Malo je reći da se moj život promijenio otkad se Filip rodio. Zapravo, moj život kakav je dotad bio, potpuno je prestao i počelo je nešto sasvim drugo. Za početak, sve što mi se prije činilo važnim sada je u drugom, ponekad trećem planu, a na prvom mjestu su Filip i njegove potrebe. Je li dovoljno jeo, je li kakao, je li mu vruće, je li mu hladno, zašto ne spava, jesu ove jabuke špricane, je li ova majica od čistog pamuka, kako će mu biti u vrtiću, zašto plače...
Milijun pitanja i sva se vrte oko njega. Iznenada je postalo sekundarno hoću li si ja oprati kosu, kupiti nove hlače, srediti nokte, pogledati film koji već dugo planiram ili otići s prijateljicom na kavu. Malo sam i rekla. Postalo je sekundarno hoću li ja uopće imati vremena jesti. I to je sve u redu.
Dugo sam htjela bebu i dugo ju planirala i sad kad je Filip došao, on je na prvom mjestu. To jest, na prvih deset mjesta. Pa tek onda možda ja ako ostane nešto vremena i energije.
Dobra mama je zadovoljna mama
I to je tako funkcioniralo skoro osam mjeseci. A onda sam se sjetila da sam ja nekad imala i vlastiti život. Dobra mama je zadovoljna mama, je li tako? E pa mi smo došli do te faze da moj mali sinčić više nije tako mali, da jede i nešto drugo osim majčinog mlijeka pa ga i tata može nahraniti, da poznaje i voli i neke druge ljude, a ne samo mene, pa zbog toga ja možda mogu malo negdje i otići.
Naravno, tata ga je i dosad čuvao kad sam ja išla doktoru, frizeru, prošetati psa i slično. No sad smo počeli uvoditi i 'Ti ga čuvaj, a ja se idem malo zafrkavati u grad. Nemam ništa za obaviti, ali idem tek toliko da nisam stalno doma.'
Kad smo se prvi put tako dogovorili da ću ja dobiti izlaz od par sati, veselila sam se kao malo dijete. Napravila sam plan: idem u šoping, moram kupiti jedne plave i jedne sive traperice, onda ću popiti kavu pa pogledati što mi fali od kozmetike. Sjajno!
Svojim dečkima sam ostavila detaljne upute:
- Evo, tu vam je povrće koje treba skuhati i smiksati. Daj mu ručak oko pola jedan. Najbolje da ga hraniš u ovoj visokoj stolici ali možeš i u krilu. Ali jako će se vrtjeti uokolo pa možda bolje u stolici. I daj mu da pije vode. Ako ne bude htio jesti, onda mu pjevaj ili se igrajte aviona. A kad se najede, onda možete čitati slikovnice ili se igrati tu s ovim igračkama. Ima još igračaka u onoj drugoj kutiji. Pazi da mu ne bude hladno. A opet, pazi da mu ne bude vruće jer će se preznojiti. I daj mu da pije vode. Ako bude plakao, odnesi ga na balkon da gleda ptice. Jesam spomenula vodu?
Krešo je slušao moja predetaljna uputstva i onda rekao:
- Joj, daj molim te idi već jednom. Što mi to sve govoriš? Kao da ne znam.
Na brzinu sam se sredila, prvi put nakon više mjeseci na rame stavila moju torbu, a ne onu Filipovu za pelene i dječje potrepštine i zaputila se u grad.
Čovječe! Koji osjećaj! Mogu što hoću! Evo, idem sad malo po dućanima tek tako, a onda ću početi tražiti traperice. Možda si ubodem i koje sunčane naočale, baš bi mi trebale nove. A možda odem i na kolače, zašto ne? Da možda nekog nazovem? Ah, radni je dan i svi su na poslu. A možda kakva izložba na brzinu? Uopće ne znam što se događa po gradu. Vidjet ćemo usput ima li što zgodno...
Šetala sam bez dodatne prtljage, bez kolica, bez provjeravanja spava li mali, ulazila u trgovine bez obzira imaju li stepenice i može li se gore s kolicima ili ne... Razgledavala sam izloge, ponekad nešto negdje isprobala... Sve u svemu - uživancija. I dok sam tako bezbrižno šetkala gradom, spazila sam dućan s dječjom odjećom.
'Okej, samo malo ću pogledati što ima. Možda kakva zgodna majica s kapuljačom, baš bi mu trebala', pomislila sam i skrenula sa zadane rute traženja traperica. Dok sam prebirala po dječjim krpicama, sjetila sam se da zapravo imam pun ormar dječje robe koje smo dobili na poklon i da Filip ništa od toga neće stići nositi, te da nema smisla kupovati još sad neke nove stvari. Okej, vraćamo se traženju traperica za mene.
Dečki su mi poklopili slušalicu
Ušla sam u par dućana i isprobala par modela. Našla sam jedne plave, čak nisu bile ni preskupe, pa sam s pola obavljenog posla krenula dalje. No taman kad sam htjela ući u neku trgovinu s odjećom, primijetila sam knjižaru i pomislila kako je Filip već izguštirao Antuntuna i ostale slikovnice, pa bih mu mogla kupiti neku novu. Ušla sam u knjižaru i počela razgledavati slikovnice, te na kraju odabrala Grgu Čvarka s istim sjajnim ilustracijama kao i Antuntun.
Nakon dvije obavljene kupnje, došlo je vrijeme za kavu. Zasjela sam u kafić (i to na mjesto koje mi se dopalo, a ne na mjesto uz koje stanu i kolica), naručila kavu s mlijekom, vodu i današnje novine i pomislila kako je život lijep. Tako sam malo guštala, a onda mi je palo na pamet da bih mogla provjeriti što rade ona moja dvojica kod kuće. Nazvala sam Krešu:
- Ej bok. Što radite?
- Evo igramo se.
- Jeste jeli?
- Jesmo.
- Što ste jeli?
- Krumpir, tikvice i mrkvu.
- Je li sve pojeo?
- Je.
- Je li se bunio ili mu je bilo fino?
- Bilo mu je fino. Čuj, igramo se pa sad ne možemo pričati. Aj bok.
'Hm, dečki su mi poklopili slušalicu. Okej, ništa. Malo ću prelistati novine.'
Nakon par stranica, uzela sam mobitel i pogledala što ima na fejsu, a onda prelistala fotografije. 'Joj baš je slatki taj mali!' Pomislila sam kako sam luda što sad ovo vrijeme koje imam za sebe, ne trošim zapravo na sebe nego opet na Filipa. Nazvala sam sestru i ispričala joj u kakvu sam petlju upala.
- Haha, točno znam kako ti je - rekla mi je. - Kad smo ja i muž prvi put otišli na vikend bez našeg sina, prvo što smo napravili kad smo došli u hotel je da smo stali prelistavati album s njegovim slikama.
- Okej, znači nisam ja jedina takva ludača.
Sjedila sam tako na kavi još dvadesetak minuta, a onda krenula dalje po dućanima. No nakon par trgovina, shvatila sam da mi se ne da dalje isprobavati odjeću.
'Možda da probam sa sunčanim naočalama?'
Isprobala sam u nekom dućanu dva-tri modela, ali ni jedne mi nisu baš sjele. Odlučila sam da neću dalje forsirati kupovinu, nego tek još malo neobavezno prošetati. Prošla sam uz neki park u kojem su se igrala djeca.
'Joj, kad moj Filip bude malo veći, uvijek ćemo ići u park.'
Šetala sam tako dalje i, malo po malo, došla kući. No tad sam ustanovila da sam se vratila prerano. Ali cilj je bio postignut: mama je išla malo sama u grad i vratila se s punim baterijama. Koliko već mogu biti pune kod nekog tko nije spavao kako spada već osam mjeseci. Kad sam ušla u stan Filip me pogledao i široko mi se nasmijao.
- Pa gdje si ti, mali moj, falio si mi!