Nedavno mi se na Instagramu kratkom porukom javila jedna gospođa kazavši kako ima problem s prejedanjem. Nažalost, ne postoji jednoobrazno rješenje ovog problema, pa se ne može dati ni brzinski odgovor. Prije nego se uhvatimo u koštac s prejedanjem, trebamo mu dokučiti uzrok.
Kad se nema mjere
'Moga' bi' pojest' sve ove kotlete', kaže nam nedavno prijatelj pokazujući na tacnu punu netom pečenog roštilja.
Vidjevši nas kako smo ostali u čudu i bez riječi, pojasni dalje: 'Doktor mi je reka' da mi je želudac velik ka' u klokana'.
Istina je. Ima ljudi koji su neumjerenošću u jelu i konzumiranjem neprimjereno velikih količina hrane proširili želudac. Neki čak i duplo.
Kako doskočiti ovom problemu?
Reći ćete sigurno 'potrebno je manje jesti'. Tako je. Međutim, želudac se u normalnu neće vratiti preko noći. Za uspjeh je potrebna ustrajnost i dosljednost. 'Terapija' traje određeno vrijeme, a što je još važnije, čovjek mora misliti o svojoj prehrani; o tome što, kada i kako jede do kraja života.
Porcije moraju biti manje, no ne smije se gladovati. Štoviše, to uopće nije potrebno. Kao prvo, valja imati redovite obroke; doručak, ručak i večeru, te po mogućnosti male užine. Naime, redovitim konzumiranjem hrane osigurava se primjerena koncentracija glukoze u krvi tijekom nekoliko sati tj. između obroka. Čovjek će, naravno, nakon nekog vremena osjetiti glad, no neće, što bi se reklo, pregladnjeti. Znate i sami da kada pregladnimo nemamo mjere u jelu.
Također, hrana u želucu doprinosi osjećaju sitosti. Od koristi je stoga konzumirati hranu standardnog sadržaja masti. Mast u obroku usporava pražnjenje želuca i doprinosi osjećaju sitosti. Prisutnost hrane u želucu tako sprječava prejedanje. Dakle, prehrana koja značajno ograničava mast u prehrani obično nije od pomoći protiv prejedanja.
Nadalje, od velike je pomoći vlaknasta hrana. Neoguljeno povrće i voće, neprerađene žitarice, te mahunarke izvor su vlakana u prehrani. Svakako ih treba nekoliko puta dnevno uključiti u jelovnik. Ponovit ću ono što sam već prije rekla nebrojeno puta. Uravnotežen ručak ili večera izgledaju tako da na tanjuru bude škrobaste hrane (tjestenine, riže, prosa, palente, kruha …) jednako koliko i mesa, ribe, jaja ili sira, a povrća koliko jednih i drugih namirnica zajedno. Vlaknaste namirnice poput povrća sprječavaju prejedanje. Vlakna su voluminozna, a uz to, u doticaju s vodom bubre i tako dodatno povećavaju zapremninu pojedene hrane u želucu i crijevima. Dakle, kada se za ručak pojede poprilična količina kelja ili zelenih mahuna, nema šanse da se može pojesti cijela tacna roštilja. Prisjetimo se makrobiotičara. Poznajete li ikoga tko je debeo? Vlaknaste namirnice kojima njihov jelovnik obiluje sprječavaju prejedanje, a time i debljanje.
Spriječiti kaotičan dnevni ritam
Prije nekih desetak godina sam imala terenski posao. Često sam se kući znala vratiti oko 6 popodne. Ujutro bih pošteno doručkovala, a sa sobom na put ponijela voće za užinu, te npr. kruh, sir, orahe i povrće za salatu kao suhi ručak. Svejedno bih kući došla gladna k'o vuk. Sjećam se da sam mogla pojesti sve što bi oči vidjele; i stol i ono što je bilo na stolu.
Nasuprot tome, veselila sam se terenu od nekolilo dana u Dubrovniku. Tamo bih posao razdvojila na dva dijela i u pauzi kao gospodin čovjek ručala u restoranu. Nisu to bili skupi restorani već restoran s domaćom hranom i vrlo razumnim cijenama. Pravi ručak u doba ručka mi je bio spasonosno rješenje protiv prejedanja.
Dakle, ostajete li dugo na poslu, posao razdvojite u dva dijela i istražite malo gastro ponudu u okolici. Sigurno ima neko mjesto gdje se može kvalitetno jesti po normalnoj cijeni. Ne samo što ćete se tako dobro osjećati već ćete biti učinkovitiji u radu. Redoviti obroci u jednako doba dana jedan su od rješenja protiv prejedanja. Posao se mora završiti, to mi je jasno, no bez daljnjega treba misliti na sebe i svoje zdravlje.
Prejedanje kao zdravstveni problem
Osim ovih, rekla bih, banalnih problema za čije je rješavanje potrebna samo dobra volja, postoji prejedanje kojemu je uzrok psihološke prirode. Radi se o kompulzivnom prejedanju. Karakterizira ga nekontroliran unos ogromne količine hrane koji nema veze s gladi.
Uzrok mu može biti depresija, samoća, nervoza, dosada, ljutnja i sl. pri čemu se utjeha traži u hrani. Jednako kao kod anoreksije i bulimije, za rješavanje ovog problema potrebno je obratiti se psihologu ili psihijatru. Od neizmjerne koristi je svakako podrška obitelji i okoline. Nutricionist je ovdje samo dodatna pomoć, što bi se reklo pomoć u pozadini.
I za kraj, evo jednog ljetnog jelovnika. Sastoji se od više obroka i namirnica bogatih vlaknima što je svakako od pomoći u rješavanju problema prejedanja.
Doručak: Svježi sir, prešana šunka, crni kruh, krastavac i jogurt
Užina: Lubenica
Ručak: Lešo kuhani pureći batak, pirjano povrće (luk, rajčica i paprika) i pire krumpir
Užina: Smokve
Večera: Rižoto od liganja i salata od paprike
Dobar tek.