Biti na faksu, a daleko od kuće prava je milina. Nikome za ništa ne trebaš polagati račune i slobodan si k'o 'tica. Prva razina slobode u mom slučaju značila je eliminaciju juhe s dnevnog reda (ni dan danas je nisam baš neki teški ljubitelj). Druga razina bila mi je nakon povratka iz diska leći spavati direkt u nadimljenoj robi. Ma 'ko bi se presvlačio. Taj osjećaj sreće i spokoja se ne može ničim opisati. Treća razina je eksperimentiranje. Čini mi se da je ono neminovno kod svih studenata. I dok su jedni moji docimeri eksperimentirali s bojom kose i očiju, a drugi s vinarstvom i inom poljoprivredom, dotle sam ja eksperimentirala s hranom.
Čisto da vidim što se krije negdje tamo. Tako sam nekih pola godine bila na vegetarijanstvu. Nije čak bilo ni loše, moram priznati. Onda sam nakon nekog vremena krenula s kombiniranjem hrane i razdvajanjem ugljikohidrata od bjelančevina; meso + kuhana blitva, riža+salata... Prekinula sam studiju nakon svega nekoliko dana. Onemoćala sam i loše se osjećala što me je na smrt uplašilo. Nije svako zlo za zlo. Barem znam kako je i to iz prve ruke.
Bjelančevine, ugljikohidrati i njihova razgradnja
Bjelančevine se nalaze u mlijeku, siru, mesu, ribi, jajima, ali isto tako i u grahu, slanutku, pšenici, kukuruzu … Njihova razgradnja počinje u želucu, a nastavlja se u crijevima.
Ugljikohidratima su bogati recimo krumpir, naranča, jagode, riža, tjestenina, pa opet onaj grah i slanutak. No, ugljikohidrata ima i u mlijeku. Laktoza je mliječni šećer. Razgradnja ugljikohidrata počinje u ustima, a nastavlja se u crijevima.
Principi kombiniranja hrane temelje se na izbjegavanju konzumiranja hrane bogate bjelančevina i one bogate ugljikohidrata u istom obroku. Dakle, dopušteno je npr. jesti kajganu sa šparogama, ali joj se ne smije dodati kruh. Jaja su izvor bjelančevina, kruh je izvor ugljikohidrata, pa, prema ovoj teoriji, ne idu zajedno.
Šparoge se smatraju neutralnom hranom jer sadrže malu količinu bjelančevina i probavljivih ugljikohidrata. Poput šparoga, blitva, kelj, brokula, cvjetača, rajčice, paprika, kupus, tikvice i slično neutralno povrće (tj. povrće siromašno škrobom) su sve namirnice s malom količinom ugljikohidrata i bjelančevina. Mogu se stoga, s jedne strane kombinirati sa škrobastom hranom; tjesteninom, krumpirom, rižom, kruhom..., a s druge strane s mesom, ribom, jajima i sirom.
Teorija potrebe za odvojenim konzumiranjem hrane bogate ugljikohidratima od one bogate bjelančevina zasniva se na činjenici da je za razgradnju bjelančevina u želucu potreban enzim imena pepsin koji djeluje u kiseloj sredini, a za razgradnju ugljikohidrata u tankom crijevu enzimi koji djeluju u lužnatoj sredini. To je istina od koje nitko ne bježi. Međutim, postoji veliko ALI. Bjelančevine se u želucu samo djelomično razgrade. Njihova se razgradnja nastavlja u tankom crijevu. Tamo ih razgrađuju enzimi kojih nema u želucu, a koji, baš poput enzima za razgradnju ugljikohidrata, traže blago lužnatu sredinu.
To je tako i gotovo.
Kombinacija meso + neutralno povrće
E sad. Štovatelji teorije kombiniranja hrane kazuju kako se nakon prelaska na ovaj režim prehrane osjećaju lakšima. Vjerujem da je tome tako. Kada čovjek s obilatog hamburgera i silnih preljeva u mekom pecivu prijeđe na laganiju hranu; meso s roštilja i povrće, naravno da će se lakše osjećati. Čisto sumnjam da će netko na meso s roštilja tankati koje kakve masne preljeve. Znamo i sami da se kada jedemo sve i svašta, a još k tome i masno, loše osjećamo. Velika količina masti u obroku usporava pražnjenje želuca pa od tuda ona nesnosna težina. Žgaravicu neću niti spominjati.
Težak i obilan obrok se duže probavlja. Krvotok se intenzivira u području probavnih organa, manje kisika dolazi u mozak i mišiće pa stoga nismo za ništa. Nismo sposobni razmišljati, a kamoli baviti se sportom. (Sportašima se inače i preporučuje da trening bude 3, 4 sata nakon konkretnijeg obroka; npr. ručka.)
Kombinacija škrobaste namirnice + neutralno povrće
Jednako tako, čovjek se osjeća daleko lakšim kada s XXL pizze sa sto vrsta nadjeva prijeđe na kuhani krumpir i blitvu ili povrtni rižoto; kombinaciju škrobastih namirnica i tzv. neutralnog povrća. Međutim nakon ovog obroka, ruku na srce, ubrzo ogladnimo.
Kažu kako je razdvajanje ugljikohidrata od bjelančevina put ka mršavljenju
Mnogi vjeruju kako je razdvajanje namirnica bogatih ugljikohidratima od onih bogatih bjelančevinama idealan način za tesanje linije.
Vjerujem da ljudi mogu smršaviti pridržavajući se ovog načina prehrane. Prvo i prvo, povrće je često na tanjuru. Bogato je vlaknima koja daju osjećaj sitosti, pa se njegovim konzumiranjem sprječava prejedanje.
Drugo, kada se uz meso ne jede kruh, nema se s čime potoćati ona sočna mast od pečenja. Naravno da se tako u organizam unosi manje kalorija.
S mesnom se opet ne jedu riža ili tjestenina pa koja korist od vrhunskog umaka ako se nema po čemu polit'.
A ne može se pojest ni bauštelski sendvič; topli kruh, mortadela i majoneza. Umjesto toga, dozvoljeno je pojesti papriku i kruh. O pokoro, teška li si. Naravno da se kruha i paprike neće pojesti tona, već nešto u sitno. I naravno da će se tako mršavjeti.
Ja sam se osjećala loše jer je ručak od mesa i neutralnog povrća izuzetno siromašan ugljikohidratima; glavnim izvorima energije u organizmu. Meni, koja sam u Zagrebu svugdje išla više, manje pješke je ta energija jednostavno nedostajala. Otuda i slabost.
Dakle, uključimo lampicu. Nije zlato sve što sije.
Mnoge namirnice i jela su mješavina i ugljikohidrata i bjelančevina
A što je s pašticadom i njokima?
Ne možete to jesti ako se držite razdvajanja ugljikohidrata i bjelančevina. Meso i njoki ne idu zajedno.
A joj! A sama pašticada?
Ne može ni to. Žao mi je. U pašticadi ima mesa, jabuke i suhih šljiva. Miješaju se ugljikohidrati iz voća i bjelančevine iz mesa.
Nadalje, čak i izvorne namirnice poput mlijeka, graha, leće, slanutka, tjestenine, kruha, zobenih pahuljica … prirodno sadrže i bjelančevine i ugljikohidrate. Stoga je gotovo nemoguće u obrocima razdvajati ugljikohidrate od bjelančevina.
Jednostavno, naša kuhinja nije kemijski laboratorij. Kuhamo varivo od 150 g svinjetine, 200 g krumpira, 100 g mrkve, 100 g graška, 100 g luka, nekoliko žlica ulja … Sigurno ne kuhamo varivo miješajući u staklenim laboratorijskim tikvicama 100 g bjelančevina, 50 g vlakana, 50 mg vitamina C, 20 mg željeza … Znam da se sada smijete (ili kolutate očima), ali tako je to.
Što je rješenje?
- Opet i opet po stoti put; rješenje je u jednostavnosti izvornih namirnica i kuhanju za sebe i svoju obitelj. Nitko sigurno neće osjećati težinu u želucu nakon što pojede kuhani kelj i krumpir s pečenom ribom.
- Važno je i temeljito žvakanje. Olakšavamo time probavu hrane i bolju iskoristivost hranjivih tvari.
- Imajmo redovite obroke (doručak, ručak i večeru) u približno jednako doba dana. Jedemo li prvi obrok tek u 18 ili 19 h, naravno da ćemo se prejesti i da će nam hrana teško pasti.
- Nemojmo se pretrpavati. Jedimo gospodski po malo. Naučimo osjetiti sitost. Tada treba znati reći dosta. Pašticada, njoki i zelena salata su ok, ali stvar je često u veličini porcije. Sigurno nećemo osjećati težinu u želucu ako na ručku pojedemo jedan komad mesa, 10 njoka i zelenu salatu.