Samo prirodno

Sve što bi trebali znati o cimetu - začinu cjenjenijem od zlata

Slatkasti okus ovog dalekoistočnog začina ljubi se i sa slasticama i s mesnim jelima, a zdravstvene dobrobiti aromatičnih štapića uključuju pomoć kod dijabetesa, bolnih zglobova, neurodegenerativnih bolesti, upalnih stanja organizma... Nije samo zima vrijeme za cimet, on je odličan izbor i za mnoga ljetna jela i pića.

Cimet je začin od kore zimzelenog stabla iz roda cimetovca. Postoji oko 250 njegovih vrsta. Najcjenjenija je vrsta Cinnamomum zeylanicum, od koje se dobiva pravi ili sejšelski cimet, a uspijeva u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.

Uporaba cimeta seže daleko u povijest; još 2500 godina prije naše ere, kako je zabilježeno u starim kineskim spisima. Spominjali su ga u vedskim spisima i u Starom zavjetu.

Tradicionalna kineska i ajurvedska medicina uspješno su koristile cimet u liječenju šećerne bolesti. Od organoleptičkih svojstava najcjenjeniji je njegov miris. Cimet je bio jedan od prvih komercijalnih začina koji se iz svoje pradomovine proširio na Zapad. Jedno je vrijeme bio cjenjeniji i od zlata. Relativno rano počeo se koristiti u Europi, a uz to su ga poznavali Egipćani (koji su ga koristili i u vračanju), Židovi te njihovi susjedi na Mediteranu.

Samonikla stabla cimeta uspijevaju na velikim nadmorskim visinama u zapadnoj Indiji i Šri Lanki. I upravo se s takvog drveća sakuplja najkvalitetniji cimet. U Kini uspijeva drvo kasija (Cinnamomum cassia), čija se kora smatra alternativom izvornom začinu. Ova dva začina mogu se jasno razlikovati. Cimet je smeđe boje, dok je kasija crveno-smeđa. I jedan i drugi oblik koriste se, osim kao začin, i u proizvodnji parfema te u narodnoj medicini.

 

Najbogatiji antioksidansima

Cimet je prihvatila i moderna medicina. Znanstvene studije opisuju njegovo antioksidativno, protugljivično, protuupalno i antikancerogeno djelovanje. Znanstvenim se studijama pokazalo kako cimet ima velik potencijal u sprečavanju i liječenju neurodegenerativnih tegoba potenciranih upalnim promjenama. Općenito, analizirajući zaključke brojnih studija, može se zaključiti kako je cimet, od svih desertnih začina, najbogatiji antioksidansima.

 

Potvrđena je njegova učinkovitost protiv bakterija iz roda Salmonella, u liječenju infekcije bakterijom Helicobacter pylori, kandidijaze kod HIV pozitivnih pacijenata i reguliranju koncentracije šećera i masnoća u krvi.

Cimet ima koagulirajuće djelovanje pa se u narodnoj medicini koristi za zaustavljanje krvarenja. Također potiče cirkulaciju krvi u maternici i oporavak tkiva pa je koristan u prvim danima nakon poroda.

Foto: iStock

U nekim se dijelovima svijeta uspješno koristi i kao insekticid. Cimet je prisutniji u Europi, dok prodaja kasije dominira u Sjevernoj i Južnoj Americi. Cimet je kao začin dugo bio nezamjenjiv sastojak marokanskih i grčkih jela od piletine i govedine. Gastronomije Srednjeg istoka koristile su ga u pripremi jela od janjetine. Također je konzervans. Starorimski liječnici preporučivali su protiv prehlade žestoko piće začinjeno štapićem cimeta. Zanimljivo je da se ovaj prastari recept zadržao do danas. Primjena cimeta kao pomoći klasičnoj terapiji ne dovodi do nuspojava ni nakon dugotrajnog uzimanja. Budući da je izuzetno jeftin u odnosu na klasične farmaceutske proizvode, njegova primjena u liječenju različitih bolesti zasigurno ima budućnost.

 

Nazivi na tržištu:
Sejšelski cimet - cimet
Pravi cimet - cimet
Lažni cimet - kasija
Kineski cimet - kasija
Kora cimeta - cimet i kasija
Kayu manis - cimet i kasija
Slatko drvo - cimet i kasija

 

Aktivne komponente

Dozrijevanjem cimeta kao začina razvijaju se organoleptičke značajke; od boje do mirisa i okusa. Zahvaljujući ugodnom slatkastom mirisu cimet se uvelike koristi u industriji aroma i parfema. Njegov glavni mirisni sastojak je cinamaldehid. Dolazi do svog punog izražaja u prisutnosti kisika. Također ima izraženo biološko djelovanje.

Antioksidativne komponente koje se nalaze u svakodnevnim namirnicama imaju izuzetno važnu ulogu u očuvanju zdravlja čovjeka. Vjeruje se kako su upravo antioksidansi odigrali ključnu ulogu u evoluciji čovjeka i njegovu preživljavanju do današnjih dana. Štitili su ga od neželjenog djelovanja slobodnih radikala i pomagali u liječenju bolesti metabolizma. K tome, antioksidansi topljivi u uljima zaštitno djeluju protiv reakcija peroksidacije čuvajući ulja od užeglosti.

Komponente cimeta topljive u vodi sprečavaju pak nepoželjno tamnjenje izrezanog voća. Ova se pozitivna svojstva rabe i u industriji korištenjem začina i/ili njihovih sastavnica u osmišljavanju prehrambenih proizvoda. Cimet sadrži brojne komponente koje pokazuju antioksidativni učinak. Najzastupljeniji je cinamaldehid, koji u smjesi antioksidansa sudjeluje s udjelom od 65 do 80 posto. Tu su još cinamat i cinamična kiselina, eugenol, borneol, terpinolen i dr.

 

Najbolji je začin s kore grana
Pokazalo se da ulje kineskog cimeta sadrži i do 40 različitih aktivnih tvari. Njihova prisutnost i udio uvelike ovise o uvjetima uzgoja cimeta kao stabla i mjesta s kojega se guli kora za dobivanje začina. Začin dobiven s grana bogatijeg je sastava. Kora s grana guli se kada su stare godinu i pol, a kora s debla kada je staro pet do dvanaest godina. S debla se gule tri sloja kore; vanjski, srednji i unutrašnji.

 

Različite aktivne komponente cimeta tope se u različitim otapalima, npr. u vodi, eteru, ulju i metanolu. Pokazalo se kako mješavina vodenog i alkoholnog ekstrakta cimeta, bogata flavonoidima, ima visok antioksidativni potencijal uklanjajući slobodne radikale iz stanica i izvanstaničnih prostora. Uočeno je kako alkoholni ekstrakt kineskog cimeta ima snažniju antioksidativnu sposobnost u usporedbi s alfa-tokoferolom (oblikom vitamina E).

 

Neprijatelj mikroba

Ulje cimeta djeluje protiv bakterije Staphylococcus aureus (koja je povezana s infekcijama dišnih organa), gljivica Aspergillus flavus (koja proizvodi opasne mikotoksine) i Mucor plumbeus (koja uzrokuje kvarljivost sira).
Dokazano je snažno zajedničko antimikrobno djelovanje cimeta i češnjaka. Zajedno djeluju protiv bakterija Enterococcus faecalis i Escherichia coli (koje, uz ostalo, izazivaju urinarne infekcije), Staphylococcus aureus (koja uzrokuje infekcije dišnih organa i kože) i drugih.

 

Cimet se koristi u proizvodnji guma za žvakanje jer ima osvježavajući učinak. Pozitivno djeluje na mikrofloru usta i uklanja loš zadah. Ekstrakt cimeta primjenjuje se u liječenju problema desni te u proizvodnji zubnih pasta. Cimet također pozitivno djeluje na zdravlje debelog crijeva. Njegovim djelovanjem smanjuje se intenzitet oksidacije masti, što pridonosi zaštiti ovog organa od pojave raka.

Kako cimet djeluje na šećer u krvi

U razvijenim zemljama od šećerne bolesti pati gotovo četiri posto populacije. Jednim se znanstvenim istraživanjem pokazalo kako konzumiranje cimeta pomaže održavanju poželjne koncentracije glukoze u krvi natašte. Rezultat je to djelovanja njegovih komponenti koje pokazuju različite aktivnosti za stabilizaciju koncentracije šećera u krvi.

Među ostalim, pozitivan utjecaj komponenti cimeta koje pojačavaju učinak inzulina te tako ublažavaju znakove i simptome šećerne bolesti uvelike je povećao zanimanje za uporabu ovog začina u normalizaciji glukoze u krvi. Ulazak šećera u stanice pomaže inzulin. Poznato je da inzulin modificira aktivnost receptora za glukozu i njezinih transportera u stanicama. Da bi uopće djelovao, ovaj se hormon prvo mora vezati za svoje receptore na površini stanice. Aktivne komponente cimeta (u prvom redu polifenoli) dodatno stimuliraju te receptore.

 

Foto: iStock

Spomenuti su receptori molekule specifičnog trodimenzionalnog oblika koji odgovara obliku inzulina. Mogu se usporediti s ključem i bravom, a bravu može otvoriti samo odgovarajući ključ. Transporteri glukoze inače se nalaze u unutrašnjosti stanice, a u prisutnosti inzulina premještaju se na površinu stanica. Tamo prihvaćaju jedinice glukoze i, slikovito govoreći, prenose ih u stanice.

Pokazalo se kako polifenoli iz kineskog cimeta (kasije), slično kao inzulin, djeluju na aktivaciju transportera glukoze. Nadalje, vodeni ekstrakt cimeta pojačava djelovanje inzulina.

Taj je učinak daleko izraženiji u usporedi s ekstraktima mnogih drugih biljaka i začina. Štoviše, uočeno je kako je dodatak veće količine ekstrakta cimeta sličan prisutnosti veće količine inzulina. Neosjetljivost stanica na inzulin ključna je neželjena promjena koja je, osim kod šećerne bolesti, prisutna i u mnogim slučajevima pretilosti i metaboličkog sindroma (kada su osim promjena u metabolizmu šećera prisutne i promjene u metabolizmu masti i/ili visoki krvni tlak).

Nije stoga čudno što su bolesti srca dva do četiri puta češće kod ljudi koji pate od šećerne bolesti. U slučaju neosjetljivosti stanica na inzulin receptori za inzulin ne mogu postići potreban oblik pa se inzulin ne može za njih vezati. Kao posljedica toga smanjuje se brojnost aktivnih transportera glukoze koji je prenose u stanice. 

 

Budući da cimet povećava osjetljivost stanica na inzulin, njegova prisutnost u prehrani ljudi koji imaju problema sa šećerom smanjuje potrebu za izraženim lučenjem inzulina nakon obroka.

Na taj se način preventivno i zaštitno djeluje protiv pojave neosjetljivosti stanica na inzulin. U konačnici se potiče i uskladištenje energije u stanicama mišića, tj. stvaranje glikogena. Sve to jako je važno oboljelima od šećerne bolesti.

 

Do šest grama na dan

Svoju popularnost cimet uvelike može zahvaliti uistinu jednostavnoj uporabi. To je nesumnjivo proširilo njegovu primjenu i pozitivan učinak na zdravlje. Jedna je znanstvena studija pokazala kako njegovo svakodnevno konzumiranje u količini od jednog do šest grama (1 čajna žličica cimeta mase je 2,5 g), barem 40 dana, pridonosi snižavanju koncentracije šećera u krvi. Uočeno je da se, osim glukoze, konzumiranjem ovog začina snižava i razina LDL kolesterola.

Nakon ove prve faze uzimanje cimeta može se prorijediti. Njegov učinak, naime, traje i određeno vrijeme nakon prestanka konzumiranja. Spomenuta količina cimeta neznatne je energetske vrijednosti. To je važno jer se kod dijabetičara dnevni energetski unos mora držati pod kontrolom.

Kod šećerne bolesti posebno do izražaja dolazi reakcija glikacije. Vežu se pri tome bjelančevine ili masti s jednostavnim šećerima; glukozom, galaktozom i fruktozom. Mnogi su krajnji produkti glikacije štetni i povezani s bolestima srca i krvnih žila, Alzheimerovom bolešću, različitim oblicima raka, promjenama na živcima, slabljenjem sluha i dr. Nekoliko fenolnih komponenti sadržanih u cimetu, poput katehina, epikatehina, procianidina i fenolnih polimera, pokazuju jasan inhibitorni učinak na nastajanje krajnjih produkata glikacije. Rezultat je to antioksidativne aktivnosti fenolnih komponenti, njihova vezivanja i inaktivacije spomenutih nepoželjnih produkata. Imajući to na umu, može se reći kako cimet i njegove aktivne komponente mogu biti od velike pomoći u smanjenju komplikacija uzrokovanih šećernom bolešću.

 

Mažite ga na kruh s medom

Osim bolesnima, uključivanje cimeta u prehranu koristi i zdravim ljudima prevenirajući pojavu povišene razine glukoze i masnoća u krvi. Uz to, dolazi do smanjenja sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka, povećanja udjela nemasnog te smanjenja udjela masnog tkiva. Zamijećeno je i smanjenje tjelesne mase i opsega struka, što ima pozitivan učinak na zdravlje srca. U skladu s tim, studije provedene u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi pokazale su kako mješavina meda i cimeta pozitivno djeluje na sprečavanje infarkta. Stoga je u njihovim domovima za starije osobe praksa korisnicima za doručak, umjesto marmelada i džemova, kao namaz za kruh ponuditi mješavinu meda i cimeta. Ova ideja može biti zanimljiva i našim ustanovama toga tipa. Učinak cimeta posebno je izražen ako se uzima kao dio obroka, a djeluje čak i nakon nekoliko sati. Aktivnost je primjetna i onda kada se dovoljna količina cimeta uzme 12 sati prije obroka. Može se zaključiti da ovaj začin ima pozitivan učinak na očuvanje zdravlja i vitalnosti ljudi svih dobnih skupina.

 

Slatkast i ljekovit

Može se reći da je općenito malo začina koji bi se mogli uključiti u pripremu slastica. Cimet je svevremenski začin čiji slatkasti okus odlično ljubi jednostavne svakodnevne namirnice. Njegovo korištenje ima dvojaku ulogu u sprečavanju već spomenute pojave neosjetljivosti stanica na inzulin. S jedne je strane potrebno u pripremi slastica koristiti manje šećera, a s druge strane cimet pomaže regulaciju koncentracije šećera u krvi.

 

Znanstvenom se studijom pokazalo kako dodatak cimeta u količini od 6 g (1 čajna žličica cimeta ima 2,5 g) riži na mlijeku znatno usporava pražnjenje želuca. Time se osigurava polagan, a kontinuiran dotok male količine glukoze u krv.

Na ovaj se način kod zdravih ljudi uspješno regulira njezina koncentracija, što su pokazali i rezultati studije.

Nadalje, i dodatak 3 grama cimeta riži na mlijeku drži pod kontrolom razinu inzulina u krvi nakon obroka, čime se sprečava hiperinzulinemija, koja inače stvara dobru podlogu za razvoj šećerne bolesti. Može se reći kako je prevencija šećerne bolesti iznimno važna jer se na taj način čuva radna sposobnost, društvena uključenost, a samim time i kvaliteta života. Srećom, primjena cimeta kao pomoćne terapije šećerne bolesti nije zahtjevna. Jednostavno se primjenjuje kao začin različitim jelima. To mu je uostalom i osnovna svrha.

 

Foto: iStock

Protiv upalnih promjena

Znanstveno je potvrđeno da povećana razina citokina (produkata koji se vežu uz upalne promjene) povećava rizik od pojave neosjetljivosti na inzulin. Postoji bjelančevina koja smanjuje tu upalnu reakciju, odnosno pokazalo se da sudjeluje u sprečavanju nastajanja neosjetljivosti na inzulin te šećerne bolesti. Ta se bjelančevina sintetizira u organizmu, no njezina je sinteza snižena u masnom tkivu pretilih osoba kod kojih je prisutan metabolički sindrom. Pokazalo se da ekstrakt cimeta potiče njezinu sintezu.
Uključivanjem cimeta u prehranu dolazi do povećanja antioksidativnog kapaciteta krvne plazme. To snižava oksidaciju masti i bjelančevina, a time i razinu oksidativnog stresa koji se usko vezuje uz metabolički sindrom. Snižava se razina LDL ('lošeg') i ukupnog kolesterola u krvi, što općenito pozitivno utječe na zdravlje. Nadalje, cimet sadrži komponente protuupalnog djelovanja koje direktno sprečavaju razvoj upalnog procesa. To su gosipin, gnafalin, hesperidin, hibifolin, hipoletin, oroksidin i kvercetin. Ove su komponente posebno važne za zdravlje gušterače (u kojoj se stvara inzulin) jer se smanjenjem oksidativnih i upalnih promjena čuva njezino zdravlje.

 

Začin koristan u metabolizmu masti

Brojne studije pokazuju da je neravnoteža koncentracije masti i kolesterola u krvi u uskoj vezi s neosjetljivošću na inzulin koja nastaje zbog povećane sinteze LDL kolesterola. Smanjuje se također njegova razgradnja zato što opada aktivnost enzima odgovornih za katabolizam kolesterola. Upravo se tijekom jednog znanstvenog istraživanja uočilo da ekstrakt cimeta sprečava povećanje razine kolesterola u krvi.

Nadalje, poznato je da prehrana bogata fruktozom ne samo što smanjuje osjetljivost stanica na inzulin nego i potiče upalne promjene. Te promjene pak potiču povećanu sintezu kolesterola, što se vezuje uz pojavu ateroskleroze. Budući da ekstrakt cimeta potiče lučenje inzulina, a istodobno sprečava prekomjernu sintezu masti i kolesterola nakon obroka, njegovo uključivanje u prehranu smanjuje koncentraciju masnoća u krvi. Može se stoga reći da ovaj začin ima nadasve korisnu ulogu u metabolizmu masti. Također, cinamaldehid i cinamična kiselina iz kineskog cimeta djeluju protiv zatajenja srca. Cinamaldehid pomaže u sprečavanju razvoja ateroskleroze. Posebno je važno da on opušta krvne žile i tako sprečava razvoj visokog krvnog tlaka kod šećerne bolesti tipa 1 i 2. Kad se uzme u obzir sve rečeno, vidljivo je da cimet ima velik potencijal u očuvanju zdravlja srca i sprečavanju komplikacija uzrokovanih šećernom bolešću.

 

Širi periferne žile i snižava tlak
Oboljelima od šećerne bolesti izuzetno je važno održavati prihvatljivu razinu krvnog tlaka. Preporuka je da sistolički tlak bude niži od 130, a dijastolički niži od 80 mm Hg. Jednom je studijom pokazano kako kineski cimet (kasija) pomaže u regulaciji krvnog tlaka. Uspjeh je bio to uočljiviji što je krvni tlak prije uzimanja bio viši. Ovaj začin djeluje tako što širi periferne krvne žile. Dodatna je prednost što je ovo njegovo djelovanje neovisno o drugim promjenama prehrambenih navika.

 

U budućnosti i lijek protiv raka?

Faktor rasta endotela krvnih žila mutageni je čimbenik uključen u razvoj različitih vrsta raka, upalnih procesa i dijabetičke retinopatije. Također je povezan uz razvoj pretilosti i neosjetljivosti stanica na inzulin. Terapija lijekovima koji djeluju protiv ovog faktora često izaziva neželjene nuspojave te se ne preporučuje njezina dugotrajna primjena.

Lijekovi temeljeni na komponentama hrane mogli bi biti učinkovita i sigurna alternativa farmaceutskim pripravcima koji se sada koriste. Oligomeri procianidina, aktivne tvari izolirane iz cimeta, pokazuju antioksidativno te poželjno djelovanje protiv faktora rasta endotela krvnih žila. To nedvojbeno pruža nadu da će u budućnosti aktivne tvari ovog začina biti temeljne komponente sigurnog lijeka visoke učinkovitosti.

 

Čuva stanice mozga

Alzheimerova bolest relativno je česta kod starijih osoba. Karakteriziraju je nefunkcionalne nakupine bjelančevina u izvanstaničnim prostorima mozga. Nadalje, njezin se razvoj vezuje uz jasno izraženu neosjetljivost stanica na inzulin pa se, ne bez razloga, ova bolest ponekad naziva i šećerna bolest tipa 3. Vjeruje se kako bi tvari učinkovite u sprečavanju stvaranja nepoželjnih nakupina promijenjenih bjelančevina mogle biti ključne za razvoj novih lijekova namijenjenih liječenju Alzheimerove bolesti.

Cimet sa svojim djelatnim komponentama i njihovim metabolitima čuva stanice mozga od oksidativnog oštećenja. Pokazalo se da upravo vodeni ekstrakt ovog začina pozitivno utječe na sprečavanje stvaranja spomenutih nakupina bjelančevina. Tu hvalevrijednu aktivnost cimet može zahvaliti sadržaju proantocijanidina i cinamaldehida. Sve to upućuje na zaključak da aktivni sastojci cimeta nedvojbeno mogu biti od važnosti u osmišljavanju lijekova za Alzheimerovu bolest.

Nadalje, djelatne tvari cimeta pozitivno djeluju kod oboljelih od Parkinsonove bolesti. Ona je, odmah nakon Alzheimerove, druga po raširenosti neurodegenerativna bolest, a pogađa dva posto ljudi starijih od 65 godina. K tome, filipinski cimet (Cinnamomum philippinensis) sadrži cinamofilin, sastojak za koji se istraživanjem na životinjama pokazalo da zaštitno djeluje na stanice mozga nakon moždanog udara. Takvim djelovanjem pomaže se i psihički oporavak pacijenta.

 

S medom za zdravije zglobove

Osobe koje pate od artritisa trebale bi uzimati pripravak od meda i cimeta. Valja otopiti žlicu do dvije meda i jednu žličicu cimeta u toploj vodi te otopinu piti dva puta dnevno; ujutro i uvečer. Učinkovitost ove mješavine potvrdila je studija provedena na Sveučilištu u Kopenhagenu. Već nakon samo tjedan dana primjene trećina ispitanika osjetila je poboljšanje i znatno smanjenje boli. Štoviše, nakon četiri tjedna svi su ispitanici osjećali veliko olakšanje.

 

Napravite sami cimetovo ulje
Cimet štiti kožu od melanoma, što se može zahvaliti cinamaldehidu, sastojku za koji je znanstveno dokazano da sprečava dijeljenje stanica kod malignih bolesti. Uočeno je da jača imunosni sustav čovjeka i ima protuupalno djelovanje.
Koža se može učinkovito zaštititi cimetovim uljem. Napravite ga ovo ljeto sami prije odlaska na odmor.

  • Potrebno je pripremiti: tamnu staklenu posudu, štapiće cimeta, maslinovo ulje, pamučnu tkaninu, lijevak.
  • Postupak: Staklenu posudu napunite što više štapićima cimeta. Prelijte maslinovim uljem tako da cimet bude potpuno prekriven. Zatvorite posudu. Držite je na toplom mjestu tri tjedna uz svakodnevno mućkanje. Nakon tri tjedna ulje procijedite preko pamučne tkanine i lijevka te ga ulijte u tamne staklene bočice.

Ulje cimeta dobiveno na ovaj način koristi se kod ublažavanja raznih tegoba: dijabetesa, artritisa, povišenog krvnog tlaka, probavnih tegoba i dr. Može se dodavati raznim jelima, ali treba izbjegavati njegovu termičku obradu. Zato ga je najbolje dodavati na kraju, kad su jela već gotova.

 

Foto: iStock

Još načina za uživanje u okusu cimeta

  • Postoje brojne ideje kako možete uključiti cimet u omiljena jela.
  • Dodajte usitnjene borovnice i cimet sladoledu od vanilije.
  • Cimet pospite po palačinkama nadjevenim pirjanim sezonskim voćem (jabukama, šljivama, bobičastim voćem i dr.).
  • Napraviti preljev za voćnu salatu od limunova i narančina soka, meda i cimeta.
  • Cimet pospite po grizu na mlijeku.
  • Toplom čistom ili čokoladnom mlijeku dodajte malo cimeta za odličan napitak tijekom zime.
  • Cimet dodajte zobenim pahuljicama kuhanim na mlijeku.
  • Dodajte cimet svježe ocijeđenom soku od naranče, mrkve i rajčice.
  • Pomiješajte mljevene chia i lanene sjemenke s kefirom, ostavite desetak minuta, pospite cimetom i poslužite kao užinu.
  • Ohlađeni voćni čaj obogatite cimetom.
  • Štapnim mikserom izmiksajte maline i mlijeko. Frape ulijte u visoke čaše i pospite cimetom.
  • Kuhanu ciklu začinite limunovim sokom, ekstra djevičanskim maslinovim uljem i cimetom te poslužite kao salatu.
  • Cimetom obogatite različite koktele.
  • Vodi u kojoj kuhate mrkvu dodajte cimet. Ovako kuhana mrkva odličan je prilog pikantnim mesnim umacima.
  • Cimet dodajte i vodi u kojoj kuhate tjesteninu. Dobit će osebujnu aromu.

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo