Nisam česti gost Fejsa, no s vremena na vrijeme ćirnem pokoju objavu da vidim što se događa u svijetu. Meri malo malo ispeče novu tortu, Marijana svakodnevno ima nekakvi show s mačkama, na Ljubicu sam zbog njezinih čestih putovanja već odavno zavidna, a učitelj Miroslav nas uveseljava dogodovštinama iz svog razreda. Neki dan, je, u želji da pokaže kako mu je mladost u nasljedstvo ostavila poprilično kose, pokazao slike svog prvog razreda od prije 30 godina i sadašnjega razreda. I dok su ga Fejs prije obasipale komplimentima, meni je prvo, zbog nesretne profesionalne deformacije, na um palo kako bi se za ondašnju djecu danas reklo da su mršava, za razliku od današnje koja, zahvaljujući zaobljenim trbuščićima izgledaju kao mini saborski zastupnici. Tko je za to kriv? Mi sami!
Kako je došlo do toga?
Prvo, izbacili smo Domaćinstvo iz osnovne škole. Učiti šivati i kuhati je valjda bilo staromodno. Ma naravno. Zato smo malo po malo izgubili kulturu odijevanja i osjećaj za hranu. Neki dan mi je jedan poznanik rekao kako su njegovim nećakinjama glavna hrana pomfrit, salame i hrenovke. Nemaju više smisla ni ondašnje prodike naših roditelja o lijepom ponašanju koje bi se danas okarakterizirale kao čisto obiteljsko nasilje.
Zašto maltretirati djecu s: "Vilicu drži u lijevoj, a nož u desnoj ruci.", "Primakni se stolu.", "Žvači zatvorenih ustiju.", "Zaželi dobar tek!", …kada smo u trendu i s nogu jedemo hranu sumnjive kvalitete za koju nam ni ne treba uljudno korištenje pribora za jelo? Čemu upozorenje "Ne srči" kada je povrtno varivo postalo misaona imenica?
Moderno je djeci dati novac za užinu u školi, pa ona umjesto da staromodno od kuće ponesu kvalitetan sendvič, pokraj škole kupe masnu pirošku.
Jesu li zdravstveno sposobni?
A tek Tjelesni? To je posebna priča. Na satu je više promatrača nego sportaša. Djevojke po strani sjede jer imaju, kako kažu, m. Neke čak i svako drugi tjedan. Velike drame. Nije mi poznat slučaj da je neka sportašica zbog ove sasvim normalne pojave odustala od Olimpijade. A vama? A ima i učenika koji pobjedonosno mašu liječničkom preporukom da ih se, zbog nekih zdravstvenih problemčića, oslobodi Tjelesnog. A prije samo pola godine prilikom upisa u srednju školu su dobili potvrdu da su zdravstveno sposobni. Ma ne pravimo se ludi. Tjelesni se mora raditi. Aktivnost, među ostalim, pomaže ublažavanje menstrualnih bolova i izgradnju čvrstih kostiju. I naravno, tjelovježbom se sprječava debljina.
Međutim, ima i jedna bizarna stvar. Ne može se uvijek krivica za nedovoljnu tjelesnu aktivnost svaliti na učenike. Od prije nekoliko godina buduće medicinske sestre i tehničari imaju Tjelesni samo prva dva razreda srednje škole!? Netko od zakonodavaca je mudro zaključio kako tim mladim ljudima od 17, 18 i 19 godina tjelovježba nije potrebna. Pitam se hoće li reforma školstva ispraviti ovu nepravdu. A mi ćemo i dalje raspravljati o školskim uniformama. Svaki komentar je suvišan.
Problem prehrane u srednjoj školi
Kada već spominjem prehranu učenika i debljinu, ne mogu se ne osvrnuti na jedan ozbiljan problem. Tiče se prehrane srednjoškolaca putnika. Mnogi od njih od kuće odu ujutro, a vrate se tek uvečer. Prije nekih 25 godina ukinuta im je mogućnost da se hrane u studentskim restoranima (gdje je to bilo moguće), a zamjensko rješenje nije ponuđeno.
I što im je preostalo jesti u vrijeme ručka nego sendvič, burek, kolač i tome slično. Moram spomenuti kako je prije nekoliko godina Upravna i birotehnička škola iz Zagreba pokrenula inicijativu da se u srednjim školama osigura jednostavni topli obrok na žlicu. Varivo na primjer. U profitabilnoj radničkoj menzi dobro varivo od povrća ili mahunarki ne košta više od petnaest kuna. Vjerujem da nema roditelja koji ne bi želio da mu dijete dok je u školi pojede kvalitetno jelo po prihvatljivoj cijeni. Ovu ideju je uistinu lako realizirati. Mogućnosti je nekoliko, samo treba dobra volja. Nadam se ima političara kome je uistinu stalo do mladih ljudi i da će na razini države pomoći realizaciju ove inicijative. Ruku na srce, ovo je veći problem od školskih uniformi. Molim Vas, učinite nešto. Pomognite rješavanje ovog problema. Bez podrške odozgo nema pomaka. Evo, i ja se bezrezervno stavljam na raspolaganje.
Prvi put od kad pišem kolumne, bit ću slobodna i zamoliti sve one koji shvaćaju problem prehrane u srednjim školama da podijele na društvenim mrežama ovu moju kolumnu. Za ovaj problem uistinu trebaju čuti političari od utjecaja. Do neba i nazad, hvala unaprijed svima.