Kelj, pripadnik obitelji kupusnjača, jedna je od najzdravijih i najhranjivijih biljaka. U Europi se uzgaja još od rimskih vremena i već je u to doba bio prepoznat i cijenjen kao hrana koja čuva zdravlje i zadržava moć.
U kulinarstvu se priprema na razne načine, može se pirjati, kuhati, od njega pripremati varivo, ukusne krem-juhe, dodavati rižotima i tjesteninama, svježi listovi se ubacuju u blender pri izradi zdravih sokova, rade se nabujci, pite, popečci, zdravi čips od kelja i mnoga druga jela. Recepata i načina pripreme je bezbroj, stoga bi ga trebalo jesti što češće.
SMANJUJE UPALE U ORGANIZMU
No, šarolika paleta pripreme samo je mali dio njegove vrijednosti, prava je važnost u velikom bogatstvu njegovih visokovrijednih sastojaka.
Kelj je bogat vitaminima i mineralima, od kojih se posebno ističe vitamin C, važan za očuvanje zdravlja imunosnog sustava. Žlica sirovog kelja sadrži više vitamina C od naranče. Bogat je vitaminima B skupine, sadrži vitamin E, folnu kiselinu, obiluje betakarotenom, a od minerala su zastupljeni mangan, bakar, kalcij, kalij, magnezij.
U velikim količinama u kelju su antioksidansi kvercetin i kaempferol za koje je dokazano da pomažu u sprečavanju oksidativnih oštećenja stanica, razoružavaju slobodne radikale koji su uzročnici mnogih bolesti. Pokazalo se da su ovi antioksidansi dobri u borbi protiv raka, kaempferol štiti srce, snižava razinu šećera u krvi, jača kosti i smanjuje upale u organizmu.
ČISTI TIJELO OD TOKSINA
Kelj je bogat luteinom i zeaksantinom, također vrlo moćnim antioksidansima koji su poznati kao čuvari očiju jer sprečavaju razne bolesti oka i gubitak vida. Ove hranjive tvari djeluju poput sunčanih naočala, tj. štite oči od opasnog utjecaja ultraljubičastih zraka, a također u znatnoj mjeri smanjuju rizik od katarakte, zamućenja očne leće.
Jedna od najvažnijih zdravstvenih prednosti kelja jest to što je prirodni detoksikator, odnosno pomaže u uklanjanju toksina iz tijela. To možemo zahvaliti spojevima izotiocijantima koji detoksiciraju tijelo na staničnoj razini, a istraživanja kazuju i da pomažu u liječenju raka. Osim što je bogat hranjivim tvarima, kelj je i niskokaloričan - jedna šalica kuhanog kelja ima samo 36 kalorija pa bi trebao biti neizostavan dio dijetalne prehrane.
NEMOJTE GA PREKUHATI
Kupiti se može cijele godine, no kelj je zimsko povrće i tada je i najukusniji. Okus mu je slatkast, tekstura hrskava. Mnogo je različitih vrsta kelja, razlikuju se po okusu, teksturi i izgledu, listovi mogu biti kovrčavi ili ravni, a najpoznatiji na našem području je lisnati, kovrčavi kelj blago gorkastog okusa.
Boje mu variraju, najčešće od svijetlo do tamnozelene boje, ponekad plavkaste i tamnocrvene. Vrstu kelja poznatu kao toskanski kelj odlikuju plavozeleni listovi, slatkast je i ukusniji od svog srodnika, kovrčavog kelja.
Ovisno o sezoni varira i njegova priprema pa se mladi kelj može jesti svjež, nasjeckan i pripremljen na salatu, samo uz dodatak maslinova ulja, limunova soka i češnjaka. Ponekad se mladom kelju dodaju začini kao što je cimet, a zanimljivu kombinaciju čini s ribizom. Stariji kelj treba skuhati jer je sirov teško probavljiv, no ne treba ga prekuhati, jer predugom termičkom obradom gubi dragocjena svojstva i postaje premekan.
Dovoljno je pet do najviše deset minuta kuhanja. Najzdravije je kelj, preporučuju nutricionisti, kuhati na pari samo pet minuta. Tako će dobiti dovoljno vlage da omekša, zadržat će privlačnu zelenu boju, kao i važna nutritivna svojstva.
Kelj je vrlo osjetljiva biljka i ako se pravilno ne čuva, listovi će mu vrlo brzo požutjeti, a on će postati gorak, izgubiti okus i mnoge vitamine. Stoga ga nakon kupnje, ako ga ne namjeravate odmah pripremati, treba čuvati u hladnjaku u plastičnoj vrećici. Nikako ga prije pohranjivanja ne treba prati jer će voda ubrzati kvarenje.