- Dobro, dobro. Ali saberite se malo. I više se krećite!, ukorio me. To je urodilo plodom pa se kilaža ustabilila.
No onda su počeli problemi sa spavanjem. Još nekako i zaspim - obložena jastucima sa svih strana - no obavezno se probudim oko 4-5 jer moram na wc i onda više ni u ludilu ne mogu zaspati. Ako ipak zaspim, sanjam tako čudne i uznemirujkuće snove da mi bude žao što nisam ustala iz kreveta ono kad sam se bila probudila pa makar bilo i sred noći.
Strašni i živopisni snovi, kasnije sam doznala, u trudnoći su gotovo uobičajena stvar. Vjerojatno se radi o kombinaciji više stvari jer osim što hormoni doslovce luduju, noću se češće budite i snova se češće sjećate. Ništa radi čega se treba zabrinuti, no to će biti još jedan dodatan razlog da, ako je ikako moguće, odrijemate poslijepodne.
Uglavnom, sve čudne stvari koje se dogodi u trudnoći zapravo su posve normalne. Jer to je doista posve drugo stanje.