Suočavanje s osjećajima, posebno profesionalno, postalo je moguće tek u posljednjih neoliko desetljeća postojanja ljudske vrste. Da, oduvijek smo mogli o nekim strahovima, ljutnjama, frustracijama i nadama razgovarati s nama bliskim ljudima, no rijetko je tko znao dublje uči u srž vlastite psihologije, a kamo li pomoći drugome.
Psihoanaliza i načini dijagnosticiranja različitih poremećaja i problema svake se godine unaprjeđuju i dolazimo do novih otkrića. Ipak, odlazak psihijatru i dalje je nekako taboo, pogotovo na našim prostorima.
Zbog toga često sve što o sebi ne razumijemo duboko zatomljujemo, a ako nešto ipak i "ispliva na površinu", s problemom se ne suočavamo, nego se okrećemo utapanju neželjenih osjećaja u opijatima, nikotinu, ali i hrani.
TIJELO PAMTI
Hrana je naše gorivo, no ako je zloupotrebljavamo i ona može postati ozbiljan problem, baš kao što su to alkohol, zloupotreba lijekova i cigarete. Ne sprječava nas ta misao pak, kad nakon teškog prekida "zaronimo" u kutiju sladoleda s preljevom (kao što nas uče u ljubavnim filmovima i serijama), ili dok "trpamo" u usta gumene bombone svaki put kad nam šefica nešto prigovori. Oni se ne broje, zar ne?
E pa broje se! Tijelo to itekako dobro pamti i brzo se na takav "tretman" navikne. U tim trenucima hrana nam nije neprijatelj, no naš ovisnički odnos prema njoj jest. Jeste li je vi skloni zloupotrebljavati kad niste u stanju suočiti se s nekim problemom, osjećajem ili situacijom? Jeste li skloni tzv. "emocionalnom prejedanju"?
Riješite naš test i otkrijte koliko je nezdrav vaš odnos prema hrani...