Ovih dana su jutra osvježila i baš je fino biti u toplom krevetu. Ne bi' se dizala barem do 8, razmišljam onako u polusnu. Ali ... 'ko će mi napisat' tekstove, pripremit' predavanja?, odmah mi se pred očima pojavi gomila zadataka.
Ako spava Luce, ne spava sunce, uobičavala bi davnih dana reći moja majka tjerajući nas djecu iz kreveta. Usput bi na prste nabrajala silne obveze koje nas čekaju toga dana kako bi nas što bolje uvjerila da moramo ustati. Odmah i bez odgađanja.
E što ti je imati goniča robova za rođenu majku. Još i dan danas mi njezine riječi lebde nad glavom. Kako ne bih imala grižnju savjesti, ustanem tako u 6:10. A što mi drugo preostaje?
Moglo bi biti nešto od ovog dana, slavodobitno zaključim pobijedivši demona u sebi.
I onda krenem...
Kad sam već ustala, odradim ranojutarnju dvadesetominutnu gimnastiku. Jer najbolje mi je to odradit' odma' sada. Poslije mi se neće dati.
Vrtim glavom, rukama, berem grožđe i čupam travu. Tu su otklon, pretklon i naklon (ili kako se već zovu) i neizostavni čučnjevi. Kada napravim zadnji zamah, odahnem, savladavši još jednog vraga u sebi.
Nakon gimnastike popijem čaj, potom nakon nekog vremena pojedem voće, pa doručkujem (npr. žitarice kuhane na mlijeku s grožđicama i sjeckanim orasima). S ovim nemam problema. Sve je po PS-u.
Potom se uhvatim posla. Ni s ovim nemam problema i podne mi dođe za tren. E onda opet slijedi borba. Treba odraditi turu šetnje. Sat do sat i pol. Ne bih ja, ali kako propovijedati zdrav život, a sjediti kući? Ideš! naredim sama sebi jer očito drugačije ne ide.
E kada se vratim kući slijedi bitka svih bitaka. Vesna protiv Vesne. Namaz i kruh protiv kuhanog kelja, krumpira i jaja. E i to povrće! Neka ide sve u ...! Baš me nekako u to vrijeme uhvati inspiracija za pisanje. Vjerojatno šetnjom razbistrim glavu. Ma idemo Vesna!, izvučem volju negdje iz pete i prihvatim se guljenja krumpira i čišćenja povrća. Opet sam pobijedila. Bravo ja!
Red gušta, red muke...
Potom se vratim poslu nakon čega slijedi kuhanje večere (glavnog obroka u obitelji). Kuhati večeru mi nije problem. Predano se tome posvetim. Čak sam i zadovoljna svojim umijećem i rezultatom. Usta moja hvalite me.
E onda mi nakon večere ostane još vremena za pisanje. Negdje oko 21:30 mi se počne spavati. Krećem tada u zadnji napad pobijediti samu sebe. Možeš ti to, hrabrim se. I uvijek uspijem napisati još malo. I uistinu, tada se osjećam izvrsno.
Dan je gotov. Sutra idem u nove pobjede bogatija za današnje iskustvo.
Ništa bez truda
I svojim klijentima koji su na dijeti kažem da je svaki dan borba ispočetka. Čovjek treba uložiti cijelog sebe u nešto da bi postigao istinski uspjeh. Treba se dati i 150%.
Ne možemo smršavjeti preko noći, jer se kilogrami preko noći nisu ni nakupili. Neće nam pomoći nikakve tabletice za mršavljenje. Nije u njima "čarobni štapić". Ništa od mršavljenja prebacujemo li se vječito sa stolice u fotelju, iz fotelje na trosjed. A najbolji su mi oni koji unaprijed znaju da neće pješačiti, pa se vječito izvlače na loše vrijeme. E sada im je kiša, sutra će puhati vjetar, a sljedeći tjedan najavljuju nesnosnu sparinu. Uvijek im je nešto. Varaju sami sebe. Stalno ljudima ponavljam da se ne mršavi zbog estetike. Netko nam je simpatičan ili ne. Nema to veze je li mršav ili punašan. Ne kaže se bez veze Ljepota je u očima promatrača. Debljinu treba pobijediti prvenstveno zbog svoga zdravlja.
I uzaludno nam sve znanje o hrani ako ćemo jesti juhe iz vrećice, hrenovke i čips. Treba imati ogromnu samokontrolu da bismo odoljeli kojekakvim napastima (pizzi, toplom lisnatom, majonezi, samo jednom komadu torte, i još koječemu ...). Nema tu izlika tipa Ne jedem ja puno salame, niti pijem puno soka. Salama je prekrcana mastima, a sok šećerima. Malo po malo, griz po griz, gutljaj po gutljaj, masti, šećeri, svakojaki aditivi, ... Na koncu se toga svega poprilično nagomila.
Ne odustajte prije nego što uopće krenete
I još nešto. Za kvalitetno jesti treba se potruditi kuhati po starinski. Stajati pokraj štednjaka i po sat ili dva. Druge nema. Možda bih ja koji put i naručila večeru, ali što će mi sve kad nisam zadovoljna s onim što mi donesu.
Mnogi odmah i prije nego išta započnu kažu kako na poslu nemaju mogućnosti pojesti kvalitetan obrok. No srećom, ima i onih drugih koji su čvrsto odlučili promijeniti loše navike. Njima neće biti teško propješačiti pola grada svaki dan niti uvečer pripremiti jelo za ponijeti sutradan na posao.
Neću više filozofirati. Dakle, mršavljenje treba shvatiti kao učenje. Treba se restartati. Svaki se dan trebaju usvajati dobre prehrambene navike i svaki dan treba biti tjelesno aktivan. Od danas do sudnjeg dana. Kada vas uhvati kriza, nemojte odustati. Budite sigurni da niste sami. Tamo negdje i ja vodim svoje bitke.
Neka vam je sa srećom!